Može li nova školska godina započeti u znaku pravih ljudskih vrijednosti?!

Možda školski sustav ne možemo mijenjati preko noći, ali svakako ga možemo mijenjati, svatko od nas, počevši od sebe. Želimo li da naša djeca zavole učenje i poštuju svoje učitelje i školu, moramo i mi njih naučiti poštovati i pravednije ih vrednovati, kao pojedince, kao osobe s različitim talentima i sposobnostima

Prepoznati ono dobro u djetetu najlakši je i najzapostavljeniji posao u Svemiru.

Skloni smo vrednovati brojevima. Pohvalama na papiru u kojima se prosjekom procijeni i izračuna koliko je dijete bilo "dobro" u protekloj godini. Ako je prosjek njegove "dobrote" 4,5 ili veći, smatra se kako je dijete izuzetno dobro i treba mu kupiti nagradu adekvatnu tome. Ako je kojim slučajem prosjek njegove "dobrote" 5,0 cijela obitelj orgazmički slavi, jer je to svima na ponos i diku.

"Na tatu je!"…."Na mamu je!"…..i tako u nedogled.

Ježim se od pohvalnica. Onaj komad papira od Razrednog vijeća na kojem se pohvaljuje odličnost iz svih predmeta.

Pored svih onih malih samozatajnih slikara kojima jednostavno nije sjela matematika. Pored svih sanjara i djevojčica zaljubljenih u stabla, u neke oči, u ljubav… koje znaju pisati i slagati smisao slovima, ali ne ide im možda kolut naprijed.

Svi oni spretni trkači, skakači, nogometaši, atletičari među njima, koji ne znaju sastavom na hrvatskom jeziku objasniti kako se osjećaju dok dišu kako dišu.

Svi oni budući znanstvenici, otkačeni vizionari koji odlutaju na satu engleskog jer razmišljaju kako bi izgledao luna park na Jupiteru. Svi oni tihi i bojažljivi koji možda rasturaju u crtanju stripova.

Tko ocjenjuje njihovu odličnost?

Ne može broj izmjeriti svrhu postojanja. Ni talent. Ni dušu djeteta.

Ali im tako jednostavno odredi prosjek koji djeca čitavo ljeto kao papige ponavljaju kome god treba – s koliko su prošli.

Pohvalnice svima!

Za ljudskost. Za velika srca. Za prijateljstvo. Pošteno dodavanje na utakmici. Pruženu ruku kad je pala neka djevojčica. Za pomoć bolesnom prijatelju s domaćim radom. Za čestitke majkama. Za svako "Oprosti" .

Pohvalnice svima!

Za suze u oku kad je nekom drugom bilo teško, za prebrođeni strah u mraku svoje sobe sa stisnutim šakicama i hrabrosti diva u čupavoj kosi. Za brze noge, ruke koje grle, osmijeh teti u dućanu.

Za sve nove ideje, pitanja, šale i nestašluke. Za spoznaje koje ih užasavaju, ali su stvarne i ne mogu od njih pobjeći.

Za svu djecu koja imaju ime i svrhu u ovome svijetu.

Pusti prosjeke, vrlo važno s koliko su prošli. Dok prolaze svojom stazom, nikoga pritom ne vrijeđajući, nikome ništa ne otimajući – prošli su i prolaze.

S pohvalnicom!

 

Tekst: Nataša Jukić, Pomoćnik u nastavi djeci s teškoćama

Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , ,

Pročitajte i:

Kad djetetu dati prvi mobitel?

Prirodno je biti zabrinut jednom kad vaše dijete postane spremno za svoj prvi mobitel. Potrebna…

Pet aplikacija korisnih za usvajanje novih znanja kod djece

Aplikacije za računala, tablete i pametne telefone postale su naša svakodnevica, no ponudimo djeci one…

Slikovnica o važnosti učenja

U izdanju Mozaik knjige ove je godine izašla nova slikovnica u kojoj je glavni lik…

Kako pomoći djetetu da se nosi s porazom

Pomozite djetetu da se na pravi način nosi sa svojim neuspjesima!