I dok većina mladih jedva dočeka kraj školske godine, ljetni praznici mnogim roditeljima mogu zadati glavobolje – ponekad čak i veće nego one zbog ocjena tijekom trajanja školske godine. Naime, za razliku od perioda u kojemu je dijete s veseljem ljetovanje provodilo s roditeljima, u razdoblju adolescencije to isto dijete može odbijati ljetovati s roditeljima. I dok nakon ustaljene prakse zajedničkih godišnjih odmora roditeljima ovo može biti veliki udarac, mladi ne vide u čemu je problem i zbog čega ih roditelji ne žele pustiti na ljetovanje s prijateljima.

Činjenica je da većina mladih planira ljetovanje s prijateljima i kad-tad odbije izlaziti i ljetovati s roditeljima, što oni teško prihvaćaju. Naime, roditelji često zaboravljaju da djeca rastu, a samim tim se i njihove potrebe tijekom godina mijenjaju. Osim izražene potrebe za neovisnošću i slabljenja roditeljskih utjecaja, jača važnost prijateljstva i prijateljskih odnosa. Biti što neovisniji od roditelja i provoditi što više vremena s prijateljima normalne su potrebe mladih s kojima se većina roditelja teško miri.

Kako putovanja podrazumijevaju promjenu boravišta, a usporedno s tim i manje roditeljske kontrole, nije neobično da roditelji osjećaju strah i brigu za dijete. Iako bi ljetni praznici trebali biti vrijeme druženja, uživanja, novih poznanstava, prijateljstava, ljubavi – oni su ujedno i vrijeme izazova. Cigarete, alkohol, droga, spolni odnosi – vjerojatno su glavne preokupacije kojima se roditelji bave kada razmišljaju o samostalnom putovanju njihova djeteta. Kako donijeti ispravnu odluku a da pri tome ne zakinemo dijete niti ga 'gurnemo' u problem?

Hoće li roditelji pristati na ljetovanje njihova djeteta s prijateljima, odluka je koju svaki roditelj mora donijeti samostalno i koju ovim putem ne bi željela sugerirati. Smatram da svaki roditelj poznaje svoje dijete bolje od bilo kojeg stručnjaka i da će najbolje znati može li mu ukazati povjerenje. Ukoliko su roditelji s djetetom do sada imali odnos pun razumijevanja, poštovanja, uvažavanja i podrške, sigurna sam da će odnos takav i ostati i nakon ukazanog povjerenja. Želja za samostalnim ljetovanjem kod mladih može biti i dobar motiv za nalaženje honorarnog posla i ujedno stjecanje radnih navika. Primjerice, ukoliko dijete želi ići na ljetovanje s prijateljima vjerojatno će mu to biti dovoljan poticaj da si osigura i financijska sredstva za isto. I kroz odnos prema poslu roditelji mogu vidjeti koliko je njihovo dijete zrelo, odnosno mogu li mu ukazati povjerenje kada je ljetovanje u pitanju.

Razgovor, kompromisi, zajednička rješenja i moto 'koliko odgovornosti, toliko slobode', ključni su kako bi odnos s djetetom bio dobar. Dijete uvijek treba imati na umu da je samo odgovorno za svoje postupke i da svojom (ne)odgovornošću kroji svoju sudbinu. Roditelji su tu da zaštite dijete ograničavajući mu ponašanja koja su za njega štetna – ljetovanje s prijateljima samo po sebi nije štetno, no ukoliko se radi o djetetu koje ne pokazuje odgovornost i koje svojim ponašanjem nije zaslužilo povjerenje – tada je uskraćivanje ljetovanja s prijateljima sasvim razumna odluka koju je zapravo potpisao sam adolescent.

Bez obzira kako vaš adolescent odlučio provesti ljetne praznike, imajte na umu da je sasvim normalno i poželjno da se osamostaljuje i da njegove aktivnosti više nisu usko vezane uz vas – to ne znači da niste dobar roditelj, već upravo suprotno: vaše dijete vam je dovoljno privrženo i sigurno u vašu ljubav da se može odvojiti bez straha da ćete ga odbaciti.

Napisala: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener, http://budisvoj.eu/nlp/, http://centarproventus.hr/

Foto: Profimedia