Prije nego krenem nabrajati čimbenike školskog uspjeha, objasnit ću što se u ovome tekstu podrazumijeva pod tim pojmom. Školski uspjeh shvaća se kao uspješnost pojedinca u efikasnome učenju što znači da se na školske norme uspješno odgovara kvalitetnom i produktivnom izgradnjom znanja. Dakle, školskim se uspjehom smatra formalna izvrsnost koja se postiže aktivnim i misaonim učenjem s razumijevanjem.

Za školski uspjeh nije presudna inteligencija (iako ona, dakako, neće odmoći), već sljedeći čimbenici koji su međusobno povezani, a mogu se uzeti i kao smjernice za poticanje razvoja onih područja znanja, sposobnosti, stavova i navika koji će se pozitivno odraziti na kompetenciju učenja i postizanje školskoga uspjeha.

  • Pozitivna slika o samome sebi

Učenici koji vjeruju u vlastite sposobnosti i doživljavaju sami sebe kao kompetentne pojedince, ‘’zadovoljavaju’’ jedan bitan preduvjet efikasnog učenja. Pozitivna samopercepcija generira visoka očekivanja, odnosno, takvi si učenici postavljaju visoke ciljeve. Učenici s negativnom predodžbom vlastitih sposobnosti, ne vjeruju da su dovoljno kompetentni za ostvaranje visokih ciljeva, stoga si ih niti ne postavljaju te ih to priječi u kvalitetnom i uspješnom učenju.

  • Aktivan misaon odnos prema sadržaju učenja

Efikasni učenici misle dok uče. Njihov kontakt sa sadržajem nije pasivan, pri čemu je jedina mobilizirana misaona sposobnost pamćenje; oni stupaju u misaonu interakciju sa sadržajem, nastoje ga organizirati, izdvojiti bitno, povezati uzroke i posljedice, proanalizirati... drugim riječima, prilikom učenja upotrebljavaju više misaone procese i tako grade znanje kao uređeni sustav međusobno povezanih spoznaja. Ono je trajnije i čvršće, stoga im ono ostaje kao platforma na koju će nadograđivati nova znanja.

  • Jezične sposobnosti

Nedostatak jezičnih sposobnosti otežava učenje jer (I) učenici ne razumije sve što piše u tekstu, (II) teško im je prepričati ga vlastitim riječima jer im nedostaje riječi i vještine sklapanja rečenica (pa učenje napamet ostaje jedina moguća opcija), (III) prilikom ispitivanja ne mogu kvalitetno prezentirati što znaju. Efikasni učenici vrlo često imaju razvijene jezične sposobnosti što im omogućuje razumijevanje onoga što čitaju i jezično preoblikovanje sadržaja.

  • Prihvaćanje neuspjeha

Efikasne učenike neuspjeh ne demotivira, to nije udarac na njihovo samopouzdanje zbog kojeg će se smatrati manje kompetentnima. Neuspjehu će pristupiti kao situaciji iz koje treba izvući pouku.

  • Upornost

Ako nešto ne razumiju ili teško savladavaju neku nastavnu cjelinu ili predmet općenito, neće se povući u udobnost odustajanja pod argumentom da njima to ne ide ili da je to jednostavno preteško. Pokušavaju i trude se te u konačnici iz teškoće izvlače maksimum i razvijaju svoje sposobnosti.

  • Radne navike

Efikasni učenici imaju određenu radnu rutinu i discipliniran odnos prema svojim obvezama.

  • Samostalnost

Školski uspjeh vezan je i uz samostalno učenje. Samostalnim razumijevanjem novih sadržaja i savladavanjem obveza, učenik kao ‘’nagradu’’ dobiva osjećaj postignuća, što ga motivira za daljnje učenje.

S obzirom na to da školski uspjeh ipak dijelom određuje daljnji tijek djetetova života, mogli bi se složiti da je on prilično bitan. Iako uspjeh u školi nije nužno odraz inteligencije djeteta, ipak je za većinu roditelja i djece važno da on bude što bolji.

A da bi uspjeh u školi bio dobar i da bi dijete naučilo aktivno i misaono učiti s razumijevanjem, sve je više različitih programa za efikasno učenje, između ostalog i program „Učimo učiti“ za djecu i mlade.

Tekst: Maja Jerčić, mag. pedagogije, voditeljica programa Učimo učiti

Foto: Profimedia