O važnosti kvalitetna odnosa među roditeljima mnogo se piše. Posve opravdano. Način komunikacije između roditelja i način njihova svakodnevnog funkcioniranja stvara dobru ili lošu obiteljsku atmosferu. Atmosfera u kojoj postoji mnogo napetosti, čak i ako je neizrečena, snažno utječe na dijete. U praksi smo se mnogo puta susretale s roditeljskim izjavama poput ove: “Muž/žena i ja se ne slažemo, ali se nikada ne svađamo pred djecom.” Ljudi se jako neugodno iznenade kada im objasnimo da, čak i ako se otvoreno ne svađaju, dijete itekako osjeti njihovu međusobnu napetost i reagira na tu situaciju.

Primjerice, mama Ankica došla je na savjetovanje zbog odgoja svoje sedmogodišnje djevojčice Ane. Njezina kći Ana postala je vrlo agresivna prema njoj i sebi. Doduše, njihov je odnos uvijek sadržavao mnogo napetosti. Svojoj je djevojčici morala nadugačko i naširoko objašnjavati i najjednostavnije zahtjeve kako bi ih ova poslušala. Trudila se imati mnogo strpljenja za svoju kćer, rijetko se ljutila na nju, samo u situacijama kada bi je u potpunosti izbacila iz takta. Ankica ima sličan odnos sa suprugom. Odnos između Ankice i supruga od samog početka veze sadržavao je mnogo napetosti. On nije tip koji razgovara o svojim osjećajima i promišljanjima, dok ona za time ima veliku potrebu. S vremenom je Ankica naučila šutjeti i tek povremeno, kad joj “kap prelije čašu”, istrese mu sve svoje nezadovoljstvo. Ne svađaju se mnogo, na to Ankica pazi, ali istodobno kaže da je vrlo nezadovoljna u tom odnosu te da u njemu ostaje zbog djece.

Susretale smo se i s priznavanjima roditelja da je bilo obiteljskog nasilja u kojem je dijete sudjelovalo. Često roditelji, obuzeti svojim problemima, ne uočavaju sitne promjene kod djeteta. Tek kada se dijete počne vrlo agresivno ponašati ili napadno manifestirati svoje unutarnje napetosti uzrokovane obiteljskom situacijom (poput tikova, opsesivno-kompulzivnih radnji i sl.), počnu se ozbiljno brinuti za njih i poduzimati određene mjere.

Roditelji svoju djecu najviše uče vlastitim primjerom, pa kada jedan roditelj u nezadovoljavajućem odnosu ostane samo zbog djeteta, šalje poruku da je to ispravan postupak. Jednog dana, kada to dijete odraste, ono može vjerovati kako je u redu da i samo ostane u nezadovoljavajućem odnosu – i tu će poruku prenijeti na svoje dijete. Ciklus se može ponavljati iz naraštaja u naraštaj. Ana može iz odnosa svojih roditelja naučiti kako je u redu da ne razgovara s partnerom, kako je u redu da se problemi guraju pod tepih i kako je normalno da živi u nezadovoljavajućem odnosu jer je u takvoj atmosferi odrastala.

Tekst: Jelena Vrsaljko, psihoterapeut,nlp trener i Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, www.centarproventus.hr

Foto: Thinkstock