Ribafish je konačno dočekao i taj dan - junior će prespavati kod tate u novouređenoj sobi. Što se sve moralo posložiti da bi došlo do toga i kako je ponosni tata dočekao taj dan? Pročitajte!

Nakon rastave sam bio par mjeseci u totalnoj komi.

Kao i svako glupo povrijeđeno muško počeo sam pit i lajat intimu svakom tko bi platio pivu.

Kad sam ja počeo plaćati pivu da ljudi slušaju moje prljavo rublje, shvatio sam da sam idiot.

To je trajalo tri mjeseca.

Uglavnom se takve priče završavaju da muško pokupi prvu ženu s ulice, napravi joj troje djece i ode se pravit važan vozeći ih u kolicima pod prozorom od bivše.

Misleći tako da joj se osvetio i da će to nju jako zaboljeti.

A ni ne sluti da nije u pravu.

Druga frakcija se prepusti lokanju i plakanju.

Treća odluči napraviti radikalni zaokret.

Nešto poput puta oko svijeta s ruksakom i debelom praznom bilježnicom.

Koja će nakon godine dana biti puna.

Ja sam odabrao četvrtu, iako si nikad neću oprostiti što nisam imao dovoljno muda prodat Clia, stavit pinklec na rame i pisat pisma Junioru iz Luande, Christchurcha, Ushuaije, i vratiti se umoran i sretan, spreman da do kraja života budem sto posto samo njegov i pričam mu brdo priča...

Al bi me za tu godinu vjerojatno zaboravio.

Dakle, nije ni to savršeno...

Pa sam tako digao stambenu, digao kredit, posudio nešto para, uzeo i ono što čuvam za grob i sve uložio u adaptaciju 60 godina starog stana.

Majstori me odraše i prevariše, ispao sam glup i naivan, na kraju sam sam ispravljao ono što su sfušali, ručno farbao drvenariju i zaključio da mi unatoč iscrpljenom budžetu fali još cca 18 vitalnih stvari da bi dom bio dom.

I da mi kupaona zgleda ko sadržaj one kutije s početka Ace Venture, ali nevermind.

Svaki mjesec-dva se nekaj ušpara i slažemo golemu puzzlu.

Ono što je bilo najbitnije – soba za Juniora je gotova!

Fali još obećana strunjača (ne stane), vreća za boks i švedske ljestve, od kojih sam ipak odustao jer su zidovi rađeni od pijeska, prašine i prhuta pa i slike vješam s kilom gipsa u ljevici.

Pet mjeseci patnje s majstorima i život pod najlonom u prašini zamijenila je vedra stančuga u kojoj još fali plazma, tepih, dva špigla, veliki ormar, linija i jači usisavač – i sad konačno, debi s Juniorom i njegovo prvo spavanje kod mene.

Kako će se prilagoditi, hoće li mu se svidjeti...

Dogovorili smo se za prespavljivanje jedan dan u tjednu.

Došao je i taj dan.

Moram naglasiti da je nivo komunikacije između majke mog djeteta i mene kad se ne radi o našem nasljedniku kao komunikacija Gandhija i Rojsa.

Ali kad se radi o Roku, to je gotovo savršeno.

I Rok je stvarno bio sretan kad je vidio svoju novu sobu.

Tako da je rekao da bi on spavao na tepihu (s nacrtanom cestom, pumpama, garažama, svim živim).

Ali kako još ipak spava s mamom, tako će spavati i samnom.

Uspavati trogodišnje dijete podrazumijeva da nakon toga nećeti imati ni volje ni snage ni oprati suđe, a kamoli odraditi fuš.

Ima li priča hepiend, saznajte u sljedećem nastavku.

Kaj je? Ako je mogao Zagor i Komandant Mark, može i Ribafish!

 Ribafish je bivši profesor geografije, ex-copywriter, seks-simbol na zalasku i urednik u Playboyu. I kolumnist Cosmopolitana, i urednik Svijeta piva, a bogami zna i farbat drvenariju. U slobodno vrijeme nema vremena, pjeva kad popije i laže kad ga stisnu, pliva, fuša i piše gluposti na www.ribafish.com. Dopredsjednik je društva prijatelja piva, predsjednik Curling kluba Čudnovati Čunjaš te rastavljen otac koji od 07.10.2005. uči najljepšeg i najboljeg čovječuljka na svijetu pjevati i plivati i priča mu bajke s čudnim završetkom. Mašala.