Depresija u adolescenciji

P: Poštovani, majka sam 17-godišnjakinje koja je već duže vrijeme u depresiji. Često u ljutnji zna reći da će se ubiti, vrijeme provodi uglavnom doma (sama u svojoj sobi) a kada joj suprug ili ja nešto kažemo, postaje agresivna prema nama. Situacija u školi je prilično loša, nema dobar odnos ni s društvom ni s profesorima. Iz razgovora s njezinom bivšom najboljom prijateljicom saznala sam da u zadnje vrijeme pije i da takva čak zna doći u školu (međutim, nitko od profesora to nije primjetio). Iako smo je suprug i ja pokušali nagovoriti da idemo kod psihologa, ona to uporno odbija a mi je ne možemo prisilno odvesti negdje. Više ne znamo što da radimo niti koji je uopće uzrok takvom ponašanju s obzirom da smo jedna od rijetkih stvarno stabilnih obitelji te da naša kćer nikada nije imala nekakve traume.

O:

Draga mama,
vjerujem da vam je doista teško nositi se sa problemima koje ima vaša kćer i da treba mnogo hrabrosti, ustrajnosti i energije da zaista pomognete svom djetetu.
Mnogi adolescenti prolaze kroz depresivne epizode (i pri tome doista mislim na niz različitih simptoma koji utječu na sniženo raspoloženje osobe, ugrožavaju njezino funkcioniranje i sposobnost prilagodbe životu društva).
Potreba za odvajanjem i uspostavljanjem sve veće autonomije izlaže adolescente potrebi za proradama različitih doživljaja gubitaka (npr. gubitka sigurnosti koju djeci pružaju roditelji; postupni gubitak djetinjih iluzija o sebi i drugima itd.), te stoga nije nužno da mora doživjeti traumu kako bi ispoljavala simptome depresije. Za razliku od depresije kod odraslih osoba, adolescenti depresiju manifestiraju na malo drugačiji način a uglavnom uključuje većinu simptoma koje ste vi naveli kod svoje kćerke (bezvoljnost, osjećaj beznadnosti, sniženo samopouzdanje i samopoštovanje, smetnje u ponašanju, zloporaba sredstava ovisnosti, apatija, gubitak zanimanja za prijatelje i druge bliske osobe uz socijalno povlačenje, školski neuspjeh…).
Pažnju bih svakako skrenula na apel vaše kćerke da će se ubiti. Ona očajnički traži pomoć zbog svoje patnje stoga je iznimno važno da njezine riječi shvatite ozbiljno.
Ono što vam mogu savjetovati je da što više razgovarate sa svojom kćerkom, pažljivo je slušate, ne prosuđujte niti osuđujte njezine postupke ili ponašanja. Pružite joj podršku i utjehu, dajte joj do znanja da ste tu za nju, da ćete je uvijek saslušati, utješiti, zagrliti. Ako ste i sami u nekom periodu života prolazili kroz slične probleme, možete joj ispričati kako ste se vi tada osjećali te što vam je pomoglo da se bolje nosite s problemima. Možete joj reći da možda vaš način nošenja s problemima neće pomoći njoj ali da sigurno postoji nešto što će i njoj pomoći. Možete joj ukazati na to da postoji niz strategija i načina kako sam sebi pomoći i nositi se s neugodnim emocijama (strahom, tugom, ljutnjom), te da zato postoje stručnjaci koji to znaju i pomažu mladima da sami iznađu svoj način. Ako vam se kćer ne želi povjeriti niti razgovarati s vama o svemu što je muči, također joj možete skrenuti pažnju na prednosti razgovora s nekim tko joj nije toliko blizak, spreman ju je saslušati i sugerirati kako da se nosi s problemima. Ako i dalje odbija pomoć stručnjaka, budite ustrajni i sami se obratite stručnjaku: možda će vam nakon savjetovanja sa stručnjacima biti lakše procijeniti situaciju i primjereno reagirati.
Osim puno puno podrške, razgovora, razumijevanja, ljubavi i suosjećanja, svakako vam savjetujem da riječi svoje kćerke shvatite ozbiljno i što prije potražite pomoć stručnjaka. Za sva pitanja i informacije slobodno se obratite u naš Centar.
Želim vam puno snage i strpljenja.

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Preporučujemo

Pročitajte i:

Imate pitanje? Kontaktirajte nas!