Kako se osjeća tata koji je ponosno potomku pripremio superukusan i zdrav ručak koji je ovaj zamijenio Nutellom - otkrijte u Ribafishevom tekstu...

Dignuo sam se sat vremena prije majke mog djeteta i malog priljepka kod kojih sam na moru u gostima te na prstima napustio sobu.

Skuhao sam džezvu s dvije kave, uzeo lovu i zaletio se na plac.

Jedna od stvari koje mi svako ljeto uljepšaju život je i to šetanje malim primorskim mjestima u cik (i pol) zore, slušati lokalce kako zalijevaju cvijeće i njihove jutarnje razgovore.

Ponekad čak i osmrtnice na oglasnoj ploči pročitam, iako su zalijepljene ispod ili iznad najave koncerata Džo Maračić Makija, Magazina, Joleta i inog bezvrijednog estradnog smeća.

Kupujem blitvu, krumpir, luk, češnjak, paradajz, krastavce, zaboravljam peršin i dolazim do barbe koji prodaje ribu.

Nikad neću shvatiti kako te ljude ne zgromi grom kad izlaze iz crkve jer uvijek nekog prevare i lažu ko da u saboru sjede.

Ali jutros me čak ni puno nisu oženili.

Pa sam se vraćao uzbrdo puf-pantajući s tri brata brancina kojima je na trbušnoj peraji valjda pisalo «Made in Taiwan».

A skuži ih se po bočnoj peraji – duplo je jača ona u koju stranu kruga već plivaju.

Doma sam uzeo čakiju, posudu, dasku, ribe i otišao na more.

Čišćenje riba je divan bijeg od stvarnosti i predivna, ali i poštena krađa vremena.

Kao kad Digići padaju po terenu čim povedu ili žene glume da ih zanimaju sapunice samo da se ne bi morale seksat.

Gulim lustre (veloluški, od Anića jednostavniji izraz za ono prozirno plastično na ribljoj koži koje ne ide dole s tvoje kože kad bi ti htio i odvratno je pod zubima kad jedeš), vadim crijeva, škrge i ono treće i hranim ribice na koje se zalijeću galebovi.

Pada mi nož pod stijenu ali srećom ne dublje od dubine vrata.

Zakleo bih se da se jedan galeb nacerio kad sam opal niz stijenu, ali nevermind.

Šljapkam uzbrdo dok me sunce prlji a cvrčci divno i revno oru svoje gusle.

Igram se s mrmoljivim, krmeljavim, netom probuđenim Minimojem, pušem balone koje ne zavežem nego puštam da cvile, a onda ih on primi i pusti i kad odlete – smijeh!

Sušim brancine krpom, ostavljam ih u njoj da još malo upije višak vode.

Odlazimo na kupanjac sve dok mi crna rupa u crijevima ne sugerira da je vrijeme za vatricu.

Ostavljam Juniora uz crtić i mamu, skupljam drva po dvorištu.

Ugljen je za štrebere.

Stradavaju stare daske, štokovi, coklovi, nestaju borove iglice, osušeno lišće vinove loze, najniže suhe grane masline.

Piromančić u meni trlja ruke dok od sitnog dima ne nastane moćna buktinja.

Taman dovoljno za otić po pivce.

Ali kako ne pijem dok sam s Juniorom, tu je Šveps Biter Lemon, prokleto slatko mjehurićasto govno o kojem sam, nažalost, ovisan.

Bacam gradele u vatru da ubijem viruse, trčim po ribice, vadim ih iz tajnog umaka br.6, i nježno spuštam na nekom tamo krpom očišćeno žebelezo.

Na koži rastu plikovi, cvrčanje nadglašava i same cvrčke, miris vlaži nozdrve...

Okrećem na vrijeme da ne zagore, trčim gore radit salatu od pet vrsta povrća, vadim blitvu i gnječim s krumpirom, psujem sve živo jer majka mog djeteta ne jede maslinjak, pa mijenjam planove i radim dvije blitve, postavljam stol i mislim da je sve savršeno.

Stižem na vrijeme dić lepotane s vatre i polit istu vodom.

Dobar tek, dobar tek, posolimo se, kreni!

A onda Rok nakon trećeg zalogaja mamu žica nutelu.

I mama nakon ta dva «Lok papa ladu», ona odustane i namaže mu nutelu na kanapejčiće.

Tuga, čemer, jad i bijeda, ali i shvaćanje da sam svojevremeno svojevoljno odrastao na hrenovkama, pašteti i ekstravurštu, pa da život ide dalje.

Al bar sam solo ubio dva brancina, mrtva usta bi ih jela!

Blitvu da ne spominjem, šatro je Adam u raju jabuke jeo...

Ribafish je bivši profesor geografije, ex-copywriter, seks-simbol na zalasku i urednik u Playboyu. I kolumnist Cosmopolitana, i urednik Svijeta piva, a bogami zna i farbat drvenariju. U slobodno vrijeme nema vremena, pjeva kad popije i laže kad ga stisnu, pliva, fuša i piše gluposti na www.ribafish.com. Dopredsjednik je društva prijatelja piva, predsjednik Curling kluba Čudnovati Čunjaš te rastavljen otac koji od 07.10.2005. uči najljepšeg i najboljeg čovječuljka na svijetu pjevati i plivati i priča mu bajke s čudnim završetkom. Mašala.