Poštovana,

prema ovome što navodite može se zaključiti da je razumijevanje govora primjereno očekivanjima, ali da Vaš sin ima kašnjenja u govornoj ekspresiji. Naime, dijete u drugoj godini života u prosjeku koristi oko 50 riječi, uključujući imena članova obitelji (mama, tata, baka...), onomatopejske riječi i osnovne glagole (jesti, piti, spavati, hodati, igrati...) U toj dobi ujedno se očekuje i uporaba kraće rečenice. U trećoj godini života rječnik se intenzivnije obogaćuje, a rečenica proširuje na prosječno tri riječi.

No, najvažnije je da je Vaš sin počeo koristiti pojedine riječi, tako da mu sada treba što više nastojati obogaćivati rječnik, te razvijati uporabu rečenice.

Najbolja metoda za to je stvaranje komunikacijske situacije u kojima dijete osjeća potrebu za govorom – situacije koje se odnose na njegove želje i osjećaj zadovoljstva. Osim usvajanja novih riječi, trebalo bi poticati njihovo povezivanje u kraći rečenični izraz, poput npr. „daj soka“, „mama daj“,  „hoću/neću jesti“... i sl. To se najefikasnije postiže uvjetovanjem, u situacijama kada je dijete jako motivirano da nešto dobije ili postigne.

Osim za razvijanje socijalnih vještina društvo vršnjaka djetetu svakako koristi i za razvoj govora. U nedostatku takvih uvjeta dovoljno je i poticanje od strane roditelja. Stogarazgovarajte sa svojim djetetom što je češće moguće: tijekom svakodnevnih aktivnosti, šetnje, igre, kupovine itd. Govorite mu polako, jasno i točno. Nastojte da pritom ostvarite s djetetom i kontakt pogledom, da bi ono imalo mogućnost pratiti vaš izraz lica, emocije, te naročito pokrete usana.

Osluškujte zvukove iz okoline i provjeravajte je li ih dijete prepoznaje („Što se to čuje?“ „Je li to auto, mačka, pas...?“) Zabavite ga imitirajući životinje - pokažite mu slike životinja, imenujte ih i oponašajte njihovo glasanje.

Imitirajte zvukove raznih vozila. Poželjno je pritom koristiti igračke vozila uz pripadajuće onomatopejske riječi, da mu pokažete kako se vozila mogu kretati i zvučati. Možete također staviti neke igračke u primjerice, autić ili vlakić, a zatim tražite od djeteta da ih imenuje. Na kraju pitajte dijete da izabere (imenuje) koju igračku želi provozati, nudeći mu izbor, npr. „Medo ili maca?“ „Lutka ili lopta?“

Pričajte mu i čitajte priče, najbolje prije spavanja. Koristite pritom bogato ilustrirane slikovnice, a na kraju provjeravajte je li Vaše dijete razumjelo o čemu se radi (postavljajte mu pitanja: „Tko je to na slici?“ „Što radi?“ i sl.)

Korisno je također provoditi igrice za razvijanje pokreta jezika i usana (isplaziti jezik , pokušati jezikom dodirnuti nos i bradu, oblizivati usne, stisnuti i skupiti usne...) Neka se dijete pritom gleda u zrcalo, te nastoji oponašati pokrete koje mu pokazujete. Potičite ga i na vježbice puhanja (npr. da puše u papiriće ili svjećicu, da puše kroz slamku praveći mjehuriće u vodi, balone od sapunice...)

U svemu tome što radite budite nenametljivi, ali uporni i uvijek ohrabrujte svoje dijete za govor.

U slučaju da ni nakon ovakvog poticanja govor Vašeg dječaka ne bude pokazivao nikakvo poboljšanje, trebalo bi se obratiti logopedu, koji će Vas nakon provedene dijagnostike moći konkretnije savjetovati za daljnje postupke.