Instrukcije, zadaće, štrebanje, samo štrebanje...

Djeca su pod neprestanim pritiskom, boje se, postaju nemirna, blokiraju se, divljaju – jer učitelji i nastavnici moraju, a roditelji žele vidjeti postignuća. Obiteljska situacija nije više jednostavna: nekada su djeca učila za život, a danas uče samo za (kratkoročan) uspjeh. Često imamo osjećaj da odrasli misle da djeca moraju ispaštati da bi se kasnije snašla u društvu. Kineziologija nas vrlo jednostavnim metodama oslobađa stresa, djeca i roditelji opet mogu slobodno disati.

Moto glasi: aktivirati, ne blokirati! Jednostavne vježbe bude dječji potencijal, oslobađaju dijete napetosti, uklanjaju stres i daju energiju.

Autorice knjige Djeca bolje uče uz kineziologiju, izdavačke kuće Harfa, Helga Baureis i Claudia Wagenmann, opisuju jednostavne vježbe koje bude dječji potencijal, oslobađaju dijete napetosti, uklanjaju stres i daju energiju.

Ovo je prvi kineziološki savjetnik za roditelje, učitelje, nastavnike i učenike koji pokazuje nove putove: djeca vježbaju koordinaciju tijela, povećavaju motiviranost i izgrađuju sigurnost te uče kako sama mogu aktivirati svoje reakcijske i memorijske potencijale.

Donosimo dio poglavlja iz ove knjige s primjerom vježbi.

Kretanje nas čini sretnima

Koliko se danas uopće krećemo? Kada pomislimo da su naši preci hodali i po 40 km dnevno kako bi si osigurali hranu, onda možemo reći da je upravo zabrinjavajuće koliko danas vremena provodimo sjedeći ili ležeći. Sjedi li i vaše dijete nakon što dođe iz škole – tek što je došlo kući, sjeda za stol i jede, zatim sjeda na radni stol da bi pisao zadaće ili da bi se igralo na računalu, a navečer sjedi ispred televizora? Znanstvena studija provedena na Sveučilišu Karlsruhe pokazala je da osnovnoškolci u prosjeku devet sati leže, devet sati sjede, pet sati stoje, a samo se jedan sat kreću, od čega opet tek 15 do 30 minuta intenzivno.

Djeca se trebaju kretati kako bi se zdravo razvijala i dobro osjećala jer kretanje je temelj za razvoj mozga. To počinje već u dojenačkoj dobi: kada se beba zahvaljujući porivu za kretanjem bacaka dok leži, to neumorno vježbanje zapravo potiče izgradnju bezbrojnih neuronskih veza i putova u mozgu. Kada djeca počnu puzati, razvija se suradnja između lijeve i desne polovice mozga, i to upravo kada dijete istovremeno prema naprijed pokrene svoju desnu ruku i lijevu nogu, a u sljedećem pokretu lijevu ruku i desnu nogu. Da bi ono to moglo izvesti, njegov mozak mora integrirati signale koji dolaze s obiju strana tijela, da bi nakon toga mogao koordinirati precizne mišićne pokrete. Ako dijete preskoči fazu puzanja odnosno ako se kreće vukući se na laktovima ili ako mu faza puzanja prekratko traje jer rano počne stajati na nogama, kasnije može doći do poteškoća u učenju. Naime upravo u fazi puzanja izgrađuju se važne neuronske poveznice odgovorne za suradnju obiju polovica mozga, a time i očiju, ušiju, ruku i nogu.

Mala i ona malo veća djeca trebaju kretanje kako bi iskusila svoje tijelo i njegove granice. To se najbolje postiže istraživanjem okoline, primjerice penjanjem na stabla, balansiranjem na zidićima, preskakanjem užeta ili vožnjom bicikla – tako vježbaju ravnotežu i postaju svjesna svoje pozicije u prostoru. Bez kretanja nema ni razvoja.

