Razmaženi jedinac

Ribafish se ovaj puta prisjeća kako je kao klinac bio razmažen sin jedinac. Hoće li i njegov Rok biti tatin razmaženko? Pročitajte u novoj Ribafishevoj kolumni.

Koliko god se cijeli život rukama i nogama branio od toga.

Iako se za samoobranu predstavljam kao picajzla...

Za razmaženost je, prema knjigama, kriva genetika i utjecaj okoline.

Ali tu treba dodati i fatalan pad moje mame prek lopte u tinejdžerskoj dobi dok su igrali graničara ili nešto slično.

A kako su igrali na stepenicama (!?) jedan je lumbalni disk pritom rekao – joj, odoh ja...

Doktori su nakon prvog i jedinog poroda rekli da bi to bilo to kaj se tiče rađanja ako bi i dalje u životu željela hodati.

Kako je mama nakon poroda par puta provela po mjesec dana u krevetu s jezivim bolovima, ukočena ko mali skoreni rogač, tako u našem domu osim malog kmečavog pišmolja nije bilo ni brace ni seke.

Nakon par godina dogodilo se ono čega se danas boji jako puno ljudi – jaz generacija u odgoju kikića.

Naravno, i baba i pokojni dida s jedne, kao i prezaposleni mama i tata s druge strane željeli su apsolutno samo sve najbolje svom čedu.

Ali se ispunjavanje tih želja, kao i u većini slučajeva - baš i nije podudaralo.

Dakle, klasika - tradicija vs modernizacija, iliti „šta vi mladi znate“ protiv „vrijeme vas je pregazilo“ metoda.

I da ne dužim, jedni su smatrali da se bolest liječi masiranjem rakijom, drugi andolima, jedni su djetetu dopuštali previše, oni drugi pokušavali biti stroži, i jedni i drugi, krišom, kad onih potonjih nema – posezali za čokoladom kao krajnjim rješenjem, misleći da to nitko neće skužit...

Ali dijete se izlane i sve se sazna pa krene svađa.

Što dijete upije.

I kad tad mu ispliva na površinu...

Onda su stariji bejbisiteri prodali svu djedovinu i babovinu i u par godina napravili kućicu na Korčuli te zauvijek odselili iz Zagreba.

Ali bi ja doselio na Korčulu na barem tri mjeseca godišnje, pa je opet dolazilo do kroničnog neslaganja kad bi stigli i starci na godišnji.

A tek kad bi mali prljavi divljak iz otočke pripizdine bez tekuće vode, telefona i vrlo često struje – u rujnu došao nazad u dosadniji i hladniji Zagreb...

I tako je mala razmažena Ribica naučila plivati u osmoj godini, sportom se počela baviti s 16, kad je već dobila grbu od nekretanja, društveni je život bio na razini slijepe euglene (stripovi, knjige, spectrum, stripovi...) a žene pojam za nešto što je retardirano i s time se ne druži.

Za razliku od današnjih metiljavih generacija, tih kasnih osamdesetih je postojala terapija za triježnjenje takvih malih debila, a zvala se JNA.

Najgluplja institucija u povijesti čovječanstva uz hrvatski sabor koja je od prosječnog purgerskog mlitavog beskičmenjaka mogla napravit purgerskog mlitavog beskičmenjaka da poštuje neke obaveze, stekne radne navike i nauči cijeniti slobodu.

Moj Junior je razbacan između majke, njenih roditelja i mene.

Kad je samnom i traži čokoladu, slažem mu da čokolade nema, ali ima super slatke naranče i da je to stoput bolje.

Kad bi on po stoti put gledao Tomicu i prijatelje (ima netko za spržit par epizoda koje nisu na netu, fala!), hitim ga na pod ili krevet pa se mlatimo ili jastučimo.

Rokova mama i baka ga non-stop uče kako se treba boriti za svoje stvari i svoje ja, pa onda ja to samo ponavljam i učvršćujem.

Nije lako, ali da se do svega dolazi lagano – sve bi bilo tako prokleto dosadno...

Iako jabuka ne pada daleko od gajbe, ne bih htio da bude razmažen kao ja jer će ga to klat kasnije u životu.

A i mene jer ću to smatrat svojom krivicom.

Tako bih htio da postane, faca, sretan i zadovoljan sobom, siguran u ono što želi, pouzdan, otvoren i sposoban, beskompromisan, pošten i velikodušan...

I za to ću napravit ama baš sve.

A sad odoh speglat zavjesu...

Picajzla.

Ribafish je bivši profesor geografije, ex-copywriter, seks-simbol na zalasku i urednik u Playboyu. I kolumnist Cosmopolitana, i urednik Svijeta piva, a bogami zna i farbat drvenariju. U slobodno vrijeme nema vremena, pjeva kad popije i laže kad ga stisnu, pliva, fuša i piše gluposti na www.ribafish.com. Dopredsjednik je društva prijatelja piva, predsjednik Curling kluba Čudnovati Čunjaš te rastavljen otac koji od 07.10.2005. uči najljepšeg i najboljeg čovječuljka na svijetu pjevati i plivati i priča mu bajke s čudnim završetkom. Mašala.