Što nikada nećemo dopustiti svojoj djeci

Svi imamo neke grijehe iz mladosti koje bismo s današnjom pameti najradije izbjegli, no hoće li slične pogreške ponavljati i naša djeca? Sasvim sigurno hoće, uvjerena je Zrinka. A evo i zašto...

Kaže meni prije nekog vremena sestra: "Ja svojoj djeci nikada neću dopustiti da rade neke stvari koje sam ja radila u mladosti". Ljubopitljivo sam je pogledala: "Da? A koje to, na primjer"? Imala je spreman odgovor. "Pa, recimo, ja sam barem jednom u životu vozila pijana. Ili, štajaznam, rekla bih mami da idem Karmeli da zajedno učimo, a otišle bismo na neki totalno divlji rejv na kojem je bilo… bolje da ti niti ne kažem čega je sve bilo". Nije mi morala reći. Ali mi je svejedno bilo smiješno. "Čekaj", zaustavila sam je nakon što sam se prestala daviti Coca-colom zbog napada grohota "Ti zbilja misliš da će tebi tvoji sinovi doć i pitat te: Mama, mogu večeras uzet auto? Idemo na tulum na kojem ćemo se napit pa ćemo vjerojatno vozit doma drveni ko isusi, ali fakat nam se ne da pješačit, zima je? Ili možda misliš da će te pitat smiju li ići k prijatelju da bi ondje zajedno gledali onaj najdebilniji, zatupljujući i plićinom ispunjen reality show koji im ti ne dopuštaš gledati doma? Tražit će dopuštenje da markiraju matematiku, sat francuskog, rukometni trening ili tako nešto? Povjerit će ti se da namjeravaju poševit Anu iz trećeg ce, ali bez kondoma jer im to ide na jetra? HAHAHAHAHAHAHAHAHAHAHA!" Moš mislit.

Recimo da donekle mogu shvatiti pa čak i prihvatiti da se stvari i odnosi s vremenom mijenjaju i da roditelji danas nisu baš potpuno ista stvar kao roditelji prije dvadeset, trideset ili četrdeset godina. Ozbiljna lica mogu izdržati do cca desete tvrdnje o tome da "moja će djeca sa mnom imati odnos povjerenja" i da će današnji roditelji svojoj djeci "usaditi vrijednosti zbog kojih niti neće htjeti raditi takve gluposti". Ali uvijek me nasmije prilično česta tendencija mladih roditelja da se smatraju potpuno novom vrstom bića i tipom roditelja kakav nije postojao nikada do onog trenutka kad su se oni odlučili razmnožavati. A živa je istina da uza sva nova saznanja, istraživanja, osviještenost, napredak čovječanstva i hrpu literature koja vam obećava baš onaj pravi, idealan odnos s djetetom – roditelji će uvijek biti roditelji i djeca će uvijek biti djeca. U jednom će vam se trenutku početi otimati kontroli. Dapače, to će žarko željeti. I makar sve one vrijednosti koje ste im usađivali bile u najharmoničnijem skladu s trenutnom vizijom kulerskog svijeta i duhovne ravnoteže, njima će biti veći bljak od, štajaznam, kelja s porilukom u umaku od hladetine.

Nadajmo se da neće baš ići voziti pijani, a nekako mi se prilično nevjerojatnim čini i da će baš namjerno izvoditi ono s kondomima. Ali muljat će vam garant. I prije toga neće tražiti dopuštenje za muljanje. Ako ne bude većih posljedica (a najčešće ih, srećom, nema), o tom ćete muljanju biti obaviješteni tek kada dobiju svoju djecu. Najvjerojatnije u obliku rečenice: "Ja svojoj djeci nikada neću dopustiti neke stvari koje si TI meni dopustila da radim".

Zrinka Pavlić rođena je 1971. u Zagrebu pod istim imenom i prezimenom koje nosi i danas. Simptomi njezine urođene i neizlječive skribomanije pojavljuju se u raznim časopisima (Nacional, Cosmopolitan, Plan B) i na sve rjeđe ažuriranom blogu (zrinskopismo.blog.hr), a možete ih nabaviti i u knjižarama, u obliku njezina nagrađenog prvijenca, zbirke "Svijet i praktična žena". Nema roditeljskih iskustava, ali je promatrač i povremeni simpatizer.