Kao majku i učiteljicu koja svakodnevno radi s djecom pogodile su me crne vijesti zadnjih dana. Kad postaneš majka normalno je da plačeš na TV reklame, posebice dok dojiš i hormoni divljaju. Kad dojenje prestane, hormoni se utišaju. Ipak, iskoče prvom prilikom. Tada čuješ ili pročitaš o obiteljskim tragedijama bilo koje vrste, potrese te jer iz maminog kutka imaš potrebu zaštititi svako dijete.

Zadnjih smo dana u medijima izloženi raznim obiteljskim potresnim pričama. Reakcije ljudi koje slušam i vidim su uglavnom: sablažnjavanje, osuđivanje, prijetnje, vrijeđanje, a nasilje rađa upravo još nasilja.

Može li se nasilje spriječiti? – Može! I to možeš napraviti čak i ti! Uputa slijedi, pažljivo čitaj.

Sigurno ste više puta u javnosti vidjeli nasilje nad djecom. Ono često uključuje upravo majke, koje najviše vremena provode s djecom, ali i očeve koji su nasilni češće unutar četiri zida. Situacije izgledaju tako da dijete plače, a majka galami. Ugasite sada zvuk pomoću nevidljivog daljinskog uređaja i pogledajte njihova lica. Na licu djeteta vidite strah. Što vidite na licu roditelja? Osmijeh? Roditelj je ljut, bijesan, izgubio je kontrolu i pokušava ju pridobiti nasiljem jer drugačije ne zna. Nasilje je poziv u pomoć. On zvuči ovako: - Umorna sam, ne mogu više ovako, očajna sam, bespomoćna sam… Naravno, to sve vrijedi i za muški spol.

Pa kako onda možeš i ti pomoći da se ovakve stvari više ne događaju? Zaista je jednostavno. Kako bi rekla naša malena Krijesnica iz slikovnice 'Krijesnica koja se zove baš kao ti' (autorice Nataše Jukić) – pruži ljubav. Zvuči prilično jednostavno i obično, a tako je ljekovito.

Reakcije odraslih na roditelje koji zlostavljaju svoje dijete su često: -  u zatvor, na galge, na Goli otok! Znate li da su i to nekad bila djeca? I njih je netko učio o životu i pokazivao im kako se živi i voli. Kada ste zadnji puta zagrlili svoje prijatelje? Kada ste zadnji puta zagrlili svoju kolegicu? Kada ste zadnji puta zagrlili kontrolora koji vam je napisao kaznu u tramvaju? Kada ste zadnji puta zagrlili svog šefa?

Svi su ljudi nečija djeca. Svaki čovjek treba lijepu riječ, zagrljaj. Posebice kad radi nešto loše! Spremni smo na osudu i kritiku u trenutku. Jesi li spreman na zagrljaj u trenutku? Onom trenutku kad vidiš umornu mamu koja galami na svoje dijete? Možda sam to baš ja. Umorna mama koja se trudi biti najbolja u savršenom instagram svijetu, ali ponekad je samo obična mama koja ima loš dan, pa čak i tjedan. Možda mi treba jedan veliki zagrljaj.

Tekst: Danijela Miklec, kći, učiteljica, mama u jednoroditeljskoj obitelji, vlasnica zeca BEzaBU

Foto: Profimedia