Napadaji panike

P: Poštovani!
Nadam se Vašem odgovoru i Vašoj pomoći!
Borim se sa napadajima panike već pola godine. Imam 17 godina. Dobijem napadaj panike kada idem u školu i kada idem kući. Nikad me nisu brinule ocjene. Jednostavno se svaki dan probudim strahom da ću ostati bez zraka i da mi nitko neće pomoći. Moj jedini problem je strah od gubitka zraka.
Molila bih Vas za savjet!

O:

Draga čitateljice,

prije svega željela bih ti reći da su napadaji panike u pravilu potpuno bezopasni - iako se onome tko ih proživljava može činiti da nema dovoljno zraka, da se guši, da će poludjeti i slično, sa sigurnošću mogu reći da se to neće dogoditi.

Ono što bi to moglo pomoći jest da se zajedno s roditeljima uputiš kod liječnika i da provjeriš je li sve u redu s medicinske strane - ukoliko je tvoje fizičko zdravlje dobro, tada zaista nema opcije u kojoj možeš doslovno ostati bez zraka.

U trenucima kada ti se čini da ćeš izgubiti zrak, fokusiraj se na duboko disanje - diši iz trbuha i počni brojati udahe i izdahe. Čim se tvoje fizičke reakcije na strah umire, nestat će i osjećaj nedostatka zraka (i zapamti, to je samo osjećaj gubitka zraka do kojega dođe jer dišemo ubrzano, jer hiperventiliramo). Na internetu postoje razne vježbe za duboko disanje, pa ih potraži, nauči i primjenjuj u situacijama kada ti je potrebno.

Nadalje, od napada panike najčešće pate osobe koje inače smatramo uspješnima, optimističnima, savjesnima, snažnima, odgovornima, razumnima. No, to je i glavni razlog zašto se upravo kod njih javljaju napadaji panike: razum govori jedno ali podsvjesno se osoba nečega pribojava ili je pak preopterećena. Tad na scenu nastupa tijelo koje šalje jasan signal osobi da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (nedostatak zraka, vrućina u glavi, crvenjenje itd.) osobu najčešće uplaši a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napadaj panike.

U rješavanju napadaja panike ključno je suočavanje sa strahom odnosno da ne izbjegavamo situacije u kojima bi se on mogao dogoditi. Što se više budeš suočavala, s vremenom ćeš uvidjeti da kako su sve te neugodne senzacije (uključujući i onu o nedostatku zraka) došle, da će isto tako i proći bez nekih strašnih posljedica. Svakako bih ti savjetovala da se uključiš u proces psihoterapije koja će ti pomoći u tom suočavanju a psihoterapeut biti podrška tijekom cijelog procesa. U traženju psihoterapeuta svakako ti mogu pomoći i roditelji, te ukoliko već nisi, moj savjet je da razgovaraš i s njima.

Šaljem ti podršku i želim ti puno sreće!

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

www.budisvoj.eu

Tagovi:

Pročitajte i:

Imate pitanje? Kontaktirajte nas!