Mogući uzroci poteškoća s učenjem

Vrlo je važno na vrijeme otkriti da dijete ima specifične smetnje u učenju, da bi što ranije počelo raditi s logopedom, a po potrebi i psihologom, te da se zatim uključi u terapijski proces.

U svojoj praksi sam mnogo puta čula rečenice poput “Mučimo se s lektirom, povijesti, prirodom, matematikom i slično…, satima smo pred knjigom, čitamo i ništa, kao da ne razumije što pročita… Ja jednostavno više ne mogu… Kako mogu pomoći svom djetetu?”

Kada dijete ima takvih teškoća sa svladavanjem školskoga gradiva, odmah valja ispitati jesu li posrijedi specifični problemi u učenju, kao što su oni s čitanjem, sposobnošću sinteze glasova u slogove, računanjem i usvajanjem školskih vještina. Takvi nedostaci nisu izravna posljedica drugih poremećaja, kao što su mentalna retardacija, oštećenje središnjega živčanog sustava, poremećaji vida i sluha ili emocionalni poremećaji, ali se mogu dogoditi u isto vrijeme. Specifične smetnje u učenju često se vežu uz druge kliničke sindrome, kao što su poremećaji ponašanja ili drugi razvojni poremećaji, primjerice specifični razvojni poremećaji motornog funkcioniranja ili govora i jezika. Uzrok specifičnih smetnji u učenju je nepoznat, iako postoji pretpostavka o postojanju bioloških čimbenika koji stupaju u interakciju s nebiološkim, kao što su okolnosti za učenje i kvaliteta nastavnog procesa.

Kao uzročni čimbenici navode se nerazvijenost središnjeg živčanog sustava, genetski čimbenici, oštećenja mozga i lošija stimulacija okoline.

Poznato je da se uz smetnje u učenju javljaju i teškoće u čitanju i pisanju, kao i niz takozvanih popratnih simptoma, kao što su smanjena koncentracija, reduciran tempo rada, manjak verbalnog, odnosno vizualnog pamćenja, teškoće u orijentaciji u prostoru, infantilno ponašanje, nedostatak koordinacije u finoj motorici, manjak percepcije sličnih crteža i simbola, teškoće u izvođenju pokreta pri pisanju i crtanju udesno.

Mnoga djeca koja imaju specifične teškoće u učenju do upisa u školu ne razlikuju se od vršnjaka, jer njihovi nedostaci nisu toliko izraženi da bi se roditelji zabrinuli i obratili pozornost na njih, zbog čega ostaju “neprepoznata”.

Međutim, neki roditelji kod svojih predškolaca ipak primjećuju određene naznake:

  • svojeglavo, neozbiljno, neposlušno, promjenjiva ponašanja, nervozno, nemirno spava;
  • brbljavo, odgovara, viče, zatvara se u sebe i ne govori, šuti, slabo izgovara neke glasove, riječi napola izgovara, i to plačljivo;
  • neposlušno, ne sluša, dekoncentrirano;
  • suviše mirno, plašljivo, sanjalica;
  • vrlo često proglašava se kao “nespretno” dijete;
  • drukčije doživljava okolinu od ostale djece;
  • slabo pamti, zaboravlja;
  • previše zaigrano i djetinjasto;
  • tvrdoglavo, preosjetljivo;
  • bez apetita;
  • pretjerano se znoji;
  • ljubomorno na sestru ili brata.

Mnogi stručnjaci smatraju da su takva djeca individualisti, to jest da su teška za kontakte, da im nedostaju unutarnji faktori reda i poretka, kao i da su disleksična i disgrafična te sklona infantilizmu. Neki navode da nerado posjećuju školu, strahuju, zabušavaju u školi, izraženi su nervoza, školsko mokrenje, smetnje u prehrani u smislu regresije i aktivne kompenzacije, ometanje nastave te agresivnost prema drugima u razredu.

Postoji identifikacija i klasifikacija (Žerovnik i Golli, 1982.) koja se temelji na klasifikaciji zajedničkih karakteristika djece sa specifičnim smetnjama u učenju, uzevši u obzir psihičke procese kao što su: percepcija, pamćenje i zaboravljanje, mišljenje, pažnja i koncentracija, govor, motivacija i samopouzdanje vezano uz učenje, emocije, socijalna zrelost, rad, radne navike i iskustva, kao i koordinacija motorike.

Djeca s dijagnosticiranim specifičnim teškoćama u učenju u pravilu imaju smetnje u ponašanju, s tim da ona visoko inteligentna te teškoće lakše svladavaju.

