Razumijevanje djetetovog temperamenta – korak do lakše komunikacije

Nerijetko roditelji koji imaju više djece navode da su ona potpuno različita, zbog čega se i odgojne metode moraju prilagođavati s obzirom na temperament. Jer ono što će „proći“ s jednim djetetom, ne mora i s drugim.

Uloga roditelja je istovremeno jedna od najljepših i najzahtjevnijih zadaća. Postoji puno čimbenika koji utječu na odgoj djeteta, a jedan od njih je temperament. Temperament se smatra dijelom ličnosti i ima biološku komponentu, što znači da je dijelom urođen i predstavlja specifičan set načina na koji će dijete reagirati na podražaje iz okoline i različite situacije.
Često roditelji brzo nakon rođenja djeteta različito opisuju svoju djecu pa tako neke bebe karakteriziraju kao "mirne i dobre", a neke kao "teške i nemirne". Kasnije ti opisi postanu specifičniji pa je neko dijete po prirodi više zahtjevno, plašljivo, aktivno, osjetljivo, energično, smireno, pasivno. Svi ovi pridjevi se prije svega odnose na temperament djeteta tj. na to na koji način dijete nešto radi, a ne što konkretno radi.


Vrste temperamenta

U istraživanjima se najčešće govori o tri tipa temperamenta: laki, teški i suzdržani. Dijete lakog temperamenta je češće dobro raspoloženo, lakše ga je utješiti i lakše se prilagođava novim situacijama (npr. kretanje u vrtić, školu, dobivanje mlađeg brata ili sestre). Samim tim, roditeljima je s takvim djetetom jednostavnije uspostaviti odnos te reagirati primjereno na njegove potrebe i ponašanje.
Djeca teškog temperamenta češće negativno reagiraju, nisu dobro raspoložena, ne uspostavljaju redovni dnevni ritam i rutinu te se teže prilagođavaju novim iskustvima. To kod roditelja može pobuditi osjećaje frustriranosti, bespomoćnosti, napetosti i straha. Teže mogu kontrolirati svoje reakcije te ih uskladiti s potrebama djeteta što direktno utječe na njihove interakcije i odnos.
Zadnja skupina su suzdržana djeca koja se obično opisuju kao pasivnija, s općenito blažim i smirenijim reakcijama na nova iskustva, podražaje i ljude. Oni od roditelja zahtijevaju dodatnu podršku, ohrabrivanje i poticaje. Važno je napomenuti da postoje i djeca koja imaju pomiješane karakteristike te se ne mogu staviti u samo jednu kategoriju. Zbog toga je važno svakom djetetu pristupiti individualno i pronaći vlastiti pristup koji će odgovarati potrebama djeteta, ali i roditelja.


Primjeri različitog temperamenta u različitim situacijama

Razlike u temperamentu djece moguse jasno vidjeti kako u uobičajenim, svakodnevnim situacijama poput odlaska u park, tako i u razvojno zahtjevnijim situacijama poput prilagodbe na vrtić. Svaka osoba ima svoj temperament i to je jedna od karakteristika po kojima se ljudi razlikuju. Stoga, nerijetko roditelji koji imaju više djece navode da su ona potpuno različita, zbog čega se i odgojne metode moraju prilagođavati s obzirom na temperament. Jer ono što će "proći" s jednim djetetom, ne mora i s drugim.

Roditelji koji primjerice imaju troje djece mogu sa svakim različito pristupati kada odlaze u park na igru. Jedno dijete se može čim dođe u park priključiti aktivnosti neke druge djece, dajući svoje ideje i prijedloge kako će se igrati. To dijete je prilagodljivo i fleksibilno te lako pristupa novim situacijama, u terminima temperamenta ono je "lako" dijete. Drugo dijete koje je "suzdržano" u istoj situaciji se može jako polako i postepeno odvajati od roditelja, npr. na način da se drži za roditeljevu nogu i viri sa strane dok ne ispita teren i opusti se dovoljno da polako krene u istraživanje igrališta. Ispočetka će dijete istraživati iz daleka i uz prisutnost roditelja, a kasnije sve bliže drugoj djeci i sa što manje potrebe da roditelj bude u blizini. Treće dijete ("teškog" temperamenta) može odmah krenuti trčati po parku, skakati i gurati se s drugom djecom. Ono je energično i aktivno te ga je teško pratiti i paziti. Kada ga se opomene i postavi mu se granica može reagirati ljutnjom i plakanjem te teže kontrolira svoje emocije.

