Dijete radije piški u travu nego u tutu

P: Poštovani,
evo još jednog upita vezano uz odvikavanje djeteta od pelena. Kćer mi je stara 2 god i 9 mjeseci. Od početka ovog mjeseca pokušavam ju naučiti da nuždu obavlja u tutu. U početku nije bilo nikakvog pomaka. Sada kontrolira tj. zna kada treba piškiti i kakiti, no kako smo mi u kući i kako je cijelo vrijeme u dvorištu, obavlja to u travu i nikako neće sjesti na tutu. Prvo samo ju pokušavali namamiti, zaigrati i nagraditi ali bez rezultata, jučer sam pokušala biti malo stroga i objasniti joj da je to mjesto gdje se piški. Ona doduše i sjedi ali jednostavno neće pustiti, na kraju se digne i pobjegne u dvorište, a ako su vrata zatvorena onda vrišti i plače. Uglavnom neće popustiti. Moje pitanje glasi može li to obavljanje nužde u travi zakomplicirati stvari ili da ju pustim, čekam i nadam se da će prihvatiti i tutu u jednom trenutku? Nekako mi se čini da sad više nije baš ni rješenje da joj vratim ponovo pelenu. Problem je još i u tome što u većini slučajeva ona sama ode i obavi nuždu te onda dođe i kaže te me odvede na dotično mjesto, ne kaže mi prije već poslije. Pokušala sam i s drugačijom tutom, nastavkom za WC, samom školjkom no ista stvar. Ne znam više što da radim. Prvo dijete sam u dobi od 2 godine odviknula od pelene u 2-3 dana no ova curica mi je posve drugačija i jako tvrdoglava te kad joj pričamo nešto što ne želi slušati, jednostavno ignorira ili počne pjevati na sav glas. Malo sam se raspisala, no rado ću poslušati bilo kakav savjet koji bi mogao pomoći. Na jesen bi trebala krenuti i vrtić ali mora biti bez pelena. To je ono što me čini nervoznom jer mi se čini da nećemo uspjeti.

O:

Draga mama,

Probajte joj tutu staviti u dvorište da vidite što će napraviti. Možda joj se jednostavno ne sviđa mjesto u kući gdje bi trebala obavljati nuždu. S druge strane jednostavnije joj je to obaviti u travu i nema osjećaj da je se prekida u njezinoj zabavi. Neka mjesto u kući gdje bi trebala obavljati nuždu bude jako interesantno. Natrpajte ga s omiljenim igačkama, slikovnicma i kada je tamo odvedete, nemojte je siliti na tutu. Prvo se igrajte, pa kada primjetite da je jako zaigrana probajte je staviti na tutu uz obilje zabave. Ako imate telefon s njenim omiljenim igricama ili crtićima, dajte joj ga kada dođe do tute. Obično su tada toliko skoncentrirani na ono što gledaju da bez problema sjede na tuti. Naravno, kada se obavljanje nužde ustali, polako izbacujte gledanje.

Čim se ujutro probudi odvedite je na tutu i svaki put kad mislite da bi trebala obaviti nuždu. Ako joj i pobjegne nemojte je grditi. Pohvalite je za svaku obavljenu nuždu ili samo sjedenje na tuti s naljepnicom na ruci ili nečim što voli jesti, kao što su zdravi krekeri ili neki keksić (slatkiše izbjegavajte) ili usmenom pohvalom.

Puštanje da obavlja nuždu u travu samo će potencirati problem, baš kao i povratak na pelenu. Budite uporni i kroz nekih 10 dana bi trebalo obavljanje nužde ići bez problema.

Kada odbija sjediti na tuti ili otići na mjesto gdje obavlja nuždu, govorite ovako nešto; ‘Ti kažeš ne tuta, ne tuta, ne, ne , ne , ne tuta… u travu piškiti, u travu piškiti, ne tuta, ne tuta…u travu piškiti.’ To joj ponavljate dok god ne vidite da vas je počela slušati. Nekad će te to morati ponavljati i 20 puta. Tek onda joj recite što joj imate za ispričati. Takav način govora uz ponavljnje, gestikulacije i oponašanje njezinih emocija primjenjujte i u drugim situacijama kada vas ne sluša. Ona zapravo ne razumije što joj želite reći, ona tek uči naš jezik i zato vas ignorira jer ima osjećaj i da vi ignorirate nju.

Iva Brčić, certificirana edukatorica i voditeljica programa The Happiest Baby u Hrvatskoj
http://najsretnijabeba.webs.com/

Preporučujemo

Tagovi:

Pročitajte i:

Imate pitanje? Kontaktirajte nas!