‘Teški’ predmeti koje djeca uče na zabavan i koristan način

Robokacija je uistinu hvalevrijedan pristup djecu, učenju, znanju, odgovornostima i vrlinama.

Predstavljamo vam Ivana Kunovića, diplomiranog inježenjera elektrotehnike i računarstva koji je zadnju godinu fakulteta radio u Rimac automobilima kao inženjer ugradbenih sustava i pokretač je Robokacije.

Otkud ideja za poduzetničkim pothvatom, koja je vaša vizija i misija?

Prije tri godine odlučio sam pokrenuti motivacijske radionice za djecu – da nauče matematiku, fiziku i ostale "teške" predmete na zabavan i koristan način – tako sami da izrađuju svoje vlastite robote i pametne stvari poput Pametne lampe na pijesak, Interaktivnog klavira, Robotske ruke s joystickom i laserom i sl.
Vidio sam da djecu motiviraju robotići i tehnologija, pogotovo ako je izrađuju svojim rukama te ako im se daju zabavni zadaci i gradivo blisko njihovim životnim primjerima, ali isto tako sam uvidio da nema neka dobra redovna aktivnost koja bi ih uvela u taj svijet da postanu samostalni i sami počnu stvarati bolji zajednički svijet. Nekad je to bila Tehnička kultura u školama koja je sada, nažalost, ostala na teoriji.
Također, moja motivacija je bila i da nauče međusobno komunicirati o ljudskim vrijednostima te da zajedničke ideje provode u djela jer sam vidio da se često djeca samoinicijativno ne upoznaju kad se vide prvi puta i da neprirodno komuniciraju, a potrebno ih je samo malo usmjeriti u pravom trenutku. Tu sam vidio priliku da kroz male grupe zaista odgajamo mlade ljude koji će jednog dana stvarati bolji svijet za sebe i sve nas, a ne samo da ih motiviramo za tehnologiju i znanost.
Iskustvo u radu s djecom sam stekao najviše kroz razne tečajeve Obiteljskog obogaćivanja, kroz volonterski rad dajući redovne instrukcije u Oratoriju te kroz razne obiteljske kampove poput Krapnja gdje sam imao priliku eksperimentirati smišljajući razne igre i tako motivirati djecu za kreativnost i znanost, što se pokazalo dosta efikasnim.
Konkretnije, već pune tri godine smišljam sadržaj, pripremam proizvode i održavam radionice kreativne elektronike, robotike i programiranja za djecu pod nazivom Robokacija. Svoje znanje s fakulteta spuštam na razinu djece i na njima prihvatljiv i jasan način, uz pomoć njima prilagođenih alata izrađujemo vlastite robote i pametne uređaje koje nakon radionica nose kući.

Iako ste mlada kompanija, vaša djeca su već sad postigla značajne rezultate, možete li izdvojiti neke na koje ste najponosniji?

Odmah na početku bih volio naglasiti da nisam baš lud za natjecanjima jer, osim početne motivacije, često odvlače fokus od kreativnosti pa smo uključeni samo onoliko koliko smatram da ne šteti kreativnosti i da ne demotivira druge zbog kompetitivnosti te samo ako dodatno motivira za rad. Tako smo, paralelno uz program Robokacije, bili i mentori učenicima OŠ Ivana Filipovića u Croatian Makers ligi i već drugu godinu zaredom sudjelovali u Superfinalu gdje smo ove godine bili 3. od svih škola u Hrvatskoj. Zahvaljujući Superfinalu smo se kvalificirali i za MakeX – napredniju verziju natjecanja s dodatnim senzorima za robota i za dlaku promašili odlazak na svjetsko prvenstvo u Kinu. Bila je nezgodna situacija, jer dio natjecanja ovisi o timskom radu 2 suparnička tima, a naš suparnički tim je malo zakazao. Bilo je teško vidjeti da nisi kriv što ne ideš dalje na natjecanje, ali ujedno i velika prilika za emocionalni rast. Zapravo su djeca bila iznimno zadovoljna jer su svoj dio odradila i shvatila da se ne isplati živcirati oko stvari koje ne možeš kontrolirati.

Osim stručnog osoblja, imate odlične kontakte i s vanjskim suradnicima kao što su Rimac i FER?

