Zanemarivanje može imati štetan utjecaj na tjelesno i psihičko zdravlje, a u ekstremnim slučajevima može dovesti i do smrti djeteta, osobito ako je bilo dugotrajno i započelo u prve tri godine života. Neki od primjera zanemarivanja su nezadovoljavanje djetetovih osnovnih potreba poput primjerene prehrane, odjeće, uvjeta stanovanja, medicinske skrbi i školovanja. Također, zanemarivanje predstavlja i ostavljanje male djece same kod kuće, prepuštanje djece neadekvatnom nadzoru, nepažnja prema emocionalnim potrebama djeteta te nezaštićivanje od nasilja.

Što je zanemarivanje?

Da bismo razumjeli što je zanemarivanje, prije svega je važno definirati što su dječje potrebe, a što želje. Pod pritiskom očekivanja i raznih informacija o odgoju, roditelji ponekad smatraju da je važno da ispune svaku djetetovu želju, dok je za dječji razvoj važno da roditelji postavljaju granice oko toga koju će želju zadovoljiti, pritom vodeći računa o njihovim potrebama. Mobiteli, određeni slatkiš ili nove tenisice predstavljaju djetetove želje, dok u potrebe ubrajamo one za hranom, sigurnošću ili zdravstvenoj zaštiti. Kada ove osnovne djetetove životne potrebe nisu zadovoljene, dolazi do zanemarivanja koje je ujedno i najčešći oblik zlostavljanja djece.

Kako prepoznati da je dijete zanemareno?

Zanemarivanje obično traje dugo i u velikom broju slučajeva se kasno prepozna. Prema tome ima i dugoročno negativan učinak na kognitivni, socijalni i emocionalni razvoj. Zanemarena djeca obično pokazuju znakove da su na neki način nesretna. S vremenom kako dijete odrasta, zanemarivanje postaje njegova svakodnevica i ono ga počinje smatrati “normalnim”, a posljedice koje ostavlja vide se osim u tjelesnom izgledu (izgladnjelost, neodgovarajuća odjeća za vremenske prilike) i u ponašanju djeteta (povučenost ili agresivnost), njegovom emocionalnom životu, odnosu s vršnjacima, neuspjehu u školi i sl. Jedna od čestih zabluda koje vladaju jest da loši materijalni uvjeti mogu predstavljati rizik za zanemarivanje djeteta, ali to ne znači da sve siromašne obitelji zanemaruju djecu. Dapače, obitelji s niskim prihodima mogu se primjereno skrbiti o djeci.

Indikatori zanemarivanja mogu biti fizički, kao što su napuštanje, nezadovoljene medicinske potrebe, konzistentni nedostatak nadzora, stalna glad, neprikladna odjeća, higijenska zapuštenost, uši, napuhnuti trbuh, izgladnio izgled ili nenapredovanje u razvoju. Uz to, indikativno ponašanje može biti kada dijete stalno pokazuje umor ili bolest, spava na nastavi, krade hrane, prosi, izjavljuje da roditelja/staratelja nema kod kuće, često izostaje iz škole ili kasni, samodestruktivno je, napušta školu. Ako odrasla osoba primijeti ovakva ponašanja prema djetetu, dužna je obavijestiti nadležni centar za socijalnu skrb ili policijsku upravu o kršenju dječjih prava.

Kako pomoći zanemarenom djetetu?

Kako bi roditelji svojoj djeci pružili što bolju skrb, važno je da vode brigu o njihovim osobnih potrebama, te da se već od ranih dana obrate za pomoć pedijatru ili patronažnoj sestri u slučaju nedoumica ili briga. Posjeti liječniku svakako trebaju biti neizostavan dio djetetova odrastanja, kao i suradnja roditelja s odgajateljima, učiteljima i stručnom službom u vrtiću, odnosno školi. Važno je i obratiti pažnju na djetetov emocionalni razvoj te podržati dijete, pohvaliti ga i zaštititi od nasilja.

Da bismo vam približili s čime se može nositi obitelj u kojoj odrasta zanemareno dijete, donosimo vam priču jedne bake koja je prepoznala zanemarivanje svog unuka. Njezinu priču možete pročitati putem javnog računa Hrabrog telefona na Viberu!

Naljepnice i informacije o javnom računu potražite preko linka: http://bit.ly/Hrabri_Stickeri Ako vam je potrebna dodatna podrška i savjet kako biste mogli pomoći djetetu žrtvi vršnjačkog nasilja, nazovite liniju Hrabrog telefona za mame i tate na broj 0800 0800 ili se javite putem maila savjet@hrabritelefon.hr.

Tekst: Anamarija Vuić, projektna koordinatorica na Hrabrom telefonu

Foto: Profimedia