Razgovarali smo s Anđelkom Budić, voditeljicom Praktikuma u kojemu mnoga djeca odabiru kreativne izvanškolske aktivnosti. Zanimalo nas je njezino iskustvo s djecom, koliko je aktivnosti previše, koliko premalo, što djeca dobivaju iz njih i koliko je roditeljima teško sve to pokrivati.

Recite nam nešto o Praktikumu ...

Praktikum je kreativno-edukativni centar za djecu i mlade koji sam pokrenula prije 6. godina s ciljem poticanja kreativnog razvoja kod djece i mladih kroz provedbu izvanškolskih aktivnosti: dramskih, filmskih, likovnih i glazbenih radionica, priprema za upise u umjetničke škole i fakultete. Edukativni programi obuhvaćaju  programe za uspješnije učenje, ALOHA mentalna aritmetika, pripreme za školu te dječje kampove. Uz kreativno edukativni dio, Praktikum osmišljava i provodi aktivnosti i projekte podržane iz nacionalnih i EU fondova iz područja kulture i umjetnosti, promiče cjeloživotno obrazovanje kroz neformalno obrazovanje djece i mladih.

Na početku školske godine, roditelji upisuju djecu na izvanškolske aktivnosti. prema vašem iskustvu, biraju li ih djeca sama ili roditelji nekad žele aktivnosti koje djetetu nisu uvijek po volji? Kako to na kraju ispadne?

Primjećujemo da djeca vole programe koji potiču stvaralaštvo, često nam roditelji pri upisu naglase da dijete jako voli crtati ili muzicirati, igrati se različitih uloga. Za djecu mlađeg uzrasta, a kod nas već dolaze djeca od 5 g., češće roditelji odabiru aktivnosti jer žele poticati predškolsko obrazovanje kroz različite stimulirajuće programe, dok starija osnovnoškolska djeca samostalnije donose odluke koje bi aktivnosti pohađala. Ako roditelji i upišu dijete protiv njihove volje, to se manifestira kroz otpor, ali danas to nije česta situacija, tek eventualno kod edukativnih programa. Roditelji će, recimo, većinom odabrati edukativni program Tehnika učenja, djeca ne bi ako baš ne moraju. Na kraju ispadne dobro, jer se programi prilagođavaju uzrastu, trebaju biti zanimljivi, motivirajući i pod stručnim vodstvom.

Koje aktivnosti najčešće biraju prvašići, a kakve djeca od petog razreda nadalje?

I pravašići i stariji osnovnoškolci jako vole kreativne programe, najčešće se odluče za dramske ili likovne radionice. Mlađa djeca jedino češće od starijih pohađaju naše kampove koje provodimo tijekom školskih praznika, djelom zbog potrebe za zbrinjavanjem djece čiji roditelji rade, a djelom, naravno, i zbog kvalitete programa. Zaista nam bude lijepo kad cijeli tjedan obilazimo kulturne institucije, provodimo kreativne radionice i još se sklapaju nova prijateljstva.

a-sto-cemo-s-izvanskolskim-aktivnostima

Koji bi bio neki zdrav omjer dodatnih aktivnosti za prosječnog školarca?

Kako sam i sama majka nekako se vodim time da je optimalno da dijete ima do 3 izvanškolske aktivnosti. Bitno je da djeci ostane dovoljno slobodnog vremena za neorganiziranu igru, da mogu imati vremena za druženje s obitelji i prijateljima, igranje u parku ili za obavljanje drugih obiteljskih aktivnosti.

Koji je bolji kriterij za odabir aktivnosti - nešto za što je dijete talentirano ili nešto što bi trebalo poticati, jer mu baš ne ide?

