Nakon rođenja drugog, a poslije i svakog sljedećeg djeteta, članovi obitelji već su dobro upoznali svoje uloge te izostaje početan izazov vezan uz usvajanje novih obaveza. Zbog toga drugo dijete zauzima sasvim drugačije mjesto u obitelji. Ono ima starijeg brata ili sestru u koje se može ugledati (ili čak usvojiti brže neke vještine), ima se s kim igrati, dijeliti igračke, sobu, roditelje. Za razliku od prvorođenca, drugo dijete (ako živi s primarnom obitelji) ne poznaje trenutke kada je ono jedini centar pažnje svojih roditelja i ostalih članova obitelji.

Iznenadna promjena pozicije prvoga djeteta dolaskom nove bebe u obitelj kod prvorođenca može izazvati osjećaj krivnje. Zbog zadovoljavanja potreba mlađega djeteta majka će katkad odbijati prvorođenca od sebe što starije dijete može zbunjivati i frustrirati. Strah od odbijanja može ga nagnati da udovoljava drugima, zanemarujući pri tome svoje potrebe. Neverbalnim porukama poput klimanjem glavom, spremnost na zadovoljavanje drugih, ali i iskazivanje ljubomore prema mlađem bratu ili sestri, može vam biti signal da se prvorođenac osjeća nesigurno.

Biti prvorođenac donosi određene prednosti. Oni mlađem bratu ili sestri pokazuju svojim primjerom kako se igra, kako se ponaša. U odrasloj dobi imaju tendenciju voditi druge ljude. Da bi zadovoljili roditelje, starija su djeca sklona biti poslušna. Upravo vještina slušanja omogućuje im da se približe drugima zbog čega znaju postati dobri savjetovatelji, učitelji, svećenici, mentori, liječnici.

Najmlađa su djeca sklona pustolovinama. Vjerojatnije će postati umjetnici, pustolovi, komedičari ili satiričari. Budući da znaju biti odlični zabavljači, humor im koristi da privuku pozornost na sebe. Skloni su se buniti protiv bratova ili sestrina autoriteta ako se oni postavljaju kao surogatni roditelj. Neka djeca, u stalnom natjecanju da dostignu starijeg brata ili sestru, mogu razviti stajalište da je jedino savršenstvo dovoljno dobro. Drugim riječima, mogu stajati pred ogledalom dotjerujući se, mogu težiti da budu najljepši među vršnjacima ili to savršenstvo prikazati kroz neki uradak. Istodobno, s druge strane, druga područja mogu zanemarivati (npr. ne voditi računa o čistoći sobe).

Osim redoslijeda rođenja, na razvoj osobnosti kod djeteta utječe niz čimbenika, poput razlike u godinama između braće i sestara, gubitka roditelja, veličine obitelji. Što je razlika u godinama između braće i sestara veća, potreba za dominacijom i isticanjem među djecom je manja. Štoviše, dokazano je da postoje veće razlike u osobnosti između prvog i drugog ili drugog i trećeg djeteta nego između prvog i trećeg. Gubitkom roditelja jedno od djece, najčešće najstarije, vrlo često preuzima ulogu izgubljenog roditelja kako bi olakšao preostalom roditelju. Takav događaj obično potakne djecu na brže sazrijevanje. Ako se ne nauče nositi s tim, tada se mogu početi ponašati neprilagođeno skrećući na taj način pažnju na sebe. U velikim obiteljima roditelji obično potiču veću suradnju među braćom i sestrama te neka istraživanja pokazuju da su kasnije rođena djeca u tim obiteljima manje sklona buntu protiv autoriteta. I, naposljetku, važno je istaknuti da se redoslijed rođenja kao i cjelokupna hijerarhija djece u obitelji može naglo promijeniti ako se spoje dvije obitelji (kao što je to slučaj kada se dvoje razvedenih ljudi s djecom ponovno vjenča).

