Poremećaji spavanja kod djece i njihova dijagnostika

Rijetko koje dijete bezbrižno spava svaku noć, no ako se radi o učestalom problemu sa spavanjem, tada već govorimo o poremećaju spavanja koje se proučava na poseban način

Duboki podočnjaci, umoran pogled i kronična neispavanost dio su atributa gotovo svakog roditelja malog djeteta. Zbog njih će vam na ponosnu objavu: "Dobit ćemo dijete", većina proročki (i poprilično čeznutljivo) savjetovati: "Naspavaj se dok možeš." Naime, rođenje osobe koja će već u prvome satu svog života za vas postati najvažnije, najvrednije i najsavršenije biće u cijeloj galaksiji (naravno, posve objektivno) priskrbit će vam višegodišnje članstvo u klubu u koji vjerojatno nikada ne biste stupili dobrovoljno - klubu vječnih zjevača. Ipak, dobra je vijest, uvjeravaju veterani u noćnom ljuljanju, pjevanju, čitanju, razgovaranju, nagovaranju, uvjeravanju i podmićivanju, da će buđenje svakih nekoliko sati s vremenom prestati. Sve je to, kažu iskusni roditelji, normalno. No što ako posljedice dugotrajne nesanice ne osjećate samo vi nego i vaša noćna ptičica? Što ako iza djetetova nespavanja stoje ozbiljniji razlozi? Kada uopće posumnjati na poremećaj spavanja, komu se obratiti, može li se i kako spriječiti ili izliječiti, upitali smo neuropedijatricu doc. dr. sc. Romanu Gjergju Juraški, voditeljicu Odjela neuropedijatrije i Laboratorija za poremećaje spavanja Dječje bolnice Srebrnjak te prim. dr. sc. med. Ljiljanu Popović Miočinović, neuropedijatricu zagrebačke Poliklinike ABR.

"Ne postoji dijete koje barem jednom nije imalo problem sa spavanjem, no o poremećaju spavanja govorimo tek kada se problem učestalo javlja, a dijete zbog nespavanja razvije poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju: umorno je, pospano, cendravo ili teško usmjerava pozornost. Neprepoznati poremećaji spavanja mogu znatno utjecati na stjecanje novih znanja i vještina, kao i na školski uspjeh", objašnjava prim. dr. sc. Popović Miočinović te dodaje da je roditelje upravo stoga potrebno ohrabriti da se naoružaju osnovnim znanjima o procesu spavanja djece. Važno je znati, ističe doktorica Popović Miočinović, da je količina sna ovisna o individualnim osobinama djeteta, njegovoj dobi, temperamentu i vanjskim utjecajima, a i obiteljska je sklonost zaslužna za to što je dijete "dobar" ili "loš" spavač. Dobar je primjer za to tzv. vesela nesanica.

"To je pojava povećane budnosti zamijećena u djece kojoj je dovoljno samo nekoliko sati spavanja, a ostatak noći provedu u igri ili razgovoru. Unatoč neprospavanoj noći, ta se djeca ujutro osjećaju sasvim svježe i odmorno. U mojoj liječničkoj praksi u lijepom mi je sjećanju ostala djevojčica koja je s nepune dvije godine znala napamet cijelu 'Ježevu kućicu'. Bila sam zatečena i upitala roditelje kada su je uspjeli naučiti pjesmicu, a oni su odgovorili da je tako zabavljaju cijelu noć", kaže dr. Popović Miočinović. Upravo zbog relativnosti propisane količine sna za pojedinu dob, dijagnosticiranju poremećaja spavanja prethode anamnestički podaci uzeti od roditelja (uz poželjnu videosnimku noćnog događaja) i detaljan neurorazvojni pregled djeteta tijekom kojega liječnik, prema dobi djeteta, procjenjuje ponašanje, stanje vida i sluha, djetetovu socijalnu komunikaciju, komunikacijske vještine i motoričke aktivnosti.

"U dijagnostici poremećaja spavanja veću važnost ima učestalost smetnji spavanja od trajanja poremećaja. Smetnje spavanja koje su prisutne svaku noć, a traju samo nekoliko tjedana zovemo akutnim poremećajem spavanja. To može biti kratkotrajna nesanica koja nestane kada riješimo stresnu situaciju ili se prilagodimo stresu. Smetnje koje se nastave i dalje smatramo kroničnima. To su npr. idiopatske nesanice koje nastaju već u dojenačkoj dobi, zatim nesanice zbog dugotrajno loše higijene spavanja itd. Poremećaj spavanja koji neprepoznat traje dulje vrijeme može sniziti kvalitetu života djeteta i poremetiti dinamiku cijele obitelji", pojašnjava dr. Gjergja Juraški i dodaje da je u procjeni poremećaja spavanja liječnicima vrlo dragocjen dnevnik spavanja, koji roditelji (ili samo dijete) vode prema uputama medicinskog osoblja. Bilježeći djetetove svakodnevne aktivnosti, boravak na zraku, drijemanje danju, neobičnu pospanost, lijekove i hranu koju je uzimalo, mjesto gdje je spavalo i vanjske podražaje kojima je bilo izloženo neposredno prije spavanja, roditelji stječu bolji uvid u ono što bi moglo ometati djetetov san i pomažu liječnicima da postave dijagnozu. Ipak, najvjerniju sliku problema stječu pretragom koja se zove cjelonoćna polisomnografija, a uključuje snimanje djetetova sna u kontroliranim uvjetima.

