Ribafish ovoga puta govori o problemima koji su dobro poznati svim roditeljima. I o stotinu načina na koje će roditelji pokušati natjerati dijete da napravi a-a

Dnevnik 4

Imamo problem.

Problem s istovarom.

Prisjećam se dvije scene iz mladosti.

Jedna je kad sam imao petnaestak i kad smo igrali Loru na plaži u Gradini.

Igra nas je bila skroz obuhvatila i znalo se da nova partija počinje svako jutro u 11 na molu ispred moje kuće.

Istovremeno su se rađale prve ljubavi, svirale se gitare i pričalo tipično pubertetski, uz gomilu viceva, smijanja i priča o govnima.

A ja tih godina bio prelijen za išta, pa i za to obavit.

Jednom se tako bez izbačaja u dubini droba moga nakotilo hrane dobrih desetak dana i stislo me netom prije prve partije karata.

Uf...

Mašala.

Kad sam došao na plažu s dvadesetak minuta zakašnjenja, zaorio se pljesak.

Pljeskali su i oni koji nisu bili dio škvadre, pa i jedan postariji Slovenac koji je zbunjeno pitao Gileta – «Oprostite, ali čemu plješčemo?»

Gile je s osmijehaom rekao – «Kako bre čemu!? Pa Riba je srao!

Druga scena je vezana s Jugoslovenskom narodnom armijom, Vranjem, čučavcima, nesnalažljivosti razmaženog Purgera i jednom prolomu nakon dvanaest dana patnje.

Ali nećemo u detalje...

E, sad, i moj Junior ima sličnih problema.

Dakle, genetika.

Da se njega pita, taj valjda uopće ne bi kakio, ali kad ta dosadna priroda ima svoje neke zahtjeve...

Prvi susret s govnetom mog nasljednika bio je skroz simpatičan.

Smeđa simpatična flekica bez mirisa i vjerojatno okusa, ali tako daleko nisam išao.

Sranje nastaje kad se majčino mlijeko kombinira s dodacima prehrani, pa i kaka poprima mirise nabildanog polja u proljeće.

Nije mi bio problem to motat jer sam naučio ne disat na nos.

Nisam ni dvaput krivo navuko pelenu, isto kao ni zaboravio namazat prstom okošulno područje te ono kraj testisića, ali zato jesam nešto puno gore.

Naime, od većine poroka, najteže se riješiti kopanja nosa.

Pa sam jednom u gluho doba noći promijenivši mu pelenu lego bez pranja ruku i tak...

A sutradan ti smrdi sve oko tebe, bljak...

Sljedeća je epizoda bila ona kad je Rok, nakon nekih tjedan dana konačno u pelenu iskenjao gljuntu veličine bejzbol lopte.

Ali i oblika bejzbol lopte!

Dok su mi objasnili da se drekec u peleni zarola, ja sam već kod psihijatra visio...

Većinu ljetnog odmora, Rok je bio stisnut i cendrav.

Kenjkav.

Jer se nije mogao istovarit.

Rekoše nam doktori da ga se ne smije silit.

Nismo ga silili.

Rekoše da treba pit stvari za čišćenje.

Pili smo sve živo.

Treba i voća i povrća jest i maslinovo ulje dodat.

Jesmo.

I niš.

Njemu loše, nama loše.

I Profesor Baltazar bi već odusto, al čemu služe komšije nego da ti kažu nešto pametno.

Pa nam je sused rekao da su oni imali sličnih problema s curicom i da su joj dali onu sprešanu voćnu kocku od šljiva i smokava, al samo četvrtinu i da nije bilo nikakvih problema.

Kupili mi kocku, a tamo piše – ne djeci do 12 godina.

Gledam onu minijaturu od Roka, stanu četvorica njega u jedno tuce.

Miha reže kocku na četvrtine, mene podsjeća na kokošju kocku koja je zaspala na suncu.

Odbijam se solidarizirat i papat sa svima.

Noć.

Niš.

Odlazim u zoru, idem starcima na Korčulu, a Rok nije kakao cijelu noć.

Popodne konačno dolaze sretne vijesti – istovaaar!

Mislim da se čuo kamen olakšanja kako odzvanja na podu busa...

A još nedavno mi je jedina ljetna briga bila je li piva dovoljno mrzla, s kolko će golova Dinamo popušit u pretkolu i hoće li Blanka dobiti u Zurichu...

Kako se mijenja taj život...

 Ribafish je bivši profesor geografije, ex-copywriter, seks-simbol na zalasku i urednik u Playboyu. I kolumnist Cosmopolitana, i urednik Svijeta piva, a bogami zna i farbat drvenariju. U slobodno vrijeme nema vremena, pjeva kad popije i laže kad ga stisnu, pliva, fuša i piše gluposti na www.ribafish.com. Dopredsjednik je društva prijatelja piva, predsjednik Curling kluba Čudnovati Čunjaš te rastavljen otac koji od 07.10.2005. uči najljepšeg i najboljeg čovječuljka na svijetu pjevati i plivati i priča mu bajke s čudnim završetkom. Mašala.