Srednje dijete

Roditelji koji imaju troje djece, često dosta ulažu u prvorođenca te se brinu za najmlađe zbog čega je srednje dijete rijetko u fokusu roditeljske pažnje. Neka istraživanja pokazuju da djeca srednja po rođenju imaju nisko samopoštovanje, poteškoće u prilagodbi, čest osjećaj da su izostavljeni te da se bore za svoju poziciju u djetinjstvu, ali i u odrasloj dobi. Zbog nedostatka roditeljske pažnje, u odraslo doba mogu biti mirotvorci, osobe koje nastoje zadovoljiti pravdu za druge te oni koji se mnogo trude obnavljati odnose s drugima. Skloni su odabrati zanimanje koje je različito od zanimanja najstarijeg, pa ako je najstariji doktor, srednje dijete može odabrati zanimanje vatrogasca ili policajca. Budući da im nedostaje pažnje u kući, to nadomješćuju razvojem prijateljskih veza. Posljedično, oni su samostalniji, ali i manje privrženi obitelji u odnosu prema najstarijem i najmlađem djetetu. Manje je vjerojatno da će potražiti pomoć od svojih roditelja u teškim trenucima te su se skloni odseliti najdalje od svoje roditeljske kuće.

Jedinac

Jedinac treba osmisliti svoju igru sam, sam istražuje svijet i kako stvari oko njega funkcioniraju. Zahvaljujući tome, jedinci su skloni razviti svoju maštovitost i sposobnost da se sami igraju satima. Zbog igre u kojoj su jedini suigrači igračke, jedinci mogu razviti shvaćanje da je jedino njihova igra ispravna i da je jedino njihov način dobar. Jedinci imaju slične osobine kao i prvorođeni. Usmjereni su na uspjeh i skloni su se podrediti roditeljskom autoritetu. Unatoč stereotipnom vjerovanju da su jedinci manje društveni ili manje neurotični od djece koja imaju braću i sestre, istraživanja to ne potvrđuju.

Naposljetku, važno je da svaki roditelj dobro upozna svoje dijete, njegove osobine i potrebe. Ako se od njega očekuje da se ponaša kao prvorođenac ili da ima osobine kao drugo dijete, tada će se to vrlo vjerojatno obistiniti. Roditeljsko stereotipno vjerovanje o ponašanju djeteta s obzirom na redoslijed rođenja može biti toliko utjecajno i važno za dijete da ono takvo doista postane.

Humoristične razlike između prvog, drugog i trećeg djeteta:

Prvo dijete: Počnete nositi trudničku odjeću čim vam ginekolog potvrdi da ste trudni.

Drugo dijete: Nosite običnu odjeću koliko god dugo to možete.

Treće dijete: Vaša je trudnička odjeća vaša uobičajena odjeća.

Priprema za porođaj:

Prvo dijete: Svaki dan vježbate disanje.

Drugo dijete: Ne trudite se vježbati disati jer se sjećate da disanje nije uopće pomoglo.

Treće dijete: Tražite epiduralnu u 8. mjesecu trudnoće.

Brige:

Prvo dijete: Na prvi znak promjene – slinjenje, mrštenje – dižete svoje dijete.

Drugo dijete: Dižete dijete kada njihov plač prijeti da će probuditi starije dijete.

Treće dijete: Učite svojeg trogodišnjaka kako da ponovno navine pjesmicu da utiša dijete.

Mijenjanje pelena:

Prvo dijete: Mijenjate pelene svakih sat vremena, bez obzira na to je li to potrebno ili nije.

Drugo dijete: Mijenjate pelene svaka 2 do 3 sata, ako ima potrebe za tim.

Treće dijete: Trudite se promijeniti pelenu prije nego što se drugi počnu žaliti zbog smrada ili vidite da pelena visi do koljena.

Aktivnosti:

Prvo dijete: Vodite svoje novorođenče na gimnastiku za bebe, na ljuljačke za bebe, na sat slušanja priča za bebe.

Drugo dijete: Vodite svoje novorođenče na gimnastiku za bebe.

Treće dijete: Vodite svoje novorođenče u dućan i kemijsku čistionicu.

Izlasci:

Prvo dijete: Prvi put kada ostavite svoje dijete kod sestre, zovete doma svakih 5 minuta.

Drugo dijete: Neposredno prije nego što otiđete, sjetite se da trebate ostaviti svoj telefonski broj.

Treće dijete: Ostavite upute sestri – zovi samo ako vidiš krv.

Kod kuće:

Prvo dijete: Provodite velik dio svakodnevnice zaljubljeno promatrajući svoje dijete.

Drugo dijete: Provodite dio svakog dana vodeći računa da starije dijete ne stišće ili ne udara mlađe dijete.

Treće dijete: Provodite mali dio svakog dana skrivajući se od djece.

Tekst: Tatjana Radulović, dipl. psiholog, www.centarproventus.hr Foto: Profimedia