pubertet

Kako odgojni stil roditelja utječe na ponašanje mladog čovjeka?

Još se vrlo zorno sjećam jednog mladića koji je dolazio na savjetovanje uslijed inzistiranja škole da se uključi u tretman radi loših ocjena i problematičnog ponašanja. Kako su u proces savjetovanja obavezno uključeni i roditelji, tako je tijekom tretmana izašlo na vidjelo kako roditelji svog sina podržavaju u apsolutno svemu: kada je njihov sin „markirao“, roditelji bi opravdali izostanak; kada je dobio jedinicu, krivnju bi svalili na stroge profesore; kada je završio u policijskoj postaji zbog uništavanja imovine, roditelji su krivnju prebacili na njegovo društvo. Njihov sin nije imao nikakve granice niti odgovornosti, a napretka nije bilo sve dok su roditelji preuzimali odgovornost za njegova ponašanja

U današnjem okrutnom svijetu nije neobično što roditelji žele zaštititi svoje dijete - jer ako neće oni, tko će? No problem se javlja kada to zaštićivanje ide nauštrb djeteta, kada svojim prepopustljivim ili permisivnim odgojem kakav je opisan u primjeru iznad, utječu na njegovo ponašanje koje postaje problematično. Činjenica jest da nijedna krajnost nije dobra, a prevelika sloboda bez imalo odgovornosti vjerojatno je izuzetno iscrpljujuća i za same roditelje.

Parola kojom bi se roditelji trebali povoditi jest "Koliko odgovornosti toliko slobode". Drugim riječima, ukoliko naše dijete pokaže odgovornost sukladno dobi (primjerice kroz dobre ocjene u školi, dolakse kući na vrijeme i slično), tada mu možemo ukazati i povjerenje na razne načine (kroz nagrade, duže izlaske i slično). No ukoliko te odgovornosti nema, tada treba dobiti jasnu poruku da mi nismo ti koji ćemo je preuzeti umjesto njega.

Komunikacija djeteta s roditeljima i okolinom, koja se manifestira kao proces odgoja, ima snažan utjecaj na djetetovo ponašanje kao i na razvoj njegova identiteta. Još davnih dana istraživači su identificirali tri dimenzije socijalizacije potrebne za zdrav razvoj djece i mladih:

  • povezanost sa značajnim osobama,
  • roditeljsku kontrolu ponašanja te
  • prikladnu autonomiju djeteta u odnosu na dob

Drugim riječima, kao čimbenici koji predstavljaju najveći rizik za razvoj problematičnog ponašanja kod mladih značajnu ulogu imaju nedostatno nadgledanje djece, nedosljedna disciplina, visoka razina konflikata u obitelji, neučinkovita komunikacija i rješavanje problema, nedostatak ulaganja roditelja u odnos s djecom te posljedično nisku razinu privrženosti. Naime, pokazalo se da je nedosljedna disciplina i odbačenost od strane roditelja povezana s poremećajima u ponašanju uključujući laganje, krađe, bježanje od kuće i agresivno ponašanje.

Nadalje, istraživanja pokazuju i kako su poremećaji u ponašanju djece i mladih značajno povezani s nedostacima u roditeljskoj odgovornosti i ponašanju kao što su neadekvatno i nedovoljno provođenje vremena s djecom te nezainteresiranost za aktivnosti u koje je dijete uključeno s vršnjacima. S druge strane, i gruba disciplina te prisilni načini odgoja također mogu predstavljati rizik za uključivanje u rizična ponašanja. Prisila kao način odgoja povezana je s neprijateljskim ponašanjem u ranoj odrasloj dobi a adolescenti koji su imali pretjerano stroge roditelje češće koriste sredstva ovisnosti kao što su alkohol i droge. Imajući sve ovo na umu, nije neobično da se roditeljima često nameće pitanje kako odgajati djecu da postanu zdrave, sretne i ispunjene osobe.

Stilovi odgoja

Prije svega, važno je da roditelji prepoznaju koji je njihov odgojni stil. Odgoj djeteta podrazumijeva toplinu, razumijevanje, ljubav i podršku koju roditelj pruža djetetu ali i kontrolu koju čine roditeljska očekivanja, zahtjevi i nadzor. Ovisno o tome u kojem omjeru i na koji način roditelji u svom odgoju primjenjuju te dvije dimenzije odgoja, postoje različiti odgojni stilovi od kojih svaki na drugačiji način utječe na razvoj djetetove ličnosti i njegovo ponašanje u adolescentnoj dobi - neki pozitivno, a neki negativno.

