Kaka – to je to?

Što se zbiva kada beba ne može kakati i koliki je to uistinu problem? Veliki, kaže Bubasan i prisjeća se kako je to izgledalo u njenoj obitelji.

Kad bi me netko pitao šta me najviše veselilo prvih nekoliko tjedana bez razmišljanja ispalila bi sranje (izraz od kojeg moja mama dobiva fraze pa ću koristiti nježniji - kaka, jer naime ako niste znali djeca kakaju a mi odrasli…)! Znam zvuči bizarno ali evo priče ispočetka…
Dakle, peti dan nakon bolnice dolazi mi patronažna sestra i između ostalog pita ona mene - jel kakala? Hmmm, češem se ja po glavi i prebirem u mislima po potrošenim pelenama i znam da puno piški ali kako izgleda kaka kod tako male djece? Jel ona tekuća??? Ili? Glupo mi priznat koja me dvojba muči pa uredno zaklimam i odgovaram je je, jučer. Još nije sestra ni prošla kroz vrata, a ja se bacam na literaturu, čeprkam po prikupljenim materijalima (spisi su mi profesionalna deformacija) i zaključim da iz svega proizlazi da je drek-drek čiji god bio i da njega u pelenama nije bilo. Brojim na prste i shvaćam da ako računamo i bolnicu Sara nije kakala nikako - sedam dana.

Što je normalno?

Šokantno. Zovem mamu i naravno kao meni za inat i ja i brat izneredili bi se poslje svakog obroka dakle nekoliko puta dnevno, a ovakav slučaj gospođi je potpuno zagonetan. Dobivam toliko različitih i kontradiktornih savjeta da se osjećam sve gore i gore, a svako ima neku pamtnu za reći i ispada da sam ja kriva jer da jedem krive stvari. Vi vjrujete da Čokolino zatvara? Ja ne. Pretvaram se u Sherlocka Holmesa, detektiva za kaku, zovem sve bivše trudne prijateljice, listam intenet i onda naiđem na tekst da je kod dojenčadi normalno da nemaju stolicu i po 10 dana.Hm.
Zaključila sam da ju to sigurno muči (iako je možda i normalno) i da su joj crijeva sigurno puna, te da to treba nekako istjerati van! S obzirom da dojim odnosno da se izdajam pronalazim gro recepata za olakšanje istovara preko mojeg mljeka – suhe šljive namočene u vodi, sokovi, jogurti, bla bla…ništa..prolazi još jedan dan, ja svako malo guram nos u pelenu nebili me na sveopće oduševljenje oplahnuo smrad, no osim nekoliko lažnih uzbuna uzrokovanih vjetrovima ne dešava se ništa. Niti da proviri. Cijela obitelj moli se za drek.

No sranje dolazi kad se čovjek najmanje nada, kako u životu tako i u pelenu. Oko tri sata u noći Sara se naklopala i idem ju presvući. Vučem oči, koje čačkalice drže otvorene, prema sobi za prematanje, nevino otvaram pelenu i samo vrisnem Peroooooooo (suprug koji spava). Vrisak mi se doslovno oteo s usta jer otvorivši pelenu našla sam se oko u oko sa velikom veeeeeeeeelikom kakom, pravom kao da je u pelenu zamotan odrastao čovjek, a ne bebe. U šoku pokazujem mužu hrpu i kao lolek i bolek stojimo i čudimo se i pitamo – pa gdje je to sve stalo? Pa gotovo je veće od nje!
Sva sretna okomljujem se na čišćenje pelene i guze i mislim si eto, sad je krenulo i to je riješeno. Međutim friška figa, još cijelih mjesec dana boriti ću se sa njenom stolicom, uvijek u čekanju po nekoliko dana, stalno u navirivanju u pelenu, isprobavanju raznih recepata i gubljenju živaca. A zbog čega? Na kraju je ispalo da je to stvarno sve normalno.

Telefonski razgovori

Sad su mi postali jasni i telefonski razgovori koji su me prije nervirali do bola – npr. na službenom putu kolegica pita muža koji je ostao s djetetom - jel kakala? Ma molim Vas ljepo kakvo je to pitanje,mislila sam si ja, pa kaj svaki dan mora žena biti u toku sa kompletnim probavnim traktom djeteta? Pa kaj sad – je ili nije, u čemu je big deal, stvarno su me takvi razgovori dovodili do ludila. A sada ja lagano tipkam na messinger tati: kakala je – da, dodam i smajlija da bi naglasila našu sreću nad tim smrdljivim događajom.

Bubasan je mama na rubu živčanog sloma, pravnica i radoholičarka, vječno zakopana u svoje papire. Odjednom se našla u najzahtjevnijoj ulozi života, potpuno nespremna za ono kaj ju čeka, izgubljena u vremenu i prostoru (doduše trenutno se kreće samo po stanu), neispavana i živčana. Razapeta između želje za "normalnim" životom i nastojanja da bude super mama, ne zna gdje joj je glava, a gdje rep, bori se sama sa sobom, sa pupkom, kakom, tjemenicom, upalom grudi i koječim. Sada je stručnjak za narodne lijekove protiv raznih boleština i za uspavljivanje urokljivog oka (oko koje uvijek sve prati i kad se u ranim jutarnjim satima nadaš da spava ono se uvijek otvori ničim izazvano).

Preporučujemo

Pročitajte i:

Zašto manja porodiljna naknada?

Korisnik iz Zagreba pita pravnicu zašto je porodiljna naknada njegove supruge manja od zakonskog minimuma.…

Porodiljna naknada nakon osam mjeseci staža

Korisnica Josipa zanima se za visinu porodiljnih naknada. Odgovor daje pravnica Nataša Novaković.Pitanje: Zanima me…

Trudnoća, porodiljna naknada i papirologija

Pravnica Nataša Novaković odgovara na pitanje naše korisnice o visini porodiljne naknade i drugim pravnim…

Što nakon otkaza tijekom porodiljnog dopusta?

Što se dogodi ako se tvrtka ugasi tijekom trajanja porodiljnog dopusta? Koja su prava nakon…