Prepoznajte postporođajnu krizu

Osjećate li bilo kakvu vrstu emocionalne nelagode nakon porođaja, doznajte uzrok i kako si pomoći

Dolazak novorođenčeta u obitelj uvijek povezujemo s radošću, toplinom i ljubavi, no on svakako ima i drugu stranu priče. O njoj se rijetko govori, za nju se mladi roditelji ne pripremaju tijekom iščekivanja prinove u obitelj, a predstavlja velik rizik za zdravlje i usklađene odnose mladih roditelja i djeteta.

Hormonalne promjene koje se događaju za vrijeme porođaja i nakon njega, bol i psihički stres zbog samog porođaja, mogući problemi sa zdravljem mame ili bebe, umor i neispavanost - sve to može kod mladih majki izazvati osjećaje tuge, straha, tjeskobe, zbunjenosti, promjene raspoloženja koje idu iz krajnosti u krajnost, od euforičnog osjećaja sreće i blaženstva do potpune apatije i bezvoljnosti. Neke majke plaču bez razloga ili misle da se ne mogu skrbiti za svoju bebu. Ti osjećaji, koji se još zovu i baby blues ili postporođajna tuga, pojave se kod većine žena (osam od deset žena) i brzo nestanu nakon početne prilagodbe i usklađivanja s novorođenom bebom.

Što kada tuga ostane...

U slučaju kad ti osjećaji ne nestanu ili se pogoršaju, postoji mogućnost da se radi o postporođajnoj depresiji. Simptomi postporođajne depresije pojavljuju se u prvih 4 do 8 tjedana nakon porođaja, iako se to može dogoditi i poslije, tijekom prve godine djetetova života. Uglavnom su slični znakovima prave depresije:

• osjećaj bespomoćnosti i beznadnosti

• nedostatak energije i motivacije

• poremećaji hranjenja i spavanja

• nedostatak interesa za seksualne odnose

• osjećaj nesposobnosti za nošenje sa zahtjevima okoline

• razdražljivost

• plačljivost

Također je vrlo karakteristična tjeskoba i nedostatak privrženosti bebi, kao i osjećaj krivnje zbog toga. Simptomi su depresije znak da kriza prerasta u stanje koje zahtijeva odlazak liječniku koji nakon procjene stanja određuje načine tretmana.

Postporođajna depresija uzrokuje izostanak radosti u odnosu majke prema djetetu, što je iznimno rizično za emocionalni razvoj djeteta. Bebe majki koje pate od postporođajne depresije su uznemirene, često plaču, što opet povećava osjećaj beznadnosti kod majki, a kod očeva zabrinutost i svijest o tome da ne znaju kako pomoći.

Učestalost depresije

Postporođajnu depresiju doživljava 10% do 16% majki, a najnovija istraživanja pokazuju da ona jednako pogađa i žene koje usvoje bebu kao i nešto manji broj mladih očeva. Novopečene očeve također pogađa kronična neispavanost, zbinjenost zbog pojave nove odgovornosti i velikih promjena u životu. Muče ih sumnje da neće biti u mogućnosti ispuniti očekivanja, poput zarađivanja dovoljno novca, ali i strahovi povezani s odgojem djeteta i općenito budućnosti. Depresija pogađa neke očeve jer zbog djeteta padaju u drugi plan i osjećaju se usamljeno. Privikavanje na bebu kao i na nove životne okolnosti u kojima mladi roditelji stavljaju djetetove potrebe ispred svojih potreba poprilično je stresno razdoblje u kojemu je prirodno imati potrebu za potporom svoje okoline. Potpora šire obitelji i iskusnih žena, majki iz susjedstva, u urbanim sredinama nije dostupna, a ako se i nudi, mladi roditelji strepe od njihova “upletanja”.

Prevelika očekivanja

Postporođajna kriza najčešće pogađa majke koje sebi postavljaju prevelika očekivanja i koje žele biti savršene u ulozi majke. One očekuju da će samostalno moći biti odlične ne samo u ulozi majke nego i u ulozi partnerice, kućanice i da po mogućnosti neće odustati od profesionalne karijere. Kada spoznaju da same neće sve uspjeti, upadaju u emocionalna stanja koja se kreću od nejasna osjećaja da nešto s njima “nije u redu” do duboke patnje i osjećaja krivnje da nisu dobre majke. Vlastiti osjećaj krivnje, moguće nerazumijevanje okoline za depresiju majke i strah od dijagnoze psihičkog poremećaja najčešći su razlozi zašto velik broj žena krije svoj problem i rijetko ili nikada ne zatraži stručnu pomoć. Traženje stručne pomoći nije odraz osobne slabosti nego čin odgovornog ponašanja prema sebi, svojem djetetu i partneru.

Gdje potražiti pomoć

Ako patite od postporođajne krize, nema razloga da se osjećate krivima ili da se sramite. Uzroci i simptomi postporođajne krize izvan su vaše kontrole i ne čine vas lošom osobom ili lošim roditeljem. No, hoćete li potražiti pomoć, ovisi samo o vama. S obzirom na utjecaj depresivnog stanja na vas, vaše dijete i obitelj, važno je da potražite pomoć odmah. Kao i kod bilo koje emocionalne krize i znakova psihološkog stresa, prvi je korak razgovarati sa stručnom osobom od povjerenja o svojim osjećajima i mislima koje vas zabrinjavaju i onemogućuju željeno stanje i funkcioniranje. To ne znači da u svojem obiteljskom okruženju i među prijateljima nemate osobe od povjerenja. Razlika je u tome što je odnos sa stručnom osobom lišen emocionalnih i ostalih konotacija koje prate odnose s bliskim ljudima te je lakše i manje “opasno” otvoriti se i pokazati neke dijelove sebe na koje niste ponosni.

Koliko je učinkovita psihološka pomoć

Učinkovitost psiholoških intervencija dokazana je u jednoj od najvećih studija postporođajne depresije. Više od 4000 majki u Engleskoj su primile ili kognitivno-bihevioralnu terapiju ili individualizirani pristup. Tretman je bio proveden ili putem zdravstvenih posjeta uobičajene njege ili putem zdravstvenih posjeta osoblja koje je bilo uvježbano prepoznati simptome depresije. I nakon 6 mjeseci i nakon 12 mjeseci nakon porođaja majke koje su primile njegu od posebno educiranih zdravstvenih posjetitelja pokazale su znatno smanjenje simptoma depresije u usporedbi s onima koje su imale uobičajene zdravstvene posjete.

Lidija Rezić, psiholog, voditeljica savjetovališta Udruženja “Djeca prva”,
change terapeut i apsolvent Gestalt psihoterapije