Bilo bi idealno kad bi mogli obuhvatiti obje aktivnosti. Često roditelje potičem da koriste sve školske resurse ako djetetu treba dodatni poticaj, bilo kroz dodatne ili dopunske satove na nastavi, razgovore s razrednicima i učiteljima ili pak tražiti podršku i smjernice od stručnih službi u školi. Važno je da djetetu osiguramo mogućnost da razvija svoje talente ili mu pružiti pomoć ako treba dodatne poticaje.

Vraćaju li vam se obično ista djeca svake godine, ako da, na koje radionice i što mislite da ih najviše privlači?

Praktikum ima veliku zajednicu zadovoljnih polaznika koji su kod nas već godinama. Slobodno mogu reći da imamo preko 70% polaznika kreativnih programa koji s nama nastavljaju. Imamo djecu koja nam sada ulaze već u sedmu godinu pohađanja dramskih radionica, upoznali smo ih kao djecu, a sad su to već mladi ljudi. Prekrasno ih je pratiti i gledati njihovo odrastanje i razvoj. Puno naših polaznika pohađa više različitih programa kod nas, najčešće je to kombinacija kreativnih i edukativnih programa. Jako smo ponosni i zahvalni našim voditeljima programa koji su isto većinom s nama od početka, koji zajedno s nama dijele viziju predanog i stručnog rada s djecom. Djeca to prepoznaju! Osim vlastitih afiniteta prema određenoj aktivnosti, dodatni je benefit taj što se na jednom mjestu prepoznaju djeca i mladi istih interesa tako da dolazi do povezivanja i prijateljstava unutar grupa. Vjerujem da se kod nas ugodno osjećaju i da su im ispunjena očekivanja. Dodatno se mi iz organizacije brinemo da im je boravak kod nas poticajan, prostori su nam toplo i kreativno uređeni, svako ljeto imamo radne akcije kako bi ih sve lijepo dočekalo na početku sezone.

a-sto-cemo-s-izvanskolskim-aktivnostima

Pratite li djetetov uspjeh u školi na neki način i reagirate li ako doznate da je dijete "popustilo" u školi?

Budući da većina naših programa traje tijekom cijele školske godine, imamo mogućnosti pratiti dijete kroz dulji period, i da, dogodi se ponekad da kod djeteta primijetimo pad motivacije ili koncentracije, a ponekad nam se djeca i požale na previše školskih ili izvanškolskih obaveza.

Često smo u komunikaciji s roditeljima, bilo kroz susrete pri dovođenju djece na aktivnosti ili telefonskom komunikacijom kada imamo potrebu za dodatnim informacijama, pohvalom djeteta ili nas zanimaju povratne informacije o našem radu. Roditelji budu baš zahvalni na takvom pristupu i brizi za dijete.

Postoje li djeca koja bi stalno mijenjala programa i zapravo se ni u jednom ne mogu do kraja pronaći? Ako da, što mislite da njih zapravo muči?

Djeca su po prirodi znatiželjna, neki žele ići na aktivnosti gdje su im i prijatelji, neki bi samo probali pa vidjeli, nekad bi roditelji upisali djecu na sve aktivnosti, ali ne mislim da su tu djeca problem. Stvar je odgoja i obiteljskog pristupa prema tome.

Neki roditelji nam odmah na početku sezone kažu da će dijete pohađati aktivnost cijelu sezonu i to toplo pozdravljamo, dok ima roditelja koji brzo odustaju jer se djetetu više ne dolazi na aktivnost. Početak školske godine je vrijeme za planiranje djetetovih aktivnosti i to je idealna prilika za dogovore i postavljanje ciljeva unutar obitelji.

Koliko su danas djeca posvećena nekim izvannastavnim aktivnostima, ometaju li ih mobiteli i igrice, osjećate li manjak komunikacije među njima, raspršenost misli i slično. Kako to rješavaju voditelji programa u Praktikumu?

