Ako ste se ikada pitali kako bismo živjeli bez televizora i kompjutera, poznatih zabavljača i gutača vremena, znajte da bismo preživjeli

U subotu uvečer milijun ljudi u Hrvatskoj je sjedilo pred televizorom i gledalo film. Istu tu večer 5000 ljudi je otišlo u kino dok je njih 500 000 bilo na kompjuteru igralo igrice ili bilo na društvenim mrežama. A što se zbivalo nekada davno u domovima uvečer kad nije bilo ovakvih oblika zabave koji bi okupirali ljude uvečer?



"Bila je to prava "home made" zabava jer nije bilo televizora i kompjutera u svakoj sobi i za svako dijete." Još prije koje desetljeće obitelj je barem zajedno gledala isti televizor dok danas svatko u svojoj prostoriji gleda svoj program i radi svoje", govori dr. Abigal Williams koja se na Univerzitetu Oxford bavi pitanjem večernjih aktivnosti obitelji 18. stoljeća. Prema njenim riječima, ljudi su u 18. stoljeću, za razliku od danas, sve radili zajedno.



Razlozi zašto je to nekada tako bilo jesu, za početak, puno teži uvjeti u kojima se tada živjelo. "Više svjetla danas dolazi iz hladnjaka kad se otvore njegova vrata, no što je tada imala cijela kuća uvečer", govori dr. Williams. Većina soba je bila u mraku i nije bila grijana, a obitelj je provodila večeri u jednoj zadimljenoj sobi zajedno se družeći. Igrale su se igre, postavljale zagonetke i čitale najrazličitije vrste knjiga - putopisi, novele, pjesme - jer i tada su ljudi imali potrebu rastjerati dosadu i mijenjati repertoar kao što danas mijenjamo program pritiskom na daljinski."



Dok su se tako čitale knjige, ljudi su mogli raditi najrazličitije aktivnosti kao što je šivanje, vezenje... Zajedničke aktivnosti žena bile su izrada albuma omiljenih pjesama i međusobno dijeljenje, izrada spomenara, razgovaranje, pjevanje dok su muškarci kartali, pili i pjevali.



Djeca su bila centralni dio večernjih aktivnosti smatra dr. Williams. "Djecu su poticali da čitaju i izvode recitacije ili predstave pred ukućanima i gostima te su ih uključivali u razgovore. Kako su nedavna istraživanja i pokazala, to je bio dobar način kako su djeca širila svoje horizonte, opće znanje, učila o svijetu, dijelila svoje impresije i emocije vezane na događaje proteklog dana te slušala iskustva drugih ukućana."



Ipak nisu sve aktivnosti tog doba unapređivale ljude. Kratak uvid u dnevnik Jamesa Woodfordea, svećenika poznatog po tome što je 45 godina vodio vrlo iscrpan dnevnik o životu Engleza iz 1759 godine kaže:



26. u mjesecu - U radnoj sobi sam dao da mi postave policu za knjige. Popio samo bocu mog omiljenog vina.



27. u mjesecu - Popio sam dvije boce vina.



28. u mjesecu - Pročitao sam 7 predavanja Phila Hayesa. Popio sam dvije boce vina.



29. u mjesecu - Popio sam dvije boce vina.



31. u mjesecu - Popio sam tri boce vina. Hm, bio je Božić...



Izvor: www.ox.ac.uk