Samohrano roditeljstvo izazovno je i zahtjevno iskustvo

Samohrano roditeljstvo može biti jedan od najvećih životnih izazova jer se roditelj najednom nađe u situaciji preuzimanja veće odgovornosti za odgoj svoje djece. Odgoj djeteta nije jednostavan i lagan posao, a bez partnera ulozi su još i veći. Samohrani roditelji sami nose potpunu odgovornost za skrb o djeci, što može stvoriti dodatni pritisak, stres i umor koji roditelje može omesti u tome da emocionalno podupiru ili discipliniraju svoje dijete. Svakodnevno suočavanje sa stresom često može izazvati osjećaj nemoći i dovodi do toga da se roditelji osjećaju loše. Važno je imati na umu da je određena količina stresa neizbježan dio kako života, tako i roditeljstva, koji se ne može u potpunosti ukloniti. Međutim, utjecaj stresa može se ublažiti vlastitim djelovanjem i suočavanjem, kao i traženjem pomoći i podrške od strane obitelji i okoline jer upravo je ta podrška ono što može pomoći uspješnijem nošenju sa zahtjevnom ulogom i poboljšati kvalitetu vlastitog i djetetovog života.

Ono s čime se jednoroditeljske obitelji često suočavaju i oko čega brinu je nedostatak muškog ili ženskog roditeljskog uzora za dijete. Ta briga je često prevelika i zapravo povremeno donosi još veće teškoće i zahtjeve pred roditelja. Kako bi djetetu nadoknadili odsutnost drugog roditelja, samohrani roditelji često znaju biti popustljivi u odgoju djece. Nastoje ispunjavati sve djetetove želje, bez procjene koliko je to dobro za njega, ne postavljajući mu pritom granice, a neprihvatljiva ponašanja djeteta ignoriraju opravdavajući ga situacijom u kojoj se nalazi. Takvim odgojem roditelj djetetu šalje krivu poruku o prihvatljivim načinima ponašanja, odnosno ne ukazuje mu na posljedice njegovog ponašanja. Uz takav pristup djeca kasnije mogu imati problema s poštivanjem autoriteta, odgovornošću prema sebi i drugima, društveno neprihvatljivim ponašanjem te niskim samopoštovanjem i samopouzdanjem.

Portrait of man and little boy

Ljubav, podrška, pohvale i postavljanje jasnih granica

Roditelji se zapravo ne trebaju osjećati krivima i pokušati nadoknađivati djetetu odsustvo drugog roditelja. Ono što mogu pokušavati činiti, kako bi između ostalog smanjili stres i osjećaj krivnje, je pokazivati svoju bezuvjetnu ljubav i podršku, pohvaliti dijete i postaviti granice. Objasnite pravila i očekivanja koja imate od djeteta, provodite ih i usklađujte s razvojem djeteta i razvijanjem sposobnosti za prihvaćanje veće odgovornosti. Odvojite vrijeme svaki dan za igranje, čitanje ili šetnju s vašim djetetom. To vrijeme ne mora biti dugo. Bitno je da što češće možete imate neko vrijeme koje ćete zajedno kvalitetno provesti. S obzirom da je to vrijeme teško organizirati, bilo bi dobro da unaprijed imate isplaniran način na koji ćete provesti zajedničke trenutke i to tako da pokušate naći aktivnosti koje su drage i vama i djetetu. Stvorite rutinu jer struktura kao što je, primjerice, redovit raspored obroka i odlazaka na spavanje, pomaže vašem djetetu da zna što može očekivati, a to je važno za razvoj sigurnosti i stabilnosti. Uz to, ostanite pozitivni. U redu je biti iskren sa svojim djetetom i pokazati kada vam je teško, ali važno je i podsjetiti ga da će stvari ići na bolje i zato razgovarajte s djetetom o promjenama koje se događaju. Poslušajte osjećaje vašeg djeteta i na njegova pitanja odgovarajte iskreno i u skladu s njegovom dobi i razvojem - izbjegavajući velike detalje.

Ne zanemarite sebe

Mnogi roditelji mogu osjećati grižnju savjesti i misliti da nisu dobri roditelji samo zato što imaju potrebu više vremena provesti sami sa sobom i baveći se stvarima koje ih ispunjavaju. Dobro je znati da smo svi mi ljudska bića sa svojim potreba i željama koje, ukoliko ih dugo ne ispunjavamo i potiskujemo, mogu rezultirati nekim neželjenim postupcima s kojima nećemo biti zadovoljni i neće imati dobre posljedice za nas, dijete i okolinu. Zato je važno odvojiti vrijeme za sebe i raditi ono što čini zadovoljstvo jer na taj način osim sebi, roditelj čini dobro i vlastitom djetetu. Zadovoljan i ispunjen roditelj u mogućnosti je ostvariti bolji i kvalitetniji, pun povjerenja odnos s djetetom. Biti samohrani roditelj može biti izazovno i zahtjevno iskustvo, ali uz ljubav, poštovanje i iskrenost, možete smanjiti stres jednoroditeljstva i pomoći djetetu rasti.

Tekst: Jelena Klopotan, dipl.psiholog, Telefončić - savjetovalište za rani razvoj djece

Foto: Profimedia

 

 

Preporučujemo

Tagovi: , , , ,

Vezano uz temu

Kad Božić zakuca na vrata

Prije nego vas blagdanska euforija potpuno obuzme, želimo…

Dječja povezanost s energetskim svijetom i radionica s holističkim pristupom

Razlog zašto su bebe toliko plačljive je njihova…

Kako prepoznati dehidraciju kod djeteta?

Dehidracija se kod djece javlja kao posljedica bolesti…

Kako bi roditelji pred djetetom trebali nastupati kao tim

Da bi vaše roditeljske metode odgoja bile što…

Pročitajte i:

5 razloga zašto djetetu trebate čitati i pričati priče

Priče su nezamjenjiv dio svakog odrastanja te imaju mnogostruku ulogu u formiranju osobnosti i razvoju…

Kako pametni telefoni i tableti izgladnjuju naša srca?

Jesper Juul, poznati danski pedagog i obiteljski terapeut objašnjava kako korištenje pametnih telefona djeluje na…

Volite li svoje dijete upravo onakvo kakvo jest?

Poznata dječja psihologinja dr. Shefali Tsabari savjetuje roditeljima kako da vole svoju djecu na najljepši…

Vodič za igre s djecom tijekom blagdana

Blagdansko vrijeme za mnoge znači dugo priželjkivani boravak u toplini doma s najmilijima. Miris cimeta…