Govorni razvoj djeteta zaostaje na razini ekspresije

P: Majka sam dvoje djece. Stariji dječak sada ima 4 godine (prohodao je s 11 mjeseci i s godinu i pol slagao prve jednostavne rečenice - koristio imenice i glagole).

Moj mlađi sin sada ima godinu i 9 mjeseci i ne govori. Često mi kažu da je to normalno ali u isto vrijeme svakodnevno susrećem djecu koja ne govore u 3. 4. i 5. godini života i koja sad već imaju male zaostatke u razvoju jer ne mogu normalno komunicirati sa svojim vršnjacima ni obiteljima. Zbog toga se jako bojim, samu sebe uvjeravam da je to nerealan strah. Ali jako prisutan strah.

Dakle moj mali momak je prohodao s 13 mjeseci i komunicira uglavnom cendranjem, ima izraženije napadaje bjesa s kojima izlazimo na kraj (naučili sa starijim bratom kako). Uglavnom se i događaju jer nam ne uspije dovoljno brzo prenjeti ono što želi. Ako inzistiram pokaže rukicom, ponekad izgovori mama ali nikad ne i glagol. (recimo ako inzistiram da mi kaže mama daj ili mama uzmi me - izgovori mama ali ostalo ni ne pokuša). Nagovaram ga da čisto izgovori tata ali uglavnom izađe da-ta ili da-da. Guguče ba-ba ali ne dodjeljuje redovito to gugutanje ni baki ni bratu (ponekad bratu ali neće ponoviti)... u jednom navratu sam ga nagovarala da izgovori tetino ime TI-NA i ponovio je samo zadnj slog. Nemam razloga sumnjati da ne čuje. Inače, sve razumije, posluša upute (baci u koš, odnesi baki, donesi određeni predmet). U jaslicama je sa starijom skupinom (igrom slučaja je krenuo s djecom po godinu i godinu i pol starijom od njega pa su tete tražile da i ostane s njima ove godine), u grupi tete kažu da lijepo funkcionira, od navršenih godinu i pol dana igra simboličke igre (kuha u kuhinjici, popravlja alatom, gradi kockice i finomotoričke i logičke igračke jako brzo savladava - umetaljke, stackere i slično). Daje pet, klima da (samo ako inzistiram)... Slikovnice čitamo (pojmovne) ali ne pokazuje predmete prstom. ako inzistiram onda pokazuje prstićem ali ne povezano sa riječima koje izgovaram. "pjeva" Jedan mali pauk (zavija aaaaaa) i pkušava prstićima ponoviti moje kretnje uz pjesmicu. Možete li mi preporučiti neke igrice ili vježbice kojima bih ga mogla stimulirati na govor. Makar preventivno... Kao što sam rekla, svjesna sam da je moj strah možda veći problem od njegovog govora.

O:

Poštovana,

po svemu što ste opisali može se zaključiti da se psihomotorni razvoj vašeg dječaka odvija prema očekivanjima, dok govorni razvoj zaostaje na razini ekspresije. Važno je to što navodite da on razumije upute i izvršava verbalne naloge, kao i to da se lijepo snašao u uvjetima boravka u jaslicama, te u tom smislu imate manje razloga za brigu. Progovaranje prvih semantičkih riječi u prosjeku se javlja s navršenom prvom godinom života, pa u odnosu na to vaš dječak pokazuje izvjesno kašnjenje. U nemogućnosti (ili nestrpljenju) da se umjesto riječima koristi neverbalnim oblicima komunikacije, poput primjerice gestom pokazivanja, on se služi "cendranjem". Očigledno je da postoji veći nesklad između njegove potrebe za komunikacijom i mogućnosti izražavanja govorom, pa je vrlo vjerojatno da su i ispadi bijesa koje navodite izravna posljedica toga.

Zato je sada prije svega važno da vaš dječak nauči s vama što uspješnije komunicirati, koristeći se raznim neverbalnim oblicima (usmjeravanjem pogleda, gestom, pokretima tijela…) U tom smislu poželjno je da s njim u komunikaciji gradite odnos povjerenja, da s podrškom i strpljenjem primate njegove poruke i da ga za to uvijek pohvalite te tako potičete da s vama i dalje nastavlja komunicirati.

Iz navedenog nije sasvim jasno postoji li mogućnost spontane upotrebe riječi "mama" ili je on izgovara samo na vaše inzistiranje i u formi ponavljanja. Također se može zaključiti da je za sada u mogućnosti koristiti samo ograničeni broj slogova, i to u formi ponavljanje dva ista sloga. Na primjeru kojeg navodite, on je od dva različita sloga u imena TINA, uspio "zahvatiti" i ponoviti samo zadnji slog. Stoga vaše inzistiranje na izgovoru pojedinih riječi i/ili čak dvočlanih rečeničnih izraza, njemu predstavlja preveliki zahtjev kojeg još ne može zadovoljiti. U takvoj situaciji nije neobično da se javi izbjegavanje svega što je u vezi s govorom, pa čak i onog što mu je realno moguće, kao što je pokazivanje traženog pojma na slici.

To nam je ujedno pokazatelj da je sada potrebno smanjiti zahtjeve za ponavljanjem riječi, te ih prilagoditi njegovim trenutnim mogućnostima. Umjesto riječi sastavljenih od različitih slogova uputno je najprije poticati nekolicinu onih koje sadrže iste slogove (tata, baba, dede, papa, kaka…), kao i onomatopeje (ko-ko, mu-mu, va-va, pi-pi, tu-tu…) Uporedo s razvijanjem mogućnosti izgovora možete postupno povećavati i zahtjeve, odnosno poticati izgovor i ostalih dvosložnih riječi, pritom posebno naglašavajući onaj slog kojeg dječak ne uspijeva izgovoriti. Istovremeno vodite računa da vas dječak uvijek gleda kako to izgovarate, jer će mu i to biti od velike pomoći. Sve je to poželjno uklopiti u neki oblik govorne igre, npr. "ide koka… KO-KO-KO, ide pile… PI-PI-PI" ili aktivnosti (npr. kod hranjenja) gdje se može izraziti radnja i povezati dvije riječi: MAMA PAPA…, TATA PAPA…. Korisne su također i jednostavne brojalice kao i pjesmice s pokretom, kod kojih će dječak najprije moći usvojiti njihovu ritmičku strukturu (pokret uz intonirano glasanje), a potom tek pokoju riječ.

Poželjno je istovremeno provoditi i jednostavne igrice za razvoj motorike govornih organa, prije svega jezika i usana, poput npr. plaženja jezika, oblizivanja jezikom, skupljanja usana (kao za pusu), puhanja i sl.

No, ako ni nakon intenzivnijeg poticanja govor vašeg dječaka za nekoliko mjeseci ne bude pokazivao nikakav napredak, ne oklijevajte potražiti stručnu pomoć logopeda. Individualnim ispitivanjem i utvrđivanjem stanja govorno-jezičnih sposobnosti vašeg dječaka logoped će vam moći pružiti konkretnije savjete, a po potrebi i terapijsku pomoć.

Preporučujemo

Tagovi: , , , , ,

Pročitajte i:

Imate pitanje? Kontaktirajte nas!