Nekada sam se opterećivala zbog nabora koji su se skupljali oko mog trbuha, kukala zbog strija koje su se pojavile nakon prve bebe, pa nakon druge bebe i nikada se nisu povukle. Nekada sam znala stajati ispred ogledala i da sklopiti ruke oko dijela tijela koje mi se ne dopada, da ga sakrijem od same sebe. Vukla kožu na mjesto na kojem sam željela da stoji, ali bi se ona, naravno, iste sekunde kada bih sklonila ruke vratila u prvobitni položaj. U tim trenucima bih razočarano uzdahnula i pomislila kako su najbolje godine mog tijela ipak prošle.

Nakon što sam rodila sinove nadala sam se da će mi ljudi govoriti kako ne izgledam kao netko tko se upravo porodio. Izračunala sam koliko će mi trebati da se ponovo vratim u formu i za koliko ću se ponovo uvući u svoje omiljene traperice. To se nije dogodilo.

Zavidjela sam tinejdžerkama na susjedovom bazenu, na njihovim dugim nogama i tamnom tenu, sjajnoj kosi i njihovim oblinama koje savršeno stoje na svom mjestu.

Ali to je bilo vrijeme kada sam mislila da moje tijelo služi da zadivim ljude. Sada znam više od toga.

Nekada sam mislila da je moje tijelo pokretna vješalica koje služi samo za odjeću i stvari koje je netko prozvao lijepim ili popularnim za tu sezonu. Mislila sam da je sve natjecanje, tko što nosi ljepše. Užasavala sam se svake bore, onoga što gravitacija radi mom tijelu, smatrala sam da će me gubitak mladenačke ljepote ostaviti bez ljepote uopće, da ne kažem da sam mislila da ću postati ružna.

To je bilo prije nego što sam naučila za što tijelo služi: tijelo postoji da se voli.

Možda niste znali, možda vam nitko nije rekao, ali zategnuto i mršavo tijelo vam neće donijeti ljubav, nitko vas neće više voljeti samo zato što ste mršavi. Možda ste sve vrijeme živjele u zabludi da tijela služe da napravite druge ljubomornima ili da se uvučete u minijaturne stvari. A možda ste i samo mislile da su tijela koja zauzimaju manje prostora bolja tijela. Ili vam jednostavno nitko nije rekao da mršavija verzija vas nije nužno i zdravija verzija vas.

Ispostavlja se da jedino tijelo koje nam treba je ono koje se može probuditi i voljeti. Je li vaše to u stanju?

Vaše tijelo je vaš hram. Vaše tijelo je vaša priča i uvijek je surovo iskreno. Ako volite krafne punjene kremom i mrzite teretanu - pokazat će se na vama, baš kao što je dijete brutalno iskreno.

Vaše tijelo zaslužuje ljubav, bez obzira na oblik.

Naravno, trebate voditi računa o sebi. Trebate jesti hranu koja hrani i vaše tijelo, ali i dušu. Trebate ići u duge šetnje s ljudima koje volite. Trebate "beauty sleep". Trebate odraditi sve zbog čega smatrate da ćete ostati duže na planetu. Ali ne da biste zadivili nekoga svojim izgledom, trebate pokazati sebe u vašem pravom izdanju, onakvi kakvi samo vi jeste.

Počela sam voljeti svoje tijelo kada sam shvatila svoju priču.

Volim ono što mogu raditi u ovom tijelu. Volim gnjaviti svoje sinove, uspavati svoju bebicu, leći u zagrljaj svome mužu, zagrliti prijatelje ili obmotati prstiće moje bebice oko mog prsta. I tijelo koje radi toliko stvari zaslužuje ne samo da se voli, nego i da mu budemo zahvalni. Zato svi trebamo stati, zamisliti se i zahvaliti se našem tijelu na svemu što nam omogućava.

Zahvalite se vašim rukama što spremaju hranu, što vode vaše mališane u školu. Zahvalite očima koje vide riječi na papiru i vide oči vaših voljenih. Zahvalite ustima koje pričaju vašu životnu priču i ušima koje ih slušaju. Zahvalite vašem trbuhu što drži vaše najvažnije dijelove. Zahvalite nogama i stopalima što vas nose na svim vašim putovanjima, dosadnim ali i onim uzbudljivim.

Možda, kada sagledate sebe s ovoliko zahvalnosti, postanete ponosni na svoje tijelo, i možda tada shvatite da ne želite promijeniti nijednu jedinu stvar.

Izvor:yumama.com

Foto: Profimedia