Brzo čitanje je vještina koju posljednjih godina mnogi promoviraju kao iznimno uspješnu metodu učenja jer nam omogućuje istreniran fokus (koncetraciju), mogućnost čitanja i do deset puta brže nego na tradicionalan način, bolje i kvalitetnije razumijevanje pročitanog, bolje pamćenje i razvoj percepcije, izvrsnu memoriju zbog korištenja različitih mnemotehnika, sposobnost boljeg organiziranja svog uma i ideja te mogućnost korištenja potpunog potencijala mozga. Ovi popularni tečajevi pomogli su brojnoj djeci i odraslima, srednjoškolcima i studentima, ali i ekonomistima, pravnicima, liječnicima… da poboljšaju svoje sposobnosti učenja i uštede vrijeme.

Sporije čitanje, lošije razumijevanje

Brzo čitanje ne znači samo sve brže i brže te što kraće vrijeme čitanja, nego u tom bržem i kraćem vremenu omogućuje što uspješnije i bolje prepoznavanja signala, činjenica, ideja; bržu i bolju integraciju i anticipaciju; brže i bolje donošenje zaključaka i zauzimanje stavova; brže i bolje razumijevanje i, konačno, brže i bolje pamćenje. Zato se na seminarima brzog čitanja nastoji odmaknuti od tradicionalnog čitanja ‘riječ po riječ’, odnosno ‘slovkanja’, kako smo učili u školi jer to navodno graničava brzinu čitanja, nego naučiti čitati red po red i nekoliko redova odjednom. Naime, svi smo u školi naučili čitati metodom glasa i abecede. Određenim glasovima pridruživali smo znak, odnosno slovo, pa zatim slova vezali u slogove, a slogove u riječi. Pokazalo se da što tekst ima više riječi i rečenica, moramo ulažiti veći napor da ga zapamtimo – zbog straha da ćemo propustiti nešto važno. Zato brzo čitanje najviše pomaže pri učenju društvenih i drugih predmeta koji sadrže velike količine teksta, pa ga često koriste srednjoškolci (naročito gimnazijalci) te studenti pravnih i drugih društvenih

fakulteta. Studije su pokazale da 98 posto polaznika uspješno svlada ovu metodu. U tradicionalnom načinu učenja usađena je misao ‘Čitaj polako i pažljivo’, a pristalice tehnike brzog čitanja u tome vide posljedice gomilanja misli nevezanih za pročitano. Njihov je argument da sporim čitanjem loše razumijemo gradivo, spori smo i dekoncentrirani, pa nam misli stalno lutaju i moramo se nekoliko puta vraćati na pročitano.

Mozak voli raditi punom brzinom

Suprotno tome, tehnika brzog čitanja sastoji se od vježbanja usvajanja cjelina misli, stvaranja slika o pročitanom, a ne povezivanja pojedinih rječi. Usvajanje cjelina misli postiže se širenjem vidnog polja, povećanjem brzine ritmičkog pomicanja očiju (oči ne skaču sa slova na slovo već klize po tekstu), smanjenjem subvokalizacije (slovkanja) i vraćanja na pročitano. Pojednostavnjeno rečeno, uz pomoć brzog čitanje pročitano odmah pretvaramo u slike (prikaze), zamisli ili asocijacije pa na taj način pamtimo slike, a ne riječi. To je moguće jer je istodobno aktivna i lijeva i desna strana mozga. Znanstveno je dokazano da mozak voli raditi brzo i da mu dajemo dovoljno informacija kako bismo njegov kapacitet popunili tako da nema prostora za druge misli.

Nema dobne granice za učenje

Usporedbe radi, mozak ima sposobnost korištenja, primjerice, 150 nekih jedinica, a (pokazala su istraživanja) tradicionalnim načinom čitanja koristi samo 10 jedinica pa mu brzo postaje dosadno. Inače, zanimljivo je da je prosječna brzina tradicionalnih čitača između 150 do 200 riječi u minuti. Samo je 1 posto ljudi može čitati brzinom od 400 riječi u minuti. No, istodobno vježbanjem svi možemo postići brzinu od 600 ili 700 riječi u minuti, što nas svrstava u malu skupinu čitača koji čitaju red po red, ili pak do čitanja više od 1000 riječi u minuti, što mogu samo iznimno rijetki među nama, a to znači da imaju sposobnost čitanja nekoliko redova odjednom! Zanimljivo je da dobne granice za tečaj brzog čitanja u biti nema – bitno je znati čitati te imati volju za učenjem nečeg novog. No istraživanja su pokazala da je postotak uspješnosti iznimno visok kod osoba starijih od 12 godina!

Tekst: www.sretna.hr

Foto: Profimedia