Napadi panike

P: Poštovana,
majka sam djevojke od 20 godina koja se već godinu dana bori s napadima panike. Njezin prvi napad panike javio se neposredno nakon što je upisala željeni fakultet i bio je toliko strašan da sam, na temelju onoga što sam tada prvi put u životu vidjela, mislila da će moja kćer umrijeti. Napravili smo sve pretrage (štitnjača, srce itd.) i njezino fizičko zdravlje je sasvim u redu. Iako mi je zbog toga laknulo, pokazalo se da su ti napadi panike za nju jednako strašni kao i da ima neku strašnu bolest. Strah ju je izaći iz kuće, strah ju je ostati sama doma, strah ju je dok sjedi na predavanju na fakultetu... Isprva je od psihijatrice dobila tablete za smirenje, a sada je na antidepresivima. Iako joj te tablete donekle pomažu, ona ne želi cijeli život biti na tabletama a sve terapije na koje je do sada išla nisu joj pomogle. Kako joj pomoći?

O:

Odgovor:

Draga mama,

prije svega voljela bi naglasiti da su napadi panike u pravilu bezopasni i potpuno izlječivi. Iako napadi panike ponekad mogu biti znak depresije, a u iznimno rijetkim slučajevima i uvod u tešku psihijatrijsku bolest, od ovog poremećaja nerijetko pate osobe koje smatramo uspješnima, optimističnima, snažnima, savjesnima, odgovornima i razumnima. No, upravo u tome i je kvaka: kada netko razumom samome sebi govori jedno, a u podsvijesti se nečega pribojava ili je preopterećen, tijelo misli da mu treba signalizirati da nešto promijeni. Takva reakcija tijela osobu uplaši, a kako se takve reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati, osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napad panike.

U tretiranju napada panike je ključno da se osoba suoči sa strahom, da ne izbjegava situacije u kojima bi se on mogao dogoditi. Što se osoba više suočava, s vremenom uviđa da kako su sve te neugodne senzacije došle, da će isto tako i proći bez nekih strašnih posljedica (unatoč predikciji o gušenju, sramoćenju u javnosti, srčanom udaru i sl.).

Iako medikamenti mogu pomoći u liječenju napada panike, oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Smatram da je psihoterapija nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju.

Vama i vašoj kćerki bi savjetovala upornost i ustrajanje u psihoterapiji, pri čemu je svakako bitno da zna da se s napadima panike suočava veliki broj populacije i da su oni nešto s čim se doista ima kapaciteta nositi i prevladati ih.

Želim vam puno hrabrosti i strpljenja

Jelena Vrsaljko, dipl. socijalni radnik, psihoterapeut i NLP trener

Preporučujemo

Pročitajte i:

Imate pitanje? Kontaktirajte nas!