Pretjerana zabrinutost, stres, problemi sa spavanjem…

P: Bok! Imam 19 godina i problem s anksioznošću i tjeskobom. Po prirodi sam takva da se neprestano brinem oko svega, često se zna dogoditi da se brinem i razmišljam o problemima koji se nisu ni dogodili. Nakon svakog stresnijeg događaja u životu i nekakvih većih promjena, kao npr. polaska u srednju školu, te sada državne mature, završim u stvarno koma stanju. Fizički se to očituje u lupanju srca kad pokušam zaspati, i u problemima sa spavanjem. Psihički se očituje u konstantnom razmišljanju o lošim stvarima koje se mogu dogoditi, stalnoj opterećenosti jer želim prestati vrtjeti se u krug sa svojim mislima, a ne mogu. Posjetila sam psihijatra koji je doslovno nakon 10 min razgovora sa mnom donio dijagnozu - miješana anksiozost i depresivni poremećaj te mi prepisao antidepresive. Do tog razgovora nije mi palo napamet da sam možda u depresiji, sada zbog sklonosti zabrinutosti zbog svega razmišljam i o tome, i možda sam se i uvjerila da sam stvarno u depresiji. Da skratim, željela bih raditi na sebi i naučiti kako da se nosim sa stresnim situacijama u životu, da ne dobijem svaki put nakon stresa napadaje tjeskobe i probleme sa spavanjem. Ne bih htjela s 19 godina biti na antidepresivima, htjela bih pokušati razgovorom riješiti svoje probleme, da me netko nauči kako da se suočim sa problemima bez da se toliko opterećujem i da prihvatim sebe kao zabrinutu osobu :) pitanje je, kome da se obratim, da je stvarno stručan da mi može pomoći, jer stvarno sam razočarana pristupom ovog psihijatra i šopanjem lijekovima nakon 10 min provedenog vremena sa mnom. Lp!

O:

Draga čitateljice,
kako sam i sama po prirodi anksiozniji tip (čak i psiholozi mogu biti anksiozni :) potpuno razumijem kako se osjećaš. Iz vlastitog iskustva znam da nije nimalo lako nositi se s anksioznošću i svim popratnim simptomima koji uz nju dolaze. Lijekovi mogu i ne moraju biti opcija – u pojedinim situacijama kada netko zbog anksioznosti ne može normalno funkcionirati u svakodnevnom životu, tada bih rekla da su oni prilično važna opcija jer pomažu osobi da se lakše uhvati u koštac s problemima. No lijekovi služe samo zato – da se lakše uhvatimo u koštac s problemima, oni sigurno nisu jedino rješenje. Lijekove (ako ima potrebe) uvijek treba kombinirati s psihoterapijom, tj. terapijom razgovorom. U razgovoru s terapeutom dolazimo do uzroka problema, razgovaramo o strahovima, učimo se nositi s njima. Rekla bih da su to stvari koje se mogu naučiti uz stručnu pomoć a koje itekako pomažu da se lakše nosimo s anksioznošću.
Moj savjet je stoga da potražiš psihologa/psihoterapeuta koji će ti pomoći u tome – tijekom vremena ćeš vidjeti ima li potrebe za lijekovima (oni zaista nisu ništa loše ukoliko je nekome kvaliteta života znatno narušena i ne može normalno funkcionirati) ili će ti biti dovoljna terapija razgovorom. Ako patiš od nesanice što utječe na tvoje psihofizičko zdravlje, razmotri opciju da razgovaraš s psihijatrom (možeš potražiti i drugo mišljenje) i provjeriš bi li ti odgovarao lijek koji nije antidepresiv i koji možeš uzeti po potrebi samo u slučaju težeg usnivanja.
Moj savjet je da se ne opterećuješ dijagnozama – uz anksioznost osoba može biti depresivna jer joj je teško funkcionirati (što je prilično demotivirajuće) i tako onda jedan problem ide u stopu s drugim. No ti si sama i prije obraćanja meni bila na tragu kako želiš riješiti problem što znači da već imaš sve kapacitete da se nosiš s njima. Samo ti treba mala pomoć u tome.
Na internet stranicama možeš potražiti psihoterapeute i potom odabrati gdje bi željela ići. Postoje besplatna savjetovanja u studentskim savjetovalištima, ali i niz psihoterapeuta privatnika. Neka te vodi kriterij da u dotičnu osobu imaš povjerenja, da ti odgovara njezin pristup.

Sretno!

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Preporučujemo

Pročitajte i:

Imate pitanje? Kontaktirajte nas!