Posvetite vrijeme objedovanju. Tijekom stanke za ručak nađite se s prijateljima, obitelji i kolegama i u zajedničkom društvu polako uživajte u jelu. “A za desert?” “Bez deserta, ali rado bih zato kavu. Un café américain.” Održavši predavanje u Parizu, imao sam slobodno poslijepodne i odlučio se za ručak u malom restoranu nadomak Musée d’Orsayu, između 5. i 7. arondismana.

“Bez deserta, a naručujete američku kavu u Parizu? Uistinu hrabro od vas”, odgovorio je konobar s osmijehom. U Francuskoj se hrana uzima zaozbiljno, u što se možemo najbolje uvjeriti na primjeru državnih škola, u kojima učenici dobivaju tri slijeda: primjerice, salatu kao predjelo, teletinu mariniranu s gljivama i brokulom za glavno jelo, a pitu od jabuka za desert – uz obvezni sir i kruh, dakako. Platneni ubrusi i pravo srebrno posuđe upućuju na to da je ritual koji prati jedenje gotovo jednako važan koliko i sama hrana. Važno je sjediti i spokojno jesti. Francuzi također jedu u društvu, što bi mogao biti jedan od razloga zašto većinu dâna potroše na objedovanje. I unatoč tome što se većini objed sastoji od triju sljedova i što toliko vremena provode za stolom, u Francuskoj i dalje vlada jedna od najnižih stopa pretilosti u Europi. Možda je to zato što najčešće više jedemo dok sjedimo ispred televizora. Prema istraživanju objavljenom u časopisu American Journal of Clinical Nutrition, koje je provelo Sveučilište u Liverpoolu, moglo bi se reći da tada jedemo čak 25% više. Premda većina zemalja ima propisane prehrambene preporuke u pogledu konzumacije porcija voća i povrća na dnevnoj bazi, jedna je od službenih preporuka u Francuskoj — objedovanje u društvu. Svi bismo se, naravno, mogli potruditi i češće toga pridržavati.

Tekst: Meik Wiking, Lykke, Mozaik knjiga

Foto: Profimedia