Je li samoubojstvo najlakši izlaz?

P: Dobar dan, evo prvi put ovdje pišem. Ovako, imam 15 godina i već dulje vrijeme razmišljam o samoubojstvu. Prije nekih dva mjeseca sam se rezala jedno dulje razdoblje, ali uz pomoć najbolje prijateljice sam se izvukla. Makar i dan danas mi dođe želja da osjetim tu bol koju je lakše trpiti nego psihičku. Imala sam dosta velikih problema s roditeljima, koji me jednostavno nisu uvažavali.

Znam sve, da su to te godine kad oni nas ne razumiju, ali ni mi njih. Najveći problem je bila moja mama. S njom bih se non stop svađala i što god sam napravila nije valjalo. Jednom sam joj rekla da ne želim s njom pričati dva mjeseca, da me pusti na miru jer bi me svaki naš razgovor užasno umarao i nakon svakog takvog razgovora nije mi bilo do ničega nego do žileta. Ona mi je to zapamtila do dana danšnjeg i cijelo vrijeme mi je to nabijala na nos kada bih ju nešto pitala ili zamolila, rekla bi mi pa ti ne želiš samnom pričati pa neću ni ja sa tobom. To ju je užasno bilo povrijedilo, ali niko nije pitao zašto sam ja to njoj rekla.

Naravno, što je dulje vrijeme prolazilo bilo je sve gore, dok ona nije jedan dan pukla i rekla mi da se izvolim normalno ponašati i rezgovarati jer će mi zabraniti prijateljstvo s mojom njboljom prijateljicom, jer sam se ja kao promijenila od kad se s njom družim. I to me slomilo, jer izgubiti takvu prijateljicu, koja doslovno zna SVE o meni i o mojim stvarima, i koja nije za ništa kriva, ja bih umrla od tuge. I tako sam se ja počela praviti da je sve u redu. Ali izvana sam ja super svaki dan, ali iznutra kipim. Suzdržavam se od oštrih predmeta, ali stalno razmišljam koliko bi bilo lakše svima da mene nema. Razmišljam kako bih to napravila, što bi napisala u pismima i kome bi ih sve napisala, ... i evo dok sada tu pišem isto plačem, jer mi je teško to pomisliti ali meni bi bilo lakše. Najviše od svega me boli što bih ostavila svoju mlađu sestru od deset godina, koja me voli do neba. I ja nju volim samo joj to ne znam pokazati, jer se uvijek iskaljujem na njoj za ono što mi mama radi. I plačem svaki put kada vičem na nju jer znam da ona nije ništa kriva, i zamolim ju da mi oprosti i ona to učini ali znam da će joj to zauvijek ostati u sjećanju koliko god meni bilo žao.

Još jedne osobe bi mi bilo neizmjerno žao, a to je ta moja prijateljica, koja je bila svo to vrijeme uz mene, i tješila me, i pričala samnom preko telefona u pola noći kada se nisam mogla smiriti i sve.... ja nju volim kao da mi je prava sestra, ali isto ne znam kako da joj to pokažem. U zadnje vrijeme smo se malo počele udaljavati, ne znam zašto. Ja sam odlučila da joj neću više pričati o mojim problemima jer kad god sam ja tužna i ona je. Još jedan razlog je taj što ona ima dečka, i on je super lik, i moj frend je, ali ne želim joj reći da on mene smeta, meni je drago da je ona toliko sretna i sve, ali ne želim joj išta govoriti i staviti ju u situaciju da bira između njega i mene. Naša nalaženja i razgovori su počeli biti sve rjeđi, a kada bi se vidle ne treningu, to je zagrljaj, to je pričanje, ali ne kao prije. I kad ju pitam kaj je bilo, je li se nešto dogodilo, ona kaže onak pod normalno kao kaj bi bilo pa sve je super. Evo iskreno, ne znam što tu sve nisam ili jesam napisala, ali samo je izlazilo iz mene. Nadam se da ću dobiti neki odgovor, ako ne i to barem neku poruku utjehe. Hvala.

O:

Draga čitateljice,

Drago mi je da si se otvorila i obratila nam se za pomoć. Vjerujem da ti je teško i isto tako vjerujem da za svaki problem postoji rješenje i da su teške situacije prolazne. Nekada traju duže, nekada kraće, nekada nam je lakše nositi se s njima, nekada teže - ali jedno im je zajedničko: proći će.

Prije svega ti želim reći da pomoći uvijek ima i da oduzimanje života sigurno nije jedna od opcija. Što prije potraži pomoć - u nastavku se nalaze neki brojevi na kojima možeš porazgovarati sa stručnjacima: Hrabri telefon - od 9 do 18h radnim danom - 0800 0800; Telefon za psihološku pomoć - Psihološki centar TESA, 01/ 4828 888; Plavi telefon za djecu u krizi, 0800 421 888. Telefoni s pozivnim 0800 su potpuno besplatni.

Nekada je teško razgovarati s roditeljima - ne razumiju, negiraju probleme, imaju vlastite pa ne vide naše… Nekada ni prijatelji unatoč tome što nas vole ne znaju kako bi nam pomogli - što je posve normalno jer ni ne mogu znati ako se i sami nisu susreli s istim problemima. I u toj situaciji je dobro razgovarati s nekim tko će razumjeti, pružiti podršku, pomoći ti da se naučiš nositi sa svime što ti život nosi. I zato postoje stručnjaci koji su tu za ljude s problemima, stručnjaci koji imaju znanja i bogato iskustvo.

Već si napravila veliki korak i obratila se nama; slijedeći je da zatražiš pomoć preko telefona ili kod konkretne stručne osobe i već si na dobrom putu da tvoji problemi počnu izgledati rješivo.

Šaljem ti svu svoju podršku.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

www.budisvoj.eu

 

Preporučujemo

Tagovi: ,

Pročitajte i:

Imate pitanje? Kontaktirajte nas!