Tata u prometu

Ribafish ovoga puta piše o roditeljskim strahovima u prometu, o vremenu kojeg ima sve manje, a treba sve više i o vlastitom poimanju odgovornosti. A sve vezano uz Roka!

Dapače, nije ni da sam jako dobar.

Mogu se fino parkirati u rikverc, skrenuti u lijevi zavoj i masno opsovat debila koji mi se pregurava.

Problem leži u tome što mi je nakon položenog ispita, davne 1990. otac rekao da auto nije igračka i da mi svoju polovnu Jettu nama ni najmanju namjeru posuđivat dok si ne zaradim za svoju makinu.

Mislite da je popustio?

Nije.

I tako je Ribivoje pratio djevojke na tramvaj, stopirao na mora i vozio uglavnom kožicu sve dok se nije pojavio TV kviz Upitnik, šestomjesečna rola i zarađene 4000 eura koje su uložene u kredit za Clia.

Clio je od milja postao Klito, provozao se dvaput oko kugle Zemaljske, ali da nije bilo sjajnog instruktora u vidu moje bivše, vjerojatno bih i do dan danas ostao pješak.

Vječno zahvalan.

Znate kako je muškarcu nešto učit nakon tridesete?

Rađe bi cijelu sapunicu pogledao…

Uglavnom, kad ne vozite 13 godina, i onda mislite da nešto znate je kao da pokušate slagati maketu Eifellovog tornja s prstima zmazanim od ajvara.

I zato još dan-danas znam napravit gluposti poput - prvo dat žmigu pa lagano krenut u tom smjeru pa tek onda provjerit mrtvi kut.

Pa se brzo vratim i tiho psujem sebe konja dok se stišćem u sjedalo ko blenda od Nikona.

Stalno težim ispravljanju, a velika mi je pomoć odnedavno i auto sjedalica zahvaljujući kojoj stalno negdje furam Juniora.

I odmah pazim trostruko više, i ne vozim preko ograničenja i ne ulazim u ono posrano žuto, i ni ne vadim mobitel iz džepa kad mi titra otestisje, a kamoli da odgovaram.

Ipak sam muško, ne idu dvije stvari odjednom.

Gledat tekmu i pokušat shvatiti što žena do vas priča?

Halo?

I čak i muziku stišam.

Uf…

I tako, Juniorislav Minimojski i tata neki dan ponosno voze prema vrtiću, osam je ujutro, klasična gužva, ali kako nema žurbe – pjevušimo Tomicu i prijatelje.

Ja počnem, Rok me ispravlja i tako dok ne pogodim pa zajedno.

I vozimo tako onim komadićem između trešnjevačke Name i placa, i ja da ću skrenuti tamo gdje isprekidano završava žuta traka.

Kad poput brzog duha, niz tu DESNU, žutu tramvajevu traku projuri s dobrih 100 na sat crni Audi i promaši me za milimetar.

Osjetio sam vjetar.

Zatresao nas.

Sparkiram, duboko dišem, Audi je nestao.

Rok se čudi zašto ne pjevam dalje.

Pita, “Ena, zna vagona broj?”

A ja ostario deset godina.

Prevrtim sve u sebi, nisam kriv kak god okreneš.

Crni službeni zatamnjeni Audi.

Zna se ko vozi takve.

Da su nas satrali, ne bi ostalo za sataraš, vozač bi dobio ukor a glavati čovjek sa stražnjeg sjedala bi poslao glasnogovornika da objasni za dnevnik kako je nepažljivi vozač Clia nepropisno skretao i ugrozio život dotičnog glavonje te budućnosti ove zemlje.

I nikom ništa.

Kako život malo vrijedi.

Smrznem se kad vidim roditelja koji vozi dijete na biciklu a na tintaru mu nakači onu kilavu kacigu od skorene vate.

Rubovi parkova su u biti i parkinzi puni nervoznih vozača koji prebrzo i preneoprezno parkiraju jer žure i kasne pa pri parkiranju štede ogromnih deset sekundi i ne gledaju oko sebe.

Rok na povik “cesta” staje kao da sam mu obećao gajbu čokoladnih jaja na “Jurića”, ali se fakat zaustavi na mjestu.

Ali me svejedno strah.

Možda sam smiješan kad sam uvijek na tri metra od Juniora kad smo vani, i hopsam za njim ko sjena, ali eto.

Prometne navike u Hrvata promijenit ne mogu, para da kupim Hummer ili terenac nemam, pa se bumo pazili, ne!

Iako je meni draže kad negdje na nekoj zabitoj livadi napucavamo loptu ili plivamo po bazenima…

Da mi je više vremena.

A nekad sam se razbacivao njime…

Ribafish je bivši profesor geografije, ex-copywriter, seks-simbol na zalasku i urednik u Playboyu. I kolumnist Cosmopolitana, i urednik Svijeta piva, a bogami zna i farbat drvenariju. U slobodno vrijeme nema vremena, pjeva kad popije i laže kad ga stisnu, pliva, fuša i piše gluposti na www.ribafish.com. Dopredsjednik je društva prijatelja piva, predsjednik Curling kluba Čudnovati Čunjaš te rastavljen otac koji od 07.10.2005. uči najljepšeg i najboljeg čovječuljka na svijetu pjevati i plivati i priča mu bajke s čudnim završetkom. Mašala.