Prošao sam kroz obje institucije i nekako su mi obje ostale u srcu te sam nastavio suradnju s njima. Uvijek mi se drago vratiti i vidjeti kako takva jedna aktivna zajednica napreduje te pozdraviti svoje mentore kako na FER-u, tako i u Rimcu. Tako sada naši polaznici imaju priliku s nama otići u Rimac automobile i na FER i vidjeti što mogu stvarati ako će se više aktivirati u području koje im prenosimo te se dodatno motivirati i zainteresirati za potencijalna zanimanja.

Kako to izgleda danas, u koliko ste škola prisutni, koliko djece će ove godine upisati program?

Cijelu prošlu godinu educirali smo i formirali desetero novih ljudi, međusobno se educirali kako bismo kvalitetno mogli motivaciju i sadržaj naših radionica prenositi ove godine u čak 30 škola. Još dogovaramo termine sa školama i jako je teško procijeniti broj djece po školi, no računamo u prosjeku na barem 30-ak djece po školi.


Što vas čini drugačijim od ostalih?

Definitivno strast prema prenošenju novog i korisnog znanja, ali posebno i ljudskih vrlina svoj djeci do koje možemo doprijeti.
Također, nešto što se danas izbacuje, a kod nas se iznimno njeguje i stavlja se naglasak je fina motorika, odnosno rad rukama i prstima. Danas u visokorazvijenim zemljama studentima nije problem proći pismeni test za kirurga, ali većina pada na testu za finu motoriku te nedostaje kirurga. To je samo jedan od primjera. Kod nas djeca izrađuju vlastite pametne uređaje tako da lijepe Drvofixom, zatežu i otpuštaju vijke (većina po prvi puta), spajaju i leme žice, lijepe tanke bakrene trake i još mnogo toga.
Cijeli naš program koncipiran je tako da sve ide prema konačnom proizvodu vrlo logičnim i intuitivnim slijedom – djeca programiraju na računalu vlastiti kviz na temu svjetlosti učeći pritom kako radi i odlučuje računalo, nakon toga svjetlost koriste da bi se robot uz pomoć senzora i svjetlosnih signala svjetla snalazio u prostoru programirajući ga u istom sučelju kao i kviz te naposljetku izrađuju vlastitu pametnu lampu koja na pljesak mijenja boju prema njihovoj želji ili služi za još mnogo dodatnih igara. Lampa koristi isto računalo koje ima i robot koji su programirali. Tako je cjelina potpuno zaokružena i mijenjaju minimalno alate za maksimalni omjer širine i dubine učenja.

Recite nam nešto više o svojim suradnicima, edukatorima? Osim što su stručni na polju tehnologije i informatike, stavljate poseban naglasak i na prijenos vrlina. Možete li nam reći nešto više o tome?

Moji suradnici su velika većina završili, studiraju ili doktoriraju neki od tehničkih fakulteta, primjerice FER, Strojarstvo, Geodeziju, a svaki od njih ima bogato iskustvo u radu s djecom na sličan način kao i ja osobno – kroz osobni pristup bilo na instrukcijama ili animatorskim aktivnostima gdje su već prenosili vrline i formirali djecu. Takvih ljudi nema puno i jako sam sretan što se krećem u takvim krugovima te imam priliku raditi s njima. Raditi s takvim ljudima i djecom je meni osobno zaista puno vrjednije od dobre plaće u IT sektoru, jer nosi dublje i rjeđe vrijednosti. Nakon napornog dana znaš da si promijenio svijet ili nečiji život barem malo nabolje.
Zgodna stvar je što kod nas nema negativnih ocjena, ne vičemo na djecu, a budući da vjerujemo u potpunu formaciju i odgoj djece, osmislili smo cijeli sustav virtualne valute Robocoin uz pomoć kojeg uspijevamo motivirati djecu za sadržaj, ali i međusobno pomaganje i uvažavanje, dolazak na vrijeme i slične stvari koje ih malo pomalo grade za život koji ih čeka. Istovremeno, djeca tako puno bolje i više cijene svoj, ali i tuđi rad i svjesnija su koje pravilo koliko "košta", tj. što je jako bitno da se ne prekrši, a koje stvari se nekad mogu tolerirati.

Kako izgleda vaš jedan školski sat?

