Mama, tata, pričajte tako da vