Bliže se školska zvona

Uskoro vaše dijete kreće u prvi razred. Brinete se hoće li uživati u učenju ili će mu škola biti naporna? Hoće li pronaći dobre prijatelje, slušati učiteljicu i redovito pisati zadaće?

To su samo neka od brojnih pitanja koja se roditeljima prvašića vrte po glavi. Normalno je da ste uzbuđeni jer radi se o velikom koraku za vas i vaše dijete. I vaše dijete je silno uzbuđeno i sve mu je novo i nepoznato. Zato mu trebate olakšati prve zadatke koji su pred njim. Kako pomoći djetetu?

a) PREOPTEREĆENOST

Dijete može izgubiti interes za učenje zbog preopterećenosti. Nastava i dodatne aktivnosti, učenje stranog jezika, sport, glazbena škola i slično, opteretile bi i odraslu osobu, a kamoli dijete od samo šest ili sedam godina. Dijete nakon nekog vremena jednostavno više ne može podnositi teret. Takvo prekomjerno opterećenje djeteta odrasli često opravdavaju svojom željom kako potomku žele pružiti "sve najbolje u životu".

Trebali biste razmisliti kome su izvanškolske aktivnosti važnije, vama ili djetetu? Dijete istovremeno osim obaveza treba imati i vremena za igru ili odmor. Natrpate li mu previše dodatnih aktivnosti, pokušat će zadovoljiti i roditelje, ispunjavajući njihove zahtjeve, i školu koja ima vrlo ozbiljan program. Da bi u tome uspjelo, trebalo bi imati nadnaravne sposobnosti ili žrtvovati svoje slobodno vrijeme za igru.

Stoga vam dajemo savjete koji će olakšati život vašem djetetu od kojeg se puno očekuje:

1. Neka broj izvannastavnih aktivnosti bude u skladu s djetetovim sposobnostima. Oslobodite ga suvišnog opterećenja i ubrzo ćete vidjeti koliko mu je lakše.

2. Prije nego što upišete dijete u neku aktivnost savjetujte se s psihologom o djetetovoj spremnosti na ozbiljna fizička i psihološka opterećenja. Možda se ustanovi da mu treba još malo "slobode" prije škole. Uzrast ne bi smio biti presudan ni za upis u školu jer se može prilično razlikovati od biološke zrelosti. Ne treba smetnuti s uma da svako dijete drukčije reagira na školske programe i aktivnosti.

3. Ne zamarajte dijete dugim sjedenjem prilikom pisanja domaćih zadaća i ne zahtijevajte da sve zadaće napiše odmah. Djeca tog uzrasta vrlo se brzo umaraju i nakon otprilike 30 do 40 minuta gube koncentraciju. Neka se dijete kratko odmori radeći ono što želi.

4. Ako se dijete naviklo na određen dnevni raspored, pokušajte ga što manje mijenjati kad krene u školu. Bilo kakve promjene u tom rasporedu mogu izazvati stres, a njega ionako ima previše.

Ne zaboravite: djeca mlađeg uzrasta trebaju spavati najmanje 10 do 12 sati dnevno, a na svježem zraku provoditi barem dva do tri sata. U suprotnom će se umjesto petica u dnevniku, pojaviti podočnjaci od neispavanosti.

b) NEDOSTATAK KOMUNIKACIJE

Čak i vrlo komunikativna djeca, koja se rijetko sukobljavaju s okolinom, povremeno su u vrlo problematičnim odnosima s vršnjacima. Kako je tek sramežljivoj djeci koja nikad nisu išla u vrtić, već su ih čuvale bake. Usprkos svim očiglednim dobrim stranama, bakaservis ima i jednu lošu stranu. Dijete kod kuće ne stječe prijeko potrebne navike komuniciranja s vršnjacima pa se neće naučiti ponašanju u dječjoj okolini. Kad se nađe nasamo sa svojim vršnjacima, može biti zbunjeno ili uplašeno. U tom ga slučaju neće spasiti nikakve vještine čitanja, pisanja ili zbrajanja jednoznamenkastih brojeva.

Evo nekoliko savjeta kako djetetu pokušati pomoći da se socijalizira:

1. Upozorite učiteljicu da dijete nije pohađalo vrtić i zatražite njezinu pomoć u uspostavljanju odnosa s vršnjacima.

2. Pozivajte drugu djecu u goste, pa će se s vremenom riješiti njegovi problemi u komunikaciji.

c) STRAHOVI

Jedan od uzroka školskog neuspjeha može postati i djetetov strah: "Hoću li biti dobar đak? Što ako roditelji ne budu zadovoljni mojim ocjenama? Ako u nečemu ne budem dobar, hoće li mi se druga djeca rugati?"

Čim krene u školu, takvo dijete vrlo često pada pod utjecaj mišljenja okoline. Tada nisu rijetke ni situacije u kojima se dijete koje je donedavno redovito dizalo ruku na svakom satu i zadovoljno odgovaralo na postavljena pitanja, odjednom iz čista mira povuče u sebe i ne želi aktivno sudjelovati u nastavi.

Moguće da je krivac smijeh vršnjaka kada dijete pogrešno odgovori ili netaktičan komentar učiteljice, a možda čak i strah da neće ispuniti zahtjeve roditelja. Strah od neuspjeha učeniku smeta da se usredotoči na nastavu, a također šteti i odnosima s drugom djecom. Dijete je toliko uplašeno da mu više odgovara isključivanje i povlačenje u sebe. Ovakva situacija zahtijeva brzu roditeljsku reakciju. Ako se to ne dogodi, učiteljica može pomisliti da se radi o problematičnom učeniku koji nije u stanju pratiti gradivo, a vršnjaci mogu takvu situaciju iskoristiti kao povod za provokaciju te ismijavanjem samo produbiti problem.

Pokušajmo zajedno pronaći odgovarajuće rješenje:

1. Razgovarajte s djetetom i doznajte što ga uznemirava. Osvješćivanje problema prvi je korak do njihova rješenja.

2. Smirite svog mališana i objasnite mu da ni odrasli nisu savršeni. Svaki čovjek ima pravo pogriješiti i u tome nema ništa loše.

3. Hvalite dijete kad je u nečemu dobro, pokušajte ga poduprijeti u njegovim pokušajima i pokažite mu da vjerujete u njegove sposobnosti. Ne ismijavajte njegove neuspjehe jer će se dijete zbog straha od novog neuspjeha bojati išta učiniti.

4. Dijete mora znati da ga ne volite zbog njegovih odličnih ocjena, nego zbog njega samoga. Tako ćete izbjeći da se ono povuče u sebe, povjeravat će vam sve svoje školske probleme i moći ćete mu na vrijeme pomoći.

5. Pomozite djetetu kad piše domaće zadaće i budite u tome strpljivi i smireni. Stalno mu ponavljajte kako se ponosite njime i time što je pametno. Time ćete u djetetu potaknuti samopouzdanje pa se ono više neće bojati da će biti neuspješno u školi.

d) DOSADA

Vaše dijete dobro čita već od treće godine i naučilo je napamet tablicu množenja? To je pohvalno, ali te "vještine" mogu školu učiniti beskrajno dosadnom. Djetetu postaje dosadno kada drugi tek počinju učiti ono što ono već savršeno zna. I dok ostali muku muče sa slovkanjem riječi, vaš se genijalac toliko opusti da mu nakon nekog vremena postaje teško držati olovku u rukama.

Ne dopustite djetetu da se dosađuje:

1. Pokušajte djetetovu umnu energiju usmjeriti na druge aktivnosti igranje šaha, igre slaganja riječi ili rješavanja matematičkih operacija.

2. Zamolite učiteljicu da djetetu zada pripremu usmenog referata o temi koja će se obrađivati na nastavi i da pomaže sporijem prijatelju u rješavanju zadataka. Tako će zadržati zanimanje za učenje.

3. Ne padajte u iskušenje da dijete upišete u školu prije svih ostalih vršnjaka ili da preskoči nekoliko razreda. Djeca ne odlaze u školu samo radi učenja nego i radi druženja s drugom djecom. Zamislite kako bi se dijete osjećalo u razredu s djecom starijom od sebe? Ne bi li bilo osamljeno i izolirano? Ako je dijete zaista tako napredno, razgovarajte sa školskim psihologom i dobro procijenite je li taj korak dobar za dijete.

Na kraju treba naglasiti kako je svakom djetetu važno da roditelji aktivno sudjeluju u njegovu životu. Zbog toga će djeca učiniti sve što mogu samo da roditelji budu njime zadovoljni. Nemojte razočarati svoju djecu izvlačeći se nedostatkom vremena i ne pokazujte svoje razočaranje ako u nečemu ne može zadovoljiti vaše zahtjeve. U suprotnom ćete vrlo lako izgubiti djetetovo povjerenje i otežati mu snalaženje u prvim školskim koracima.