Tijekom programa djeca u Praktikumu ne koriste mobitele, postoje grupna pravila koja isključuju korištenje tehnologije, ali zapravo niti nemaju vremena za to. Čak i tijekom pauza u programu Tehnike učenja ili Aloha mentalna aritmetika s abakusom, koji su vrlo intenzivni programi, igraju društvene igre ili se međusobno druže i povezuju.

a-sto-cemo-s-izvanskolskim-aktivnostima

Slažete li se da je prvašićima zapravo sasvim dovoljna promjena i sam polazak u školu pa ih ne bi trebalo previše opterećivati s dodatnim aktivnostima?

Primjećujemo da roditelji već predškolsku djecu upisuju na više aktivnosti, tako da to više i nije velika promjena. Ali svakako je potrebno voditi računa i osigurati djetetu slobodno vrijeme od izvanškolskih obaveza tako da nije svaki dan nakon škole zauzeto s nekom aktivnosti. Danas je postao izazov organizirati slobodno druženje prijatelja iz razreda jer svako dijete ima neku aktivnost nakon škole.

Kako se roditelji nose s obavezom dovoženja i odvoženja djece?

Moram priznati da nisam primijetila da je našim roditeljima teško dovoditi djecu na aktivnosti. Dodatno sam od samih početaka Praktikuma organizirala većinu programa tako da ih djeca pohađaju jednom tjedno, ali blok sat, upravo iz navedenih razloga. Jednostavnije je doći na jednu aktivnost jednom tjedno.

Postoje li na kraju određenih ciklusa neke predstave ili izložbe gdje djeca mogu pokazati što su dosad naučila ili radila...

Da, svake godine ih s velikim uzbuđenjem pripremamo! Već šest godina organiziramo završne produkcije dramskih i likovnih grupa u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Dramci pripremaju predstave u dvorani Gorgona, likovnjaci pripremaju svoje mape za izložbu i izrađuju rekvizitu i scenografiju za dramske predstave, crteže za pozivnicu, svi se predstave u najboljem izdanju. Uvijek ih obitelji i prijatelji dođu podržati u velikom broju. Sve zabilježimo fotografijama i video-snimkom s njihovim izvedbama i intervjuima tako da im ostane lijepa uspomena. Volimo naglasiti roditeljima da je završna produkcija samo djelić onoga što djeca stvaraju i dobiju iz programa kroz cijelu školsku godinu.

a-sto-cemo-s-izvanskolskim-aktivnostima

Što vam se najviše sviđa u vašem poslu?

Obožavam svoj posao! Rad s djecom i u dječjem okruženju je blagoslov. Zaista ga ne bih mijenjala ni za što. Veseli me biti u kontaktu s njima, pružati im sigurno i poticajno okruženje, izvlačiti ono najbolje od njih. Vidjeti njihovo zadovoljstvo i promjene. Uvijek se sjetim djevojčice koja je kod nas pohađala dramske radionice u dobi od 5 godina, tijekom cijele sezone nije aktivno sudjelovala u improvizacijama i dramskim igrama nego je promatrala sa strane. Pred kraj školske godine, kad je vrijeme za pripremu završne predstave, osjetila se sigurnom i slobodnom da osmisli svoj lik i genijalno ga izvede na pozornici. Bilo je to prekrasno gledati. Veseli me vidjeti rezultate timskog rada i radujem se uspjesima naših polaznika. S ponosom gledam njihove izvedbe koje ostvaruju na upisima u umjetničkim školama ili akademijama, ostvarenim ulogama u serijama ili filmovima, boljim rezultatima u školi. Krasno je imati mali doprinos u tome. Veseli me surađivati s prekrasnim ljudima koji su voditelji različitih programa u Praktikumu. Divim se svakom od njih i zahvalna sam im na njihovom doprinosu. To su ljudi koji vole svoj posao jednako kao i ja, stručni su u tome što rade i zadovoljstvo ih je imati u svom okruženju. Veseli me stvarati i doprinositi zajednici budućih generacija.

Razgovarala: Ivančica Tarade

Foto: Praktikum, osobni album