Za drugi primjer možemo uzeti situaciju prilagodbe na vrtić. Tema prilagodne na vrtić je važna i za djecu i za roditelje. Sva djeca postupno prolaze fazu uključivanja u vrtić i treba im određeno vrijeme da se odvoje od roditelja i oslobode straha. S druge strane i roditelji se trebaju prilagoditi na različite reakcije djeteta i vlastitu odvojenost od njega. Različita djeca će se različitim tempom i načinom prilagođavati na tu promjenu koja je svoj djeci velika i važna. Djeca "teškog" temperamenta mogu duže plakati, više se opirati pri odvajanju od roditelja, teže se uključivati u aktivnosti i odbijati komunikaciju s odgajateljem. Djeca "lakšeg" temperamenta mogu biti znatiželjnija, lakše se odvojiti od roditelja, brže prestaju plakati kada ostanu sami i sl. Djeca "suzdržanog" temperamenta polako istražuju novi prostor i ljude. Ne reagiraju intenzivno i energično, već s oprezom pristupaju novoj situaciji. Važno je reći da je tu uz karakteristike djeteta važan i uzajaman odnos reakcije roditelja i djeteta te da njihova ponašanja međusobno utječu jedno na drugog. Roditelji uglavnom brinu je li dijete spremno za ostanak u vrtiću, mogu se osjećati kao da napuštaju svoje dijete i ostavljaju ga u ranjivom stanju. Ovi osjećaji su u potpunosti normalni i važno je biti ih svjestan. Prateći svoje, ali i reakcije svog djeteta, roditelji će najbolje procijeniti u kojoj su fazi prilagodbe. Dobro je komunicirati o tome s partnerom, odgajateljima i/ili potražiti podršku i savjet stručnjaka (npr. psihologa).


Usklađivanje odgoja s temperamentom djeteta

Zbog tih razlika, poželjno je da se i pristup odgoju djece prilagođava. Isto tako treba imati na umu da se i temperament djece može razlikovati od temperamenta roditelja, što treba prepoznati i prihvatiti, jer neusklađenost između njih može dodatno otežati situaciju. Razumijevanje djetetovog temperamenta znači i razumijevanje njegovih potreba te reagiranje u skladu s njima. Suzdržanom i povučenijem djetetu roditelji mogu pružiti više ohrabrivanja i podrške, dok se djetetu koje je aktivno i energično treba omogućiti više strukture u svakodnevnici, kao i mogućnosti da tu svoju energiju potroši. Odgojnih savjeta danas ima puno te je korištenje onih koji su u skladu s temperamentom jedna od ključnih stvari za uspješan i kvalitetan odgoj djece. Biti svjestan svog, ali i djetetova temperamenta, može uvelike olakšati odnos s djetetom te unijeti veću kvalitetu u odgojni pristup. Zbog toga je važno da roditelji prepoznaju temperament svog djeteta i da reagiraju u skladu s njim. Na taj način su odgojne metode efikasnije, a odnos između roditelja i djeteta je kvalitetniji i emocionalniji.

 

Tekst: Ana Orlić, mag. psych.; Hrabri telefon
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , , , ,

Vezano uz temu

Djeca koja prerano odrastaju

Što se događa s djecom koja djeluju zrelija,…

Brat se teško nosi s poteškoćama u razvoju mlađe sestre

Biti roditelj je zahtjevan i težak zadatak, a…

Prilagodba na jaslice - novo poglavlje u životu obitelji

Povjerenje koje vi imate u odgojitelje i vrtić…

Pročitajte i:

Pronađi svoj IKIGAI

Vrijeme u kojem dišemo često nam nije ispunjeno opuštajućim trenucima. Zašto je tome tako? Ima…

Kako postupiti u slučaju vršnjačkog nasilja u školi?

Ako znate da neko dijete proživljava vršnjačko nasilje, obavezni ste reagirati, a ne okrenuti leđa.…

opasnosti dvoraca na napuhavanje

Roditelji oprez! Jeste li svjesni svih opasnosti koje prijete vašoj djeci na dvorcima na napuhavanje?

Nerijetko se na njima nađe previše djece što ih može učiniti nestabilnima, nerijetko istovremeno skaču…

recept za losos u zaciskom bilju pecen u masnom papiru

3 recepta za sočnu i mekanu ribu, meso i povrće umotane u paketiće od papira

Prilikom pečenja u smotuljku iliti škartocu sve meso, riba i povrće ostaju osobito sočni i…