Kao što sam maloprije naveo, počinjemo na vrijeme i nagrađujemo one koji su stigli na vrijeme ili su donijeli papuče ili nešto dodatno doma istraživali vezano uz temu. Često zadamo neku zagonetku na početku sata ili pustimo neki video da se djeca bolje užive u temu, uključe se i krenu razmišljati i davati neke ideje kako misle da nešto radi, kako bi oni to napravili i slično. Često na početku sata pokažemo rezultat koji očekujemo na kraju i odmah pokušamo razaznati što već znamo, a što još trebamo naučiti da bismo postigli viđeni rezultat. Prvi dio sata izbjegavamo laptope radi bolje pažnje, a drugi dio sata radimo na laptopima i s elektronikom ili izrađujemo rukama ono što smo zajedno prošli i napisali u radne listiće kao bi znanje najdulje ostalo.
Na primjer, na početku prevodimo engleske riječi za programiranje, približavamo kroz analogiju ili njima poznate primjere i nakon toga koristimo nove naredbe na računalu kroz konkretne zadatke.
Na kraju uvijek ostane vremena za dodatne zadatke koje nagrađujemo Robocoinima ili pak pomaganje drugima da riješe, ali i razumiju svoje zadatke. Na kraju sata također potičemo djecu da "tuže" tko im je na satu pomagao i tu djecu nagrađujemo dodatnim Robocoinima.
Sat završava ponavljanjem gradiva i izražavanjem svojim riječima što su naučili. Sve to radimo uz pospremanje radnih mjesta i čišćenje učionice do stanja u kojem smo je zatekli. Svaki sat sve više i više opreme djeca pospremaju, dajemo im više povjerenja i odgovornosti za opremu te na kraju budu potpuno samostalna i pomažu jedni drugima te oni najaktivniji dobivaju "asistentske Robocoine".


Stavljate poseban naglasak na doprinos djece kroz njihov praktičan rad, možete li nam to malo više približiti?

Najbolje se uči tako da nešto napravite, to je pokazano kroz mnoga istraživanja. To potičemo na našim radionicama – da djeca iz prve ruke iskuse kako je to izraditi vlastiti uređaj, koje sve procese je potrebno proći i da to rade na svakom našem modulu. Tako razvijaju finu motoriku o čijoj smo važnosti pričali ranije. Nakon izrade uređaja, potrebno mu je dati pamet da bi postao pametni uređaj. Tada učimo koju i zašto elektroniku, senzore, motore, svjetla, zvučnike i sve što nam treba ubaciti te naposljetku programiramo tu elektroniku da čini točno ono što mi želimo pri čemu nailazimo na mnoge pogreške i rješavamo ih s ciljem da naš uređaj proradi, a nakon toga sreća, smijeh i veselje. Tako razvijamo kritičko razmišljanje, uzročno-posljedične veze, vizualizaciju, rješavamo programske i sklopovske probleme kao na pravom fakultetu, kroz zabavu te dijeljenjem problema i rješenja.

Jesu li potrebna neka posebna predznanja ili kriteriji za upis u vašu školu?

Osnovni kriterij je da djeca znaju pisati i čitati i da imaju osnove engleskog jezika. Iako, sve mi to prolazimo detaljno i sve riječi i engleske naredbe koje koristimo zajedno prevodimo i ujedno i učimo engleski.
Poželjno je i da su emocionalno zreli za 3. razred osnovne škole, što znači da mogu slijediti upute, imaju osnovnu motoriku za pomicanje miša i rad s tipkovnicom te mogu držati pažnju barem nekoliko minuta – svjesni smo da je to problem i zato je naš program složen tako da djeca koja više vole upute rade uz pomoć uputa, a koja trebaju vidjeti što se radi i žele sami istražiti mogu raditi i tako te više isprobati svojih ideja na kraju radionice.

Više potražite na www.robokacija.hr.

Tekst i foto: press

Preporučujemo

Tagovi: , , ,

Pročitajte i:

Kako se odgaja budući materijalist?

Ako su vam djeca već počela s prohtjevima za darove koje žele dobiti, pročitajte ovaj…

inteligentna djeca

6 znakova da vaše dijete ima visoki IQ

Možda ste već pomislili da bi vaše dijete moglo biti mali genijalac, no evo karakteristika…

Teškoće u učenju – što koji program znači?

Dok individualizirani pristup u školi i dalje sadržava cjelokupno propisano nastavno gradivo, prilagođeni program omogućuje…

supertalent

VIDEO: Ovaj zbor je dokaz koliko su kreativni i strastveni učitelji važni!

Ovaj zbor mladih djevojaka i mladića oduševio nas je i to iz više razloga. Zapjevali…