No kretanje nije samo od iznimne važnosti za mozak i za tijelo – tko puno sjedi, može postati bojažljivi i depresivan ili pak agresivan jer živčana vlakna u našim mišićima nisu zadužena samo za pokrete, već neprestano komuniciraju s mozgom. Tako se 10 posto tih vlakana koristi za pokretanje mišića, a 40 posto za reguliranje opskrbljenosti mišića krvlju. Preostalih 50 posto dojavljuje mozgu što se upravo događa u određenom dijelu tijela. Dakle postoji suradnja između izmjene tvari u mišićima i limbičkoga sustava – onoga područja mozga koji regulira naše osjećaje. Fizičkim kretanjem potiče se proizvodnja tvari koje funkcioniraju kao kemijski glasnici. Mozak proizvodi prirodne hormone sreće, poput serotonina i endorfina, koji su odgovorni za podizanje raspoloženja nakon što se fizički aktiviramo.

Lakše učenje

Kinezioloke vježbe podrđžavaju cjelovito učenje jer poboljšavaju vezu između mozga i tijela te poboljšavaju prirodan tijek pokreta i energije u tijelu. Putem tih vježbi unijet ćete pokret u jedinstvo ljudskoga tijela, psihe i duše. Vježbe potiču suradnju lijeve i desne polovice mozga, a ta je suradnja važna za vid, sluh i razumijevanje. Stoga se poboljšavaju sposobnosti čitanja, razumijevanja pročitanog, pisanja, primjene pravopisnih pravila, računanja i koordinacije različitih područja tijela. I povezanost osjećaja i razuma mora biti u harmoniji. Tada je vaše dijete pozornije, brže reagira, psihički je okretnije i odvažnije je.

Ako je uza sve to uspostavljena i ravnoteža između koncentracije i opuštanja, onda se to reflektira u zainteresiranosti i aktivnosti na nastavi, opuštenijem učenju i neusiljenoj komunikaciji s drugima. Osim toga navedene vježbe poboljšavaju sposobnost dovršavanja započetog, povećavaju motivaciju i samouvjerenost te poboljšavaju koordinaciju između očiju i ruku.

Vježbe za lakše učenje jednostavne su, brze i mogu se izvoditi bilo gdje. Testovi s djecom pokazali su golema poboljšanja u učenju. Kako se već godinama pokazuju vrlo efikasnima, provode se i u sve više škola.

Naravno, vježbe donose rezultate samo ako ih se redovito provodi. Najbolje je da s djetetom odaberete tri ili četiri vježbe te ih svakodnevno provodite. Nakon nekoliko dana izaberite sljedećih nekoliko vježbi. Imajte na umu da i odrasle osobe mogu profitirati od tih vježbi, a djeca isto uče oponašanjem, pa iskoristite priliku te vježbajte i sami.

Položena osmica

Ova će vježba pomoći djetetu da:

  • Istovremeno koristi obje strane mozga
  • Ne zamjenjuje slova (npr. B i d)
  • Bolje vidi
  • Lakše čita
  • Razumije pročitano
  • Bude opušteno pri učenju
  • Bude bolje koordinirano i centrirano

Za ovu vježbu neka dijete stane, ispruži lijevu ruku prema naprijed, palac usmjeri prema gore i tako ispružene ruke u zraku crta položenu osmicu. Neka počne od sredine i prvo nacrta lijevu, a zatim desnu stranu osmice. Pritom neka prati očima palac, ali neka ne miče glavu. Nakkon što to ponovi četiri do pet puta, neka isto izvede i desnom rukom. Nakon toga neka spoji dlanove i crta osmicu objema rukama.

Pri ovoj vježbi neka naizmjence crta male i jako velike osmice. Naravno, položenu osmicu može nacrtati i na papiru. U tu svrhu neka uzme velik list papira, svoju omiljenu olovku te neka isto tako krene iz sredine lijevo i završi s desnom stranom osmice. Pritom neka glavu drži tako da mu nos bude usmjeren u sjecište osmice. Pri crtanju neka prati ruku očima te neka opušteno i duboko diše. Sljedeću osmicu neka jednostavno nacrta na prvu, i tako barem deset puta.

Više nam koristi ako pri razmišljanju o rješenju nekog zadatka nekoliko puta nacrtamo položenu osmicu nego ako očajnički lupkamo nogom.

Darujemo vam jedan primjerak knjige Djeca bolje uče uz kineziologiju.

Na našu email adresu urednistvo@roditelji.hr napišite nam što mislite kako ova knjiga može pomoći vašem djetetu da bolje uči. Za najbolji i najiskreniji odgovor darujemo vam knjigu.

Izdavač: Harfa

www.harfa.hr

Tekst i foto: Harfa