Autor Anthony William koji je u svijetu još poznat pod nazivom Medicinski medij u svojoj knjizi Hrana koja mijenja život između ostalog obrađuje i problematiku žudnje za šećerom. Svaka čast onome tko se s tim nije susreo, no ovaj put članak je upravo za one kojima ta mala žudnja fino naslaguje centimetre masti na trbuščić i pritom, osim kratkotrajnog zadovoljstva, zapravo potiče priličnu frustraciju koje bi se rado riješili ili bar zamijenili nečim što ne ostavlja tako vidljive posljedice na konfekcijski broj.

Ako ste među onima koji nakon uznemirujuće vijesti odmah trebaju dozu lisnatog tijesta sa slatkim nadjevom, čokoladicu ili neki drugi slatkiš, poruka je to vašeg mozga da treba šećer. I to nije loše. Šećer sam po sebi nije glavni negativac, samo ga treba znati odabrati. Prirodni, netaknuti šećeri iz cjelovitih namirnica prema Medicinskom mediju su ključ zdrave funkcije mozga jer glukoza hladi motor u mozgu te sprječava oštećenje moždanog tkiva u trenucima kad doživimo stres ili traumu. Tada vam mozak poručuje da je umoran i da treba podršku. Ako malo prečesto trebate takvu podršku, razmislite čitate li previše crne kronike ili ste okruženi negativnim ljudima koji vas obasipaju nepoželjnim informacijama, jer teško da baš svaki čas dolazi do stresa koji se tiče isključivo vas. No ako već do toga i dođe, radije potražite zdravije oblike šećera koji će sjajno nahraniti mozak - datulje, smokve, dinje, grožđe, citruse, sirovi med, smoothie s kokosovom vodom. Isto tako, ako osjećate poriv za mlijekom, radi se o istovjetnoj žudnji kao i za šećerom, budući da je razina laktoze (šećera) vrlo visoka u mlijeku i mliječnim proizvodima.

Tekst: I.T.

Foto: Profimedia

Izvor: Hrana koja mijenja život, Planetopija