Koje su osobine uspješne djece?

Istraživanja provedena u Velikoj Britaniji, koja su obuhvatila 500 najuspješnijih ljudi u raznim profesijama, uočila su određene karakteristike koje se pojavljuju kod uspješnih ljudi. Osobine su to s kojima se ljudi rađaju ili ih razviju zbog životnih okolnosti i odgoja. I dok SVI uspješni ljudi svoj uspjeh mogu zahvaliti tim osobinama, kod ljudi koji te osobine ne posjeduju uspjeh može izostati unatoč obrazovanju i školovanju.

Zamke današnjice

Istraživanja su pokazala da su djeca zapadnih kultura, unatoč boljem znanju i obrazovanju, mnogo neproduktivnija i nesamostalnija u odnosu na djecu iz zemalja sa skromnijim životnim standardom. Naša djeca danas odrastaju u sigurnosti svojih soba opremljenih računalom, play stationom, mobitelom, što ih navikava na brzu i lako dostupnu zabavu lišenu mašte i kreativnosti. Potičemo ih da uče što više, vodimo ih na dodatne aktivnosti koje će im dati potrebna znanja. U toj najboljoj namjeri zaboravljamo na sposobnosti, vještine i kompetencije koje uočavamo kod uspješnih ljudi, a koje je potrebno razvijati od ranog djetinjstva. Dijete današnjice neće imati prilike razviti ih jer nitko ne postavlja takve zahtjeve pred njega.

Koje su osobine potrebne za uspjeh?

Neovisno mišljenje

• Svi želimo da naša djeca kad odrastu misle svojom glavom, da nisu povodljiva, da imaju svoj stav. Takva se osoba gradi od najranijeg djetinjstva. Potrebno je mnogo vremena i ohrabrenja da dijete izraste u “neustrašivu osobu” jer misliti svojom glavom nije jednostavno i za to treba mnogo vježbe i poticanja. Danas mnogo češće susrećemo djecu koja na pitanja odgovaraju ponavljanjem tuđih ideja ili naučenih odgovora jer rijetko imaju priliku i potrebu zaista razmisliti i zauzeti stav.

Preuzimanje rizika

• Ovdje nije riječ o riskiranju života i izlaganju opasnostima, nego o spremnosti djeteta da izađe iz zone ugode i pokuša nešto novo čak i kad uspjeh nije zajamčen. Danas smo skloni zamatati djecu “u vatu” da bismo ih zaštitili od svake moguće opasnosti i neugode. Zbog toga djeca ne nauče kako je katkad dobro riskirati, pažljivo ispitati stvari, predvidjeti najbolje i najgore što se može dogoditi, prihvatiti da možemo ispasti glupi i pogriješiti te ne dopustiti da nas to spriječi da pokušamo. Mnogo je lakše i jednostavnije živjeti u zoni ugode i sigurnosti. Preuzeti rizik, izreći svoje mišljenje ili ideju velika je hrabrost koja se stječe kroz iskustvo. Razvijanje zdravog stava prema riziku i odbijanje uzmaka kada rezultat nije uspjeh, bitan je dio odrastanja i upravo to odvaja istinski uspješne ljude od onih koji se nikada nisu usudili.

Razvijena mašta

• Albert Einstein rekao je: “Mašta je važnija od znanja. Znanje je sve što trenutačno znamo i razumijemo, dok nas mašta upućuje na sve ono što još možemo otkriti.” Mašta je iznimno važan segment razvoja. Pretpostavlja se da djeca imaju bujnu maštu i činjenica je da smo u djetinjstvu maštovitiji nego u odrasloj dobi. Međutim, i dječja se mašta razlikuje od djeteta do djeteta. Danas djeca odrastaju u izobilju igračaka i igara koje su definirane i po obliku i po uputama za rukovanje, što ostavlja malo prostora mašti. Maštu je potrebno neprestano poticati i hraniti jer je ona motor za nove ideje. Biti stvarno maštovit znači moći zamišljati stvarnost drukčijom od ove u kojoj živimo. Takva sposobnost omogućit će nove poglede na svijet.

Pažnja i koncentracija

• Dobra koncentracija temelj je uspješnog učenja. Osoba koja se dobro koncentrira mnogo je uspješnija i brža u obavljanju raznih zadataka. Pažnju je moguće trenirati raznim igrama i zadacima, a trening mora započeti u ranoj dobi.

Moć učenja iz neuspjeha

• Neuspjeh je jednako prirodan kao i uspjeh. U sustavu vrijednosti djeteta i na temelju njegovih iskustava neuspjeh vrlo brzo postaje nešto što je potrebno izbjeći pošto-poto jer je vrlo često vezan uz kaznu. Mnoga djeca tijekom odrastanja budu potpuno paralizirana strahom od neuspjeha. Često ne žele iskušati ništa novo od straha da neće biti uspješna u tome. Naučiti dijete da je neuspjeh sastavni dio uspjeha velika je vrijednost.

Fleksibilno mišljenje

• Često vlastitim primjerom učimo djecu da je mijenjanje mišljenja loše, da je potrebno čvrsto braniti svoje mišljenje. To je točno sve dok nas tuđi argumenti ne uvjere da smo u krivu. Tada to treba moći priznati i sebi i drugima jer je “dobar mislilac onaj koji mijenja mišljenje”. Neobično je važno naučiti djecu da slušaju druge kako bi stvorila i izgradila svoje stavove.

Znatiželja

• Djeca su programirana da budu znatiželjna. To je pokretač za njihovo učenje o svemu što ih okružuje. Prirodno je da postavljaju mnogo pitanja. Ali s vremenom pitanja je sve manje. Zašto? Djeca “nauče” da su pitanja znak nezrelosti i neznanja, a da su odgovori ti koji se cijene. I odjednom imate “sveznalicu”. Potrebno je učiniti sve što je u našoj moći kako bismo kod djece zadržali znatiželju i održali bujicu pitanja jer su milijuni ljudi vidjeli da jabuka pada, ali se samo Newton upitao zašto.

Donošenje odluka

• Prečesto se danas događa da roditelji odlučuju za dijete. Počinje od toga što će odjenuti, jesti, s kim će se družiti i začas vas eto pred odlukom što će vaše dijete studirati. Donoseći odluke za djecu, šaljete im poruku da to nisu u stanju sama i s vremenom ona to doista više nisu. Promišljanje o opcijama zamorno je, nosi odgovornost i samim time djeca će radije odluke prepustiti vama. Međutim, dijete koje zna donijeti odluke i ima pravo na njih u znatnoj je prednosti nad ostalom djecom. Ono je osnaženo spoznajom da može.

Originalnost i kreativnost

• Biti originalan i kreativan izdvaja pojedinca iz mase. Sustav obrazovanja ne pridaje važnost idejama, pa se vrlo brzo dogodi da odrastemo u uvjerenju kako su najbolje ideje u tuđim glavama. Poticati djecu na ideje i hrabriti njihova rješenja ulog je za budućnost.

Rješavanje problema

• Roditelji često djeci rješavaju probleme. Jednako tako često skrivaju vlastite probleme pred djecom. Na taj način problem postaje nešto nelagodno s čime se djeca ne znaju nositi. Velika je snaga naučiti djecu da je problem izazov i da se svi problemi možda ne mogu riješiti, ali da ih svakako moramo pokušati riješiti.

Suradljivost

• Nitko, pa čak ni genijalci, ne uspijevaju sami. Potrebno je učiti djecu radu u grupi, suradnji i kako izvući najbolje iz grupe. U školama se premalo njeguje grupni rad, a ispiti potiču samostalna postignuća. Kako je poslije u životu veoma važno znati biti dio tima, suradljivost je potrebno razvijati još u djetinjstvu.

Ustrajnost

• Ustrajnost je presudna osobina za postizanje uspjeha! Ona se sastoji od sposobnosti koncentracije (fokusiranja na zadatak), neustrašivosti (spremnosti da se borite kad sve nije idealno) i optimizma. Da bi dijete moglo biti ustrajno, mora imati jasan razlog (cilj) i naučiti se nositi s činjenicom da ustrajnost “boli”. Naime, ustrajnost nije ugodna. Ona često frustrira jer je to opetovano nošenje s promašajima i pokušajima. Ali upravo je ustrajnost glavna karakteristika uspješnih ljudi.

Govorne kompetencije

• Današnji način života sve manje potiče razvoj govora i govorničkih vještina kod djece i mladih. Rane dječje igre premalo potiču razvoj govora, igrice na računalu ne potiču uporabu jezika, a česta komunikacija SMS-om i mailom smanjuje potrebu za govorenjem i uzrokuje nedostatak verbalne komunikacije. Danas djeca sve manje imaju priliku razvijati svoje govorničke vještine, koje su u zreloj dobi itekako potrebne i važne. Naučiti dijete argumentiranom govorenju, prezentiranju i slušanju iznimno je vrijedno.

Svi mi želimo odgojiti uspješno i zadovoljno dijete. Sve nabrojane osobine uspješnih ljudi, složit ćete se, upravo su one osobine koje želimo vidjeti i kod svojih mališana. No užurbani i konfuzni način života koji vodimo ne ostavlja mnogo vremena za puni angažman i podršku u razvoju svih tih kvaliteta.

Tekst: Nataša Čičin-Šain, prof. defektolog i Stela Horvat, prof. rehabilitator, Kabinet Korneo, www.korneo.hr

Foto: Thinkstock