Hipoterapija pomaže djeci s razvojnim ili stečenim problemima kretanja, kao i poremećajima psihe

Potreba za druženjem s drugim živim bićima iskonska je potreba čovjeka. Dokaz tomu je prilično velik broj kućnih ljubimaca koji žive s ljudima unutar urbanih četvrti, gdje se vlasnici moraju dodatno potruditi da udovolje potrebama svog četveronožnog ili pernatog prijatelja. Konji traže malo više prostora i angažmana, ali zato pružaju još veće zadovoljstvo i odanost onima koji se druže s njima i brinu za njih. Osim toga, oni nas mogu i liječiti. Terapijska svojstva konja korištena su još u antičko doba. Postoje zapisi da se nakon povratka iz rimskih vojni ranjenike postavljalo na konje jer je uočeno da se time ubrzava njihov oporavak. U zemljama Europske unije hipoterapija se provodi od 60-tih godina prošlog stoljeća i dio je standardnog rehabilitacijskog programa, osobito u rehabilitaciji neuroloških bolesti.



Hipoterapija


Pojam hipoterapije označava liječenje uz pomoć konja (grč. hippos = konj; therapeia = liječenje). Označava najsloženiji oblik primjene konja u terapijske svrhe. Osoba ili dijete koje se posjeda na konja ne utječe aktivno na njegovo kretanje, već se omogućuje neometan prijenos kretnji konja na osobu koju nosi. Zbog toga se provodi bez sedla.


Ova vrsta liječenja obuhvaća sva područja gdje je potrebna pomoć djeci s razvojnim ili stečenim problemima kretanja, kao i ona koja se odnose na djecu s poremećajem u psihičkoj sferi, s poteškoćama u učenju i ponašanju.



Područje primjene hipoterapije vrlo je rasprostranjeno


Među najučestalijim stanjima i bolestima nalaze se: cerebralna dječja paraliza, stanja nakon ozljeda kralježnice i donjih udova s poremećajima kretanja, deformacije kralježnice kao što je skolioza i pognuto držanje. Pozitivan učinak hipoterapije na psihičke i kognitivne sposobnosti pokazuje se i kod djece sa smetnjama u psihičkom razvoju, odnosno s mentalnom retardacijom, kod Down sindroma ili autizma te poremećajima ponašanja (hiperaktivnost, manjak koncentracije, agresivnost).



Indikaciju određuje liječnik specijalist koji prati dijete i procjenjuje učinak liječenja, bilo da je riječ o primjeni lijekova ili fizikalnoj terapiji, što podrazumijeva primjenu prirodnih činitelja u liječenju i rehabilitaciji. Hipoterapija, kao oblik medicinske gimnastike uz pomoć konja, spada u područje fizikalne terapije. Svako od spomenutih područja indikacije za hipoterapiju zahtijeva poseban pristup koji ćemo vam pokušati približiti u nekim od sljedećih brojeva časopisa.



Vrijednost hipoterapije


Riječ je o kompleksnom senzomotoričkom podražaju kojim su stimulirani svi senzomotorički receptori preko kojih dijete doživljava konja − slušni, vidni, njušni, taktilni, vestibularni i kinestetički. Dijete percipira konja vidom, sluša njegovo rzanje, njuši ga, dodirom osjeća razliku mekoće dlake i čvršći osjet grive, osjeća njegovu toplinu dodirom dlana i preko leđa, osjeća kretanje kad ga nosi i ljuljajućim pokretima šalje podražaj unutarnjem uhu u kojem je smješten centar za kontrolu ravnoteže. Tako kompleksan podražaj ne može dati nijedna sprava.



Takav podržaj rezultira poboljšanjem sposobnosti koordinacije i ravnoteže, normalizacijom mišićnog tonusa, kontrolom voljnih pokreta, te doživljajem slobodnog kretanja tijela u prostoru. No najvažniji od svega je psihički doživljaj drugog živog bića koje je spremno na suradnju − nosi nas kad mi ne možemo hodati, ne smeta mu što smo drukčiji od ostalih i, što se više družimo, to je spremniji na suradnju. Kako vrijeme prolazi, izgrađuje se odnos uzajamne pomoći i povjerenja koji ne ovisi o govoru i riječima, već se osniva na neverbalnoj komunikaciji koja je iskrenija i važnija od one verbalne, osobito kod djece.



Razlika između terapijskog i rekreacijskog jahanja


Terapijsko jahanje može biti nadopuna hipoterapiji, ali nikako zamjena za hipoterapiju. Spada u područje sporta za osobe s invaliditetom prilagođenog u odnosu na postojeći tjelesni nedostatak i maksimalno korištenje preostalih sposobnosti kako bi se svladale vještine jahanja. U ovom slučaju dijete ili odrasla osoba aktivno utječu na kretanje konja.



Za razliku od ostalih oblika, rekreacijsko jahanje je način opuštanja i aktivnog provođenja slobodnog vremena. Kao rijetko koja aktivnost doprinosi tjelesnom i psihičkom zdravlju pojedinca.



Kod odraslih djeluje preventivno na niz degenerativnih bolesti lokomotornog i kardiovaskularnog sustava. Kod djece ispravlja loše držanje i deformacije kralježnice, koje su sve učestalije zbog nedovoljne fizičke aktivnosti u školskoj dobi. Rekreacijskim jahanjem se mogu baviti zdrave osobe, ali i one s manjim tjelesnim invaliditetom.



Tekst: Marija Koračević, dr. med., spec. fizikalne i rehabilitacijske med., voditelj medicinske djelatnosti u Lječilištu "Veli Lošinj"


Foto: Thinkstock