Za potrebe istraživanja ispitane su stotine djece, adolescenata i roditelja. Iz analize opsežnih razgovora znanstvenici su zaključili kako trećini generacije Z  (rođene na prijelazu tisućljeća) nedostaje važna društvena karakteristika - empatičnost.

Što možemo učiniti?

Iako se čini da je takvo stanje stvari teško promijeniti, prema rezultatima znanstvenika ipak postoje okolnosti koje još uvijek pozitivno utječu na empatiju i orijentaciju prema općem dobru - a to je dobar odnos s roditeljima! Naime, kad su roditelji i djeca dobro povezani, adolescenti su uglavnom više empatični i zainteresirani za opće dobro.

Zbog toga djeca u dobi od šest do jedanaest godina, koja su još uvijek snažno povezana s roditeljima, imaju znatno višu razinu empatije: 64 posto djece mlađe od dvanaest godina koja imaju posebno dobar odnos s roditeljima imaju i visoku razinu empatije. Dobar odnos podrazumijeva tople roditelje koji potiču izražavanje emocija kod svoje djece i pokazuju osjetljivu empatijsku brigu za osjećaje svoje djece, pa će onda ta djeca reagirati s većim suosjećanjem prema drugima. Emocionalno topli roditelji prihvaćaju svoju djecu, pružaju im podršku, pažnju, pokazuju brigu, razumijevanje, a pri tome koriste objašnjenja, ohrabrivanja djeteta i pohvale u odgoju. Roditelji mogu i svojim akcijama u zajednici pokazati djeci suosjećanje za druge.

Suprotno tome, 43 posto adolescenata koji imaju loš odnos s roditeljima ispodprosječno su empatični. Samo 16 posto onih koji se dobro slažu sa svojim roditeljima imaju ispodprosječne vrijednosti empatije.

svakom-trecem-djetetu-generacije-z-nedostaje-ova-vazna-socijalna-osobina
, Image: 245212840, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Vallorie Francis / Alamy / Alamy / Profimedia

Odgovornost roditelja, ali i zajednice

Iz ovih rezultata možemo zaključiti da roditelji u svojim rukama nose velik dio odgovornosti za to kako će se dijete postaviti prema drugima, hoće li brinuti za opće dobro ili gledati samo vlastitu dobrobit i napredak. "U procesu socijalizacije društvo oblikuje djetetova uvjerenja, očekivanja i ponašanja, ali mora se naglasiti da su rani razvoj, dječja privrženost majci, podrška i nadzor roditelja od velike važnosti za adekvatni razvoj empatije. Uz to, empatija se svakako razvija u dječjim interakcijama s vršnjacima, odnosima s odraslima izvan obitelji te običajima i kulturi u kojoj se dijete razvija. Naime, djetetov razvoj ne možemo odvojiti od kontekstualnih uvjeta u kojima odrasta", istaknula je prof.dr.sc. Brajša-Žganec. 

U razvoju empatije naravno 'odmaže' ili 'pomaže' i genetika jer i u ovom se istraživanju potvrdio klišej - djevojčice su općenito mnogo više zainteresirane za opće dobro od dječaka. Na primjer, 71 posto djevojčica odgovorilo da je 'tužno' kada druga djeca rade loše, a isti odgovor je dalo tek 57 posto dječaka.

Tekst: I.Š.

Foto: Profimedia