Osobe koje se bore s poremećajima hranjenja često izbjegavaju objede u društvu kako drugi ne bi primijetili da izbjegavaju jesti ili će preskočiti obroke s izlikama da su jeli na poslu ili u školi, da nisu gladni i slično. Kada primijetimo takvo ponašanje kod naših bližnjih, možemo osjetiti ljutnju i navalu bijesa što je u potpunosti razumljivo, no okrivljavanje osobe koja se bori s poremećajem hranjenja neće dovesti do željenih učinaka. Stoga je važno da u takvim situacijama ostanemo pribrani i smireni te pokušamo pružiti podršku osobi koja se bori s poremećajem hranjenja, umjesto da se usmjeravamo na količinu pojedene hrane.

Blagdanski dani prilika su da se okupe članovi uže i šire obitelji te se nerijetko, ponekad u najboljoj namjeri ili kroz šalu, komentira fizički izgled ženskih članova obitelji što djevojkama u razvoju koje su posebno osjetljive na izgled svog tijela može stvoriti dojam kako je izgled ono jedino bitno na temelju čega se osobe međusobno procjenjuju. Upravo iz tog razloga, idući put kada poželimo pohvaliti nečiji fizički izgled rečenicom “Baš dobro izgledaš sada kada si uspjela skinuti onaj višak kilograma”, zašto ne bismo rekli “Zaista sam sretna što te vidim, kako si danas?” čime ćemo pokazati svoje iskreno zanimanje za tu osobu umjesto fokusiranja na fizički izgled kao mjerilo nečije vrijednosti.

Također, boravak i komunikacija članova obitelji za stolom može biti prilika za razmjenjivanje različitih dogodovština, zbijanje šala i sveukupno dobru atmosferu, a to je upravo ono čemu se mnogi od nas najviše raduju u blagdansko vrijeme. No važno je imati na umu kako osobama koje se bore s poremećajima hranjenja upravo komunikacija za stolom može biti izrazito stresna. Sigurno možete zamisliti situaciju u kojoj, odmah nakon pojedenog ručka, djeca odjure od stola i izbjegavaju daljnje kontakte i razgovore. Članovi obitelji koji se ne vide često i možda nemaju mnogo prilika za razgovor znaju blagdansko vrijeme iskoristiti za pitanja o školskom uspjehu, postignućima u sportu i slično što mlađi članovi obitelji nerijetko doživljavaju kao unakrsno ispitivanje i najčešće ne odgovaraju rado na takva pitanja. Osobe koje se bore s poremećajem hranjenja karakterizira nisko samopoštovanje i niska razina vjerovanja u svoje snage i potencijale stoga usmjeravanje na postignute uspjehe mogu doživjeti kao napad i kao svojevrsno razotkrivanje onoga što oni smatraju svojim neuspjehom. Mislim da bi mnoga djeca rado sjedila za stolom i provodila svoje vrijeme s roditeljima kada ne bi svaki razgovor uključivao temu testova i škole općenito. Umjesto neugodnog ispitivanja, možda biste mogli sa članovima svoje obitelji igrati društvene igre u kojima svi mogu opušteno sudjelovati.

Ponekad tijekom pripreme za nadolazeće blagdane, u žurbi oko čišćenja i kolača, zaboravimo kako je u tim danima najvažnije provesti kvalitetno vrijeme s obitelji. Božić će svakako doći i ako napravimo manje kolača i ako ostane prašine na najgornjoj polici, ali jednom kada prođe, vrijeme nećemo moći vratiti. Pokušajmo se stoga ovih blagdana usredotočiti na zajedničko vrijeme u kojem će svi uživati.

Ako ste u ovim opisima prepoznali svoja ponašanja ili ponašanja svojih bližnjih, slobodno se javite u Centar BEA na e-mail info@centarbea.hr

Tekst: Ivana Vrbat, mag. psych., Centar za poremećaje hranjenja BEA

Foto: Profimedia