Kašnjenje u govoru kod dječaka

P: Poštovana, majka sam dječaka od 20 mjeseci, korigirano 17. S obzirom na ekstremni prematuritet te preboljeni bakterijski meningitis mišljenja neuropedijatara, fizijatara i logopeda o mom sinu su vrlo pozitivna. Ono što mene zabrinjava je veliko kašnjenje u govoru. Iako i motorički kasni - tek smo u fazi prohodavanja razumijevanje je po mom mišljenju jako dobro. Prepoznavanje predmeta u kućanstu, članova obitelji, pokazivanje dijelova tijela na sebi i drugima, izvršavanje naredbi ukoliko želi. Na flash cards prepoznaje preko 100 predmeta i pojmova - toliko smo mu ih pokazali. Ono sto primjećujem je nerazumjevanje riječi ne. Koristi se znakovnim jezikom na preporuku logopeda za izražavanje svojih potreba - jesti, piti, plesati, daj, još, slušaj... Od riječi koristi samo deda, baba, mama i tata, daj, brmbrm i to vrlo rijetko. Jedino kad nešto jako želi a ne može dobiti kaže deda daj - naučio je da od njega sve dobije. Puno pričamo, objasnjavamo, koristimo onomatopeju... Na koji način možemo potencirati razvoj govora? Unaprijed puno hvala na Vašem odgovoru.

O:

Poštovana,

sporiji razvoj govora često susrećemo kod djece s prematuritetom i neurorizikom. No, pozitivna mišljenja stručnjaka koji prate razvoj Vašeg sinčića svakako nam daju razloga za optimizam i u odnosu na njegov govorno-jezični razvoj.

Iz navedenog nije sasvim jasno što smatrate znakovnim jezikom, je li to naučeni znakovni jezik za bebe ili samo pokazna gesta…no, u svakom slučaju, najvažnije je to da Vaš dijete može s Vama komunicirati u mjeri koja zadovoljava njegove osnovne potrebe. A s obzirom da može prepoznati puno riječi te da razumije upućeni zahtjev i poruku, može se zaključiti da mu je i receptivna funkcija govora primjerena dobnim očekivanjima.

Primjeri riječi koje Vaš sinčić sada koristi pokazuju da se verbalna ekspresija počela razvijati, te je sada vrlo bitno da se ona što više potiče. Činjenica da se on, kad nešto želi dobiti, verbalno obraća samo djedu, pokazuje koliko motivacija može biti djelotvorna i potaknuti ga na uporabu riječi. Zato na tome i dalje treba ustrajati, a praksu uvjetovanja verbalnog izraza proširiti i na ostale članove obitelji. Pritom valja paziti na djetetove emocionalne reakcije, te mu postupno prilagođavati uvjetovanje riječi i/ili kratkog izraza (obično dvije do tri riječi) koje se odnosi na dobivanje onog što traži (npr. "daj piti" ili "daj vode" ili "mama, daj piti"). U početku je dovoljno nagrađivati samo djetetov pokušaj, a ispunjavanje djetetove želje odlagati dozirano, da se ne razvijaju frustracije.

Svakako nastavite s obogaćivanjem djetetovog pasivnog rječnika koristeći se različitim didaktičkim materijalom, poput kartica sa slikama i slikovnica/rječnika primjerenim njegovom uzrastu. Poželjno bi bilo poticati razvijanje pokreta jezika i usana, npr. kroz vježbice lizanja, puhanja, coktanja… Sve se to može provoditi kroz razne igrice u kojima će dijete biti motivirano za izvođenje ciljanog pokreta (npr. za oblizivanje jezikom pokazati " kako maca jede mlijeko", za coktanje jezikom "kako konjić trči", za puhanje pokazati "kako ugasiti svijećicu, otpuhivati pahuljice od vate, puhati balone od sapunice…", za skupljanje usana "kako dati pusu" i sl.) Dobro bi bilo da se pritom dijete zajedno s Vama gleda u ogledalu kako bi mu to dodatno pomoglo u oponašanju pokreta koje mu pokazujete. Poželjno je također i dalje poticati izgovor onomatopeja, koje su mu strukturalno jednostavnije i artikulacijski i prihvatljivije, a koje mu ujedno pomažu u formiranju cjelovitih riječi.

Važno je da u svemu tome budete uporni i dosljedni, svakodnevno koristeći što više situacija za poticanje razvoja govora.

Komentari

Pročitajte i:

Imate pitanje? Kontaktirajte nas!