Veliki problemi sa spavanjem bebe

Odlučila sam se kontaktirati Vas putem maila jer bih Vam htjela dati više informacija o bebi kako biste mogli kompletno sagledati situaciju i naš problem u nadi da ćete nam pomoći ili nas savjetovati kako da situaciju olakšamo i bebi i sebi. Imamo odličnog pedijatra, no na ovaj naš problem nije imao odgovor osim "proći će"...
Naime, imam sinčića koji je napunio 7 mjeseci. Rođen je u 36-om tjednu trudnoće (sa 3160 g) kao potpuno zdrava beba. Razvija se kako treba, napreduje svakog dana i emocionalno i fizički i motorički. Jedini problem s kojim smo se susreli bili su grčevi koji su bili jako intenzivni i javljali su se pravilno svaka 2 sata i danju i noću. Konačno, sa 4 i pol mjeseca, potpuno su prestali. Vesela je beba, čak pomalo hiperaktivna. Dojeno je dijete, a od 6-og mjeseca uvela sam mu dohranu, postepeno voće, povrće pa žitarice i jede sve bez problema. Međutim, naš veliki i jedini problem je spavanje koje za sobom "vuče" cijeli niz problema.

Kao što sam navela, prvih 4 i pol mjeseca jako malo je spavao i danju i noću što zbog čestih obroka što zbog grčeva jer su se javljali svaka dva sata. Kako su grčevi i problemi s probavom prestali, ponadala sam se da će se i problem sa spavanjem pomalo početi rješavati. Ne očekujem da prespava cijelu noć, daleko od toga i nisam mama koja se žali zbog svog umora, neispavanosti i iscrpljenosti, nego sad već smatram da imamo ozbiljniji problem. Beba ne spava ni noću ni danju, dakle, spava daleko manje nego djeca njegovog uzrasta. No, kako je i kod beba sve individualno, ne bih ja ni u tome vidjela problem da on zbog neispavanosti nije cendrav, razdražljiv, jako često zijeva, trlja okice... Znači, konstantno je umoran i ne može se naspavati jer ga nešto "budi" i ne da mu spavati, posebno zadnjih mjesec dana. Dnevna spavanja (tri u pravilu) traju po 40 minuta. Duže ga uspavljujemo nego što spava... Kažem, opet nije problem u trajanju spavanja i ne bi uopće reagirala da vidim da mu je to dovoljno sna. Nakon što prođe točno 40 minuta otkako je beba usnula, budi se vrišteći i jedva ga smirujemo što traje dosta dugo. Treba mu neko vrijeme da se razbudi a daljnje uspavljivanje isto ne prolazi. Suprug se često zna ironično našaliti i kaže da sat možemo namjestiti po njemu jer spavanje nikada ne traje ni duže a ni kraće... Ista stvar se događa noću. Jako se rano budi (5 h) pa jedva dočeka 19 h za noćno spavanje. Poslije 5 h ne možemo ga više nikako uspavati i bebi započinje dan. I kupanje smo pomaknuli tako na 18.30 da se njemu prilagodimo. Pokušali smo mu nametnuti ritam spavanja ali potpuno bezuspješno. Znači, njemu dan traje od 5 do 19 h. Ali, otkako usne u 19 h, ista stvar se događa kao i kad dnevnog spavanja, samo se ponavlja cijelu noć u razmacima od istih 40 minuta. Ne budi se zbog dojenja, to je sigurno i ne mogu ga utješiti dojenjem kao neke druge mame. Sad smo već na izmaku snaga, ne razumijemo što se događa, kada nekome pričamo misle da pretjerujemo, a mi smo zbunjeni kao i beba i pokušavamo shvatiti zašto se to događa i tražimo način kako da prebrodimo tu fazu. To je takav strašan plač, vrištanje zapravo, ne možemo ga smiriti, razbuditi, traži kontakt pa odbija kontakt... Pokušam ga priviti uz sebe, nježno mu pričati, pjevušiti, ništa ne pomaže, izvija se, lupa rukicama i nogicama oko sebe, a ne pomaže čak ni ako ga pustimo da plače, zapravo je onda još gore. Traje to 10-ak minuta svaki put. Stalno se pitam zašto baš 40 minuta, pokušavam povezati sa nekakvim "procesom" u organizmu ili u njegovom mentalnom sklopu. Proučila sam i samo spavanje, odnosno faze spavanja i izmjenjivanje istih... Neka djeca imaju "problema" sa prelaskom iz jedne faze u drugu i bude se, ali te faze ne traju uvijek jednako vremenski... No, kod nas nije samo buđenje problem nego više način na koji se dijete budi.

Čitala sam dosta, puno tražila nešto barem slično, ali ništa konkretno nisam našla. Najbolji opis onoga što se nama događa daje pojam "noćni strahovi" koji se mogu javiti kod tako male djece i prolaze s vremenom, sami od sebe. Može li to uopće biti "dijagnoza" i na koji način se može riješiti ili barem ublažiti? Od kada se rodio poklanjamo mu svu svoju pažnju, vrijeme, ljubav i nježnost i trudimo se da mu to najosjetljivije razdoblje odrastanja bude lijepo i trudit ćemo se sve dok na to možemo utjecati. Zapravo, mislim da nema niti jedno ružno iskustvo osim grčeva koji su iza nas. Zbog čega se javljaju "noćni strahovi"? Procesuiranje novih informacija prikupljenih tijekom dana ne bi trebalo biti tako traumatično ako je dan prošao u igri, maženju i paženju...

Je li to neka razvojna faza koju neka djeca intenzivnije prolaze? Zašto to toliko traumatično proživljava? Zašto uvijek 40 minuta?...Previše je pitanja, a nadam se da sam bar približno dobro opisala naš problem! Srdačan pozdrav, S. J. I.