Kupuju li roditelji mobitelima vrijeme za sebe i malo mira od nestrpljive djece

Često se polazi od pretpostavke da današnja djeca razumiju tehnologiju bolje nego odrasli i da njome bolje barataju. Ali je li to baš istina ili samo tražimo izlike što je toliko koriste, kako bismo kupili mir i vrijeme za sebe

Živimo u digitalnom svijetu gdje se većina stvari odvija online i na mobitelima. Oni su postali neizostavni suputnici koje nosimo kamo god idemo. Postalo je nezamislivo bez mobitela ići na put s djecom, na kavu, u restoran ili kod doktora. Roditelji djeci guraju telefone u ruke kad god su nervozna, kad mama ili tata trebaju predah ili nešto napraviti. Jer tko je vidio da se roditelji pozabave s djecom ili da se djeca sama zabavljaju. Mnogima se to ne čini ništa čudno niti alarmirajuće. Pa ni kada se izbaci brojka da mala djeca u prosjeku provode oko 23 sata tjedno, odnosno oko 3 sata dnevno na telefonu. Često čujem odgovor na to: “Pa živimo u digitalnom dobu. To je djeci normalno.”

Često se polazi od pretpostavke da današnja djeca razumiju tehnologiju bolje nego mi i da njome bolje barataju. Ali je li to baš tako? To što dijete zna upaliti ekran i prstićima prelaziti po ekranu i nasumično aktivirati razne aplikacije ne znači da zna i kako adekvatno koristiti telefon. To je isto kao i korištenje noža. Mislim da ni jedan roditelj ne bi malom djetetu dao da koristi nož bez nadzora. Iako dijete u načelu zna čemu služi, svi ćemo se složiti da ga baš i ne zna pravilno koristiti. Stvar je u tome da su mobiteli moderna pojava i da nije još u potpunosti jasno kako djeluju na odrasle ili djecu. Upravo zbog toga je na roditeljima da vode računa o mogućim posljedicama na dječji psihofizički razvoj i razvoj mozga.

 

Interakcija licem u lice

Jean Piaget je proučavao na koji način djeca uče i došao do zaključka da ona to čine na temelju iskustva koja prolaze. Odnosno, da im je interakcija licem u lice najvažniji način kako stječu znanje. A što se događa zbog prekomjernog korištenja telefona kod djece i roditelja? Interakcija izostaje. Pokazalo se da roditelji dnevno izgovaraju čak 200 riječi manje. U tjedan dana to je 1400 riječi manje, kroz mjesec dana to se popne na čak 6000 riječi manje. A jedan od glavnih savjeta pedijatara i ostalih stručnjaka je da s djecom treba jako puno pričati kako bi im se adekvatno razvio govor. Jeste li možda primijetili da je sve više djece s govornim smetnjama ili da zaostaju s razvojem govora?

Sve je veći broj djece i s problemima u razvoju fine motorike. Umjesto da svojim prstićima čupkaju, vuku, crtaju, kopaju, vežu i sl., ona samo tipkaju po ekranima. Mogli bi reći i da se među djecom (već kod vrtićke dobi) javlja i epidemija kratkovidnosti. Dr Donald Mutti i brojni drugi znanstvenici su proveli istraživanja i utvrdili da se javlja zbog nedostatka izloženosti danjem svjetlu koje pridonosi lučenju dopamina koji je ključan za razvoj oka. Pogledajte samo dječja igrališta po gradu – uglavnom su prazna. Djeci je postalo draže igranje igrica na pametnom telefonu dok zavaljeni leže na nekom kauču ili fotelji.

Sve češće možemo čuti i priče o međuvršnjačkom nasilju u vrtićima i školama. Iako se to čini da nema nikakve veze s korištenjem telefona, ona ipak postoji. Kroz interakciju s roditeljima dijete uči jezik, uči kako imenovati pojedinu emociju, uči kako reagirati na pojedinu emociju. Ono to usvaja gledajući roditelje i oponašajući njihova ponašanja, kroz proučavanje roditeljskog lica i ekspresija. Ako su svi zadubljeni u male ekrane, onda to izostaje. A onda kada se dijete nađe u situaciji da ga netko razljuti, ono reagira impulzivno i nagonski – nasiljem. Ono naprosto nije razvilo/usvojilo mehanizme samokontrole jer nije imalo model po kojem bi ih naučilo. Sve više djece ima problema sa socijalizacijom i snalaženjem u kolektivu. Ona nisu razvila adekvatne metode komunikacije niti socijalne vještine. A o emocionalnoj inteligenciji da i ne govorimo – gotovo da je i nema.

Ali nije samo to. Problem je i mikrovalno zračenje (Radio Frequency-Electromagnetic Radiation (RF-EMR)) koje telefoni odašiljaju. Neke studije pokazale su da izloženost tom zračenju povećava rizik od tumora mozga. U Hrvatskoj između 150 i 180 djece i mladih oboli od malignih bolesti, najčešće od leukemije i malignih tumora mozga. Ali to je tema za jedan drugi tekst.

 

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica terapijskih tehnika i vještina, udruga Najsretnija beba Hrvatska
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , , , ,

Vezano uz temu

Kina su puna djece na filmovima na kojima ne bi trebala biti!

Zanimljivo je da živimo u vremenu kada za…

Dijete zadržava stolicu! Zašto?

Sve se češće susrećem s pitanjima roditelja o…

Imate školarca? Ne morate zato biti pod stresom

Riješite se nepotrebnih briga i problema

Odličan način da uštedite puno novaca još ovog ljeta

Želite brzo i jednostavno odviknuti dijete od pelene?…

Pročitajte i:

prehlade

5 činjenica o prehladama kod djece

Začepljen nos, uporan kašalj, glavobolja – znamo koliko neugodna prehlada može biti. Budući da imunološki…

Što se dogodi kad roditelji potpuno izbace tehnologiju i ekrane iz obiteljskog života?

Najlakše je upaliti crtiće ili dati im mobitel. Možda smo se nekada zaklinjali da to…

pranje zubi ujutro

Treba li prati zubiće prije ili poslije doručka? Radite li vi to pravilno?

Velika većina zube pere dva puta na dan - navečer i ujutro. S tim se…

VIDEO: Ida Prester pokazuje kako se obavlja samopregled dojki

Samopregled dojki preporučuje se jednom mjesečno, pet do sedam dana nakon menstruacije. Uz ove detaljne…