Dijete je ovisno o računalu u igricama

ne znam u kojem ste svojstvu dječaku, no ono što bi zapravo bilo dobro da vide njegovi roditelji jest to da su oni ti koji trebaju ograničavati ili poticati određena ponašanja djeteta.  Roditelji imaju sve alate da djetetu ograniče boravak na računalu - ukoliko je dijete agresivno i ispoljava ponašanja koja nisu ok, opet je na roditeljima da reagiraju na takva ponašanja. Dijete mora dobiti poruku da iza svakog ponašanja slijede posljedice - kako pozitivne tako i one negativne. Ako toleriramo agresiju, poručujemo djetetu da je ok biti agresivan kada ne dobije ono što želi. Ako pak radi te agresije dobije kaznu, poruka koju dobiva jest da mu se takvo ponašanje neće tolerirati i da će posljedice uvijek biti onakve kakvo je i njegovo ponašanje.

Dječaku bih poručila da iako kompjuter nudi puno sadržaja, ono što se događa našem tijelu dok smo za kompjuterom jest to da postaje uskraćeno za jako puno toga. Npr., nama se jako može sviđati čokolada i ako je pojedemo s vremena na vrijeme to neće negativno utjecati na nas. Ali, ako čokoladu jedemo svaki dan u velikim količinima možemo imati niz problema: udabljat ćemo se, dobiti prištiće, tijelo će loše reagirati na jednoličnu prehranu. Isto tako i previše vremena za kompjuterom utječe na naše tijelo: može nam oslabiti vid, fizički postajemo nespretni i slabiji, možemo imati problema s težinom jer se ne krećemo, ne znamo više komunicirati uživo... Kao i čokoladu, tako treba ograničiti i vrijeme provedeno na kompjuteru. Postoji niz drugih aktivnoisti koje nam mogu pričinjavati  zadovoljstvo - hoće li to biti fizička aktivnost (samostalna ili grupna), kreativna, umna... Sve je dobrodošlo.