Svi smo mi igračke

Što da učini tada kada se sin jedinac zapali za Lego kockice? Prevrne nebo i zemlju da bi ih nabavio, a usput se, ako je riječ o našem kolumnistu Ribafishu, prisjeti svih igara koje je volio u djetinjstvu. Pročitajte što je Ribafisha oduševljavalo i podijelite svoje uspomene s nama!

Sva trojica smo izmišljali neke svoje bedarije koje nikome unaokolo nisu bile ili jasne ili normalne.

Ja sam, na primjer, u vrtiću sjeo između frakcije koja bi slagala dvorce od kockica i frakcije koja bi pikala štapiće u kuglice s rupama.

I maznuo jednima kuglice, drugima kocke i složio si nogometni teren te, na opće čuđenje više teta - napucavao lopte u gol.

Kasnije sam saznao da smo i moji frendovi i ja pisali na papiriće imena nogometnih klubova iz svih liga i imali svoja izvlačenja i turnire Lige Prvaka s kockicom iz čovječe ne ljuti se.

Tad je nogometa na televiziji bilo dva sata tjedno i to je bio doživljaj.

Sad rađe gledam prijenos Binga jer fuce ima više od sapunica.

A kompjuterske su me igrice držale od četrnaeste do osamnaeste i ne vidim načina za ponovno navlačenje.

Uz standardnu hrpu glupih igračaka u djetinjstvu, jedna mi se urezala u ovo isprano sivo ispod ćele.

Zvala se Cascade.

Neki tornjić u koji se penje kuglica koja onda padne s visine na neke bubnjeve i odleti u posudu s rupama na kojima su bili označeni bodovi.

Još se uvijek sjećam onog zvuka «Toink» kad bi kuglica pala na zategnutu kožu bubnja poput troskokaša.

Besmisleno, ali lijepo.

Rok je sad napunio tri godine.

Na prvom mu je mjestu uvjerljivo igranje s drvenim tračnicama i pripadajućim im vlakovima.

Drugo mjesto pred puzzlima (od tridesetak komada!) polako ali sigurno preuzimaju Lego kockice.

Nije baš da sam ih volio...

Te zlokobne Lego kockice, taj skupi i daleki predmet žudnje koji su imali samo klinci s bogatijim starcima, dok je puk bio osuđen na Bimo i slične jeftine isprdke komunizma, sve dok se s prvim danima škole nije pojavio Elektro-Pionir.

Kad danas zbrojim ispada da su se na Legače tih godina palili inteligentniji tipovi, a oni divljiji bez nekog kasnijeg uspjeha u školama su rasturali autiće.

Za razliku od većine vršnjaka koji su svoje kockice progutali, ja sam svoju pokušao konzumirati intranosno, pa je to ujedno bio i moj prvi posjet traumatološkoj bolnici u Draškovićevoj ulici.

Zakaj ih rade tako male, grrr...

Da mi je znat jesam li je probao omirisat ili jednostavno vidjeti stane li mi u nosnicu, ali sljedeće čega se sjećam je čiko u kuti koji mi čeprka po sinusu i nešto psuje.

Nije mi bilo tako neugodno otkad sam par mjeseci prije toga pojeo kilu suhih šljiva s košticama pa sam morao kakat na novine.

Al to nije boljelo ko Legica-nozdrvica.

Bila je plava.

Da sam tih godina pogledao Pulp Fiction, vjerojatno bi je sačuvao kao ratni drug Christophera Walkena, ali to je ipak bilo 1974.

Neki dan smo Rok i ja slagali policijski auto koji je dobio od tete Dubravke za rođu.

On je trkeljao po vozaču i robijašu mijenjajući im kape, ja sam čitao uputstva i mandrljao po kombiju dobrih pol sata nervirajući se zašto crna boja u prirodi nije crna nego siva u uputstvima.

Na kraju sam krivo složio, kotači su ispadali ko kokice iz rajngle a Rok zbrisao nazad na tračnice pa smo od njih delali togoban.

Nikad ih nisam volio, ali ako Junior hoće, samo naprijed.

Još da mi ne zruši toranj kad ima metar...

Kak to da su se ti Legači održali do dan danas?

Moja je teorija da u Danskoj, di su stvoreni, ima puno više kiše pa deci ne daju na dvorište...

Koju pobija informacija da Danci JESU bili prvaci Europe u nogometu.

Vaša teorija?

Ribafish je bivši profesor geografije, ex-copywriter, seks-simbol na zalasku i urednik u Playboyu. I kolumnist Cosmopolitana, i urednik Svijeta piva, a bogami zna i farbat drvenariju. U slobodno vrijeme nema vremena, pjeva kad popije i laže kad ga stisnu, pliva, fuša i piše gluposti na www.ribafish.com. Dopredsjednik je društva prijatelja piva, predsjednik Curling kluba Čudnovati Čunjaš te rastavljen otac koji od 07.10.2005. uči najljepšeg i najboljeg čovječuljka na svijetu pjevati i plivati i priča mu bajke s čudnim završetkom. Mašala.