Zadaci koji pomažu u otkrivanju smetnji

Valja napomenuti da je rano otkrivanje specifičnih smetnji u učenju vrlo značajno, jer omogućuje da se rano ublaže ili otklone.
Kako biste provjerili ima li dijete specifične teškoće u učenju, treba mu dati određene zadatke koji zahtijevaju odgovarajuću razvojnu funkciju u brojnim područjima, kao što su:

  • vizuospacijalna organizacija – može li dijete smjestiti slova kada je riječ o pisanju ili kod čitanja tako da ne preskače redove;
  • temporo-sekvencionalna organizacija – postoji li kod djeteta problem slaganja rečenica u vremenskom slijedu (teškoće s jučer, danas, sutra, prije, poslije…);
  • receptivne i ekspresivne jezične funkcije – razumijevanje pročitanog (recepcija) i izražavanje (ekspresija);
  • selektivna pažnja – ima li dijete teškoće da se usredotoči na zadatak, to jest da se koncentrira na određenu informaciju ili situaciju;
  • aktivnost – znači aktivnost pri izvođenju zadatka, bilo pri čitanju ili pisanju, to jest razumijevanju pročitanog.

S obzirom na to da se kod neke djece javljaju teškoće u svladavanju školskoga gradiva, socio-emotivni problemi i problemi ponašanja, treba ih razlikovati od sindroma “nespretnog djeteta”, koji se često dijagnosticira i kao “minimalna cerebralna disfunkcija”, pa ga moramo razlikovati od poremećaja hoda i pokretljivosti te pomanjkanja koordinacije kao posljedice mentalne retardacije i specifična neurološkog poremećaja.

No, ne treba se opterećivati tim simptomima, jer svako dijete ima barem jedan od njih, a ne mora imati specifične teškoće u učenju. Kod djeteta je dovoljno prepoznati da ima smetnje u sintezi glasova u slogove te da i nakon duljeg vremena vježbanja i učenja spajanja glasova u slogove, pa u riječi, to ne uspije svladati. Uz to, uzastopno čita tekst (gradivo), ali ne uspijeva razumjeti to što je pročitalo, ne razumije pojam broja, odnosa, logičko zaključivanje, pa ni računske operacije… To se sve događa od prvog do četvrtog razreda, a u petom uslijede ozbiljniji problemi – novi predmeti, opširnije gradivo i panika… Primjerice povijest – sve te godine i događaje treba zapamtiti, dijete ne zna što je pročitalo i ne razumije sve, a od njega se traži da razumije, nauči i zna kad ga se ispituje.

Važno je što prije javiti se logopedu radi točne procjene i utvrđivanja ima li dijete teškoće u čitanju i pisanju, disleksiju i disgrafiju ili specifične smetnje u učenju.

Tekst: Mr. sc. Nataša Šunić Vargec, potpredsjednica za projekte u Preventivno edukacijsko-rehabilitacijskom centru za očuvanje i promicanje zdravlja NEOLA; Logopedska ordinacija “LOGOPED“, Terapija glasa i govora, Belostenčeva 3, Zagreb
E-mail: logoped9@gmail.com

Foto: Profimedia

 

 

 

 

 

 

 

Preporučujemo

Tagovi: , , ,

Vezano uz temu

Mogu li i odrasli ispraviti svoj izgovor?

Ljude često zanima je li moguće ispraviti izgovor…

Dvojezičnost u obitelji

Tijekom svoje prakse često sam dobivala upite kojim…

Kad vas administrativna "greška" spriječi u zapošljavanju...

Zbog besmislene administrativne prepreke magistri edukacije fonetičari rehabilitatori…

Mucanje i netečnost – koja je razlika?

Ponekad je teško razlikovati normalnu razvojnu netečnost i…

Pročitajte i:

Treba li vaše dijete pomoć fizioterapeuta?

Primjetili ste odstupanje ili razliku u stavu, hodu ili držanju svog djeteta? Postoje li razlike…

Kratka opuštajuća meditacija za vas i dijete

Dijete može primjenjivati ovu vježbu svjesnog disanja kad je napeto zbog škole, a i vama…

Polazak u prvi razred: 5 zlatnih savjeta za roditelje

Roditelji se mjesecima i sami pripremaju kako bi čim lakše prihvatili da njihovo maleno dijete…

Pravilan zagriz jamči zdravlje zubi

Položaj zubi u čeljusti uvjetovan je genetskim čimbenicima, silama koje nastaju prilikom žvakanja, odnosom gornje…