Autoritarni odgojni stil naziva se još i krutim i strogim odgojnim stilom a podrazumijeva odgojni stil u kojem je naglasak stavljen na granice i pravila te kažnjavanje kada se iste ne ispoštuju. Za ovaj odgojni stil karakterestično je da roditelji postavljaju (pre)velika očekivanja i zahtjeve pred dijete provodeći strogi nadzor i kontrolu pri čemu ne pružaju dovoljno topline i podrške. Glavni odgojni cilj je učenje samokontrole i poslušnosti djeteta autoritetu, a odnos roditelj - dijete se temelji na odnosu nadređenosti i podređenosti. Takva su djeca često nesigurna, povučena ali mogu biti i agresivna, niskog prag tolerancije na frustraciju. Često su nepovjerljiva, nesigurna, neuspješna u rješavanju problema, stalno brinu kako udovoljiti roditelju/autoritetu.

Druga krajnost u odgojnom stilu roditelja jest permisivan odnosno popustljiv odgojni stil kakav je opisan u primjeru na početku teksta. Ovaj stil podrazumijeva emocionalnu toplinu roditelja ali vrlo slabu ili nikakvu kontrolu. Takvi roditelji su pretjerano emocionalno osjetljivi, pružaju veliku ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, ali ne postavljaju zahtjeve, imaju slabu kontrolu bez postavljanja granica nad djetetovim ponašanjem. Primarno zadovoljavaju sve djetetove zahtjeve i želje. Takva djeca su često nesigurna i nesnalažljiva, impulzivna, slabe samokontrole, sklona agresivnosti kada se susretnu s ograničenjima i trenutačnom neispunjavanju želja i zahtjeva.

Indiferentan odnosno zanemarujući odgojni stil podrazumijeva i slabu kontrolu i emocionalnu hladnoću roditelja u odnosu na dijete. Drugim riječima, ovi roditelji postavljaju male zahtjeve, nemaju kontrolu nad djetetovim ponašanjem, ali ne pružaju niti toplinu i podršku, nezainteresirani za djetetove aktivnosti. Takva djeca su često neposlušna, neprijateljska, niskog su samopoštovanja, sklona delikventnim oblicima ponašanja. Bazično se osjećaju nesigurnim, promjenjivog su raspoloženja, slabe samokontrole.

I u konačnici, stil kojemu bi svi trebali težiti jest autoritativni odgojni stil koji se još naziva i demokratskim ili dosljednim. To je stil koji kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu ali uz puno emocionalne topline i podrške. Roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu. Potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija. Vode računa o djetetovim osjećajima, potiču ga. Takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe visokog stupnja samokontrole, odgovorna.

Činjenica jest da je roditeljski "posao" jedan od najizazovnijih i najznačajnijih zadataka u životu jednog roditelja. Iako možda nije uvijek jednostavno prikladno reagirati na djetetove potrebe i ponašanja, treba imati na umu da povremene "krive" reakcije roditelja neće značajno naštetiti razvoju njihova djeteta. I roditelji su samo ljudi koji ponekad reagiraju suviše grubo, ponekad previše zaštitnički - no sve dok to nije ustaljeni obrazac ponašanja, dotada razloga za brigu nema. No, ukoliko roditelj primjeti da se njegove reakcije pretvaraju u autoritarne, permisivne ili pak indiferentne, tada je bitno da potraže stručnu pomoć i da se nauče nositi s izazovima roditeljstva. Jer, prema latinskoj poslovici, nije sramota ne znati nego ne htjeti učiti. Zar ne?

Tekst: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener
Foto: Profimedia

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

Najbolje zemlje za odgoj djece: pogledajte na kojem je mjestu Hrvatska

Sveučilište u Pennsylvaniji od 2016. godine sastavlja godišnje…

Kako se odgaja budući materijalist?

Ako su vam djeca već počela s prohtjevima…

Postoji li pravo vrijeme za početak šminkanja?

S obzirom na promjene u društvu, vaša djevojčica…

Pročitajte i:

Ona je najbolja naša matematičarka i jedno od najjačih svjetskih sveučilišta želi da studira kod njih

Sredinom siječnja održana je prva Hrvatska matematička olimpijada za djevojke. Ovo natjecanje odlučivalo je o…

poticanje inteligentnog djeteta

Probudite potencijal pametnog djeteta i učinite ga genijalcem

Inteligenciju djeci poklanjamo putem gena. Prema stavu znanstvenika taj dio pameti gotovo je nemoguće 'povisiti'…

prosjecne ocjene i uspjeh u zivotu

Ovo su razlozi zašto su prosječni učenici često uspješniji u životu

Možda se još uvijek sjećate brige, i svoje i svojih roditelja, oko vaših ocjena iz…

Hrpe testova, ispitivanja i natjecanja u znanju - je li to stvarno ono što svijetu treba?

Prateći stresirane roditelje i djecu kako samo nabrajaju koliko imaju testova i ispitivanja u jednom…