"Snimanje se u našem Laboratoriju za poremećaje spavanja Dječje bolnice Srebrnjak odvija tijekom noći, u dobro prozračenoj i zamračenoj sobi, na udobnom krevetu, uz prisutnost roditelja. Na vlasište djeteta u budnom stanju prislanjamo i fiksiramo najmanje šest elektroda kojima bilježimo faze spavanja, a oko očiju postavljamo elektromiogram, koji nam pomaže u određivanju tzv. REM spavanja. Uz to pratimo rad srca, disanje djeteta i zasićenost tkiva kisikom. Takav video i audio nadzor mora pokriti cijelu noć, pa je iznimno važno da tehničar u laboratoriju za poremećaje spavanja bude educiran i vrlo strpljiv kako bi ostvario povjerenje i suradnju roditelja i djeteta", pojašnjava dr. Gjergja Juraški. Takvu digitalnu snimku, upozorava ona, treba dodatno doraditi, što je često vremenski vrlo zahtjevno, no nalaz studije spavanja liječnike usmjerava prema vrsti dijagnostike koju moraju poduzeti (EEG, ORL pregled, pulmološku, alergološku, neuropedijatrijsku ili kardiološku obradu). No koji uopće poremećaji spavanja postoje?

Poremećaji spavanja

Prema ICSD 3 klasifikaciji (The International Classification of Sleep Disorders - Third Edition iz 2014.) poremećaje spavanja dijelimo na šest glavnih kategorija: nesanica, poremećaji disanja u spavanju, centralni poremećaji hipersomnije, poremećaji ritma budnost - spavanje, parasomnija i poremećaji pokreta vezani uz spavanje. Ti se glavni poremećaji dodatno dijele na podskupine, a njihovo pojavljivanje u velikoj mjeri ovisi o dobi djeteta. Različiti poremećaji spavanja javljaju se u 15 - 35 posto djece, i to podjednako kod dječaka i djevojčica, no u nešto većem postotku kod djece s neurorazvojnim problemima - neurorizicima, ADHD-om, poremećajima iz autističnog spektra. U novorođenačkoj i dojenačkoj dobi zbog nezrelosti središnjega živčanog sustava možemo očekivati poremećaje disanja u spavanju (centralne apneje), a u dobi malog ili školskog djeteta poremećaje disanja uzrokovane uvećanim krajnicima ili prekomjernom tjelesnom masom (opstruktivne apneje). Ipak, među dječjom su populacijom najčešće parasomnije, odnosno noćni strahovi, noćne more... Noćni strahovi zahvaćaju od jedan do šest posto djece, a počinju se javljati nakon navršenih 18 mjeseci, dok se noćne more javljaju u 35 - 50% djece barem jedanput u životu, uz prosječnu dob pojavljivanja između tri i šest godina starosti djeteta. U istoj se dobnoj skupini prvi put može javiti i somnambulizam, odnosno hodanje u snu ili mjesečarstvo, dok su u dječjoj dobi najrjeđe hipersomnije (prekomjerno spavanje) i insomnije. Njih najčešće nalazimo u adolescenata, a za tu su dobnu skupinu karakteristični i poremećaji ritma budnost - spavanje te poremećaji pokreta vezanih uz spavanje.

Većina poremećaja spavanja javlja se u vrlo dramatičnim oblicima - zastrašujuće slike vlastitog djeteta rasplakanog noćnim morama ili uplašenog strahovima na svakog roditelja djeluju uznemirujuće i vrlo često ne narušavaju samo zdravlje djeteta pogođenog poremećajem već i sklad obitelji u cjelini. Na sreću, većina je tih poremećaja posljedica razvojne faze te je za dijete razmjerno bezopasna. Stalan nadzor pedijatra, neuropedijatra ili dječjeg psihijatra, u kombinaciji s roditeljskom smirenošću, strpljenjem i spremnošću na suradnju, minimalizirat će posljedice poremećaja i djetetu maksimalno olakšati problem s kojim se zbog svoje dobi bori. A taj će problem, baš poput čudovišta iz njegovih noćnih mora, s odrastanjem gotovo bez iznimke nestati.

Tekst: Iva Rogulja, Storykids
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , , ,

Vezano uz temu

Dijete muče noćni strahovi, kako roditelji mogu pomoći?

Nažalost, neka djeca sklonija su nemirnom spavanju noću…

Treba li vaše dijete popodnevno spavanje?

Već dva tjedna vaše dijete ne želi spavati…

Noćni strahovi - ili zašto se noćas nitko nije naspavao?

Iako izgleda dramatično i dijete koje ga proživljava…

Mali noćni strahovi kod djece

Sanja li vaše dijete ružno? Boji li se…

Pročitajte i:

Očevi su sretniji i pod manje stresa od majki dok se brinu o djeci - Jeste li se ikada zapitali zašto?

Tate su često sretniji, manje pod stresom i manje umorni od mama kada se brinu…

Izostanak menstruacije: liječenje na prirodan način

Postoje biljke koje pomažu u regulaciji hormona kroz endokrinološki sustav, neke pomažu tijelu da se…

kako se boriti protiv prehlada

9 jednostavnih trikova za uspješnu obranu od virusa i bakterija

Čim je malo zahladilo mnogi su odmah pokleknuli najrazličitijim virozama i prehladama. Grlobolja, šmrcanje, začepljen…

roditelji na mobitelu

Mobitel i igra s djetetom ne idu zajedno

Roditelji koji se koriste mobitelom pred svojom djecom u anketama navode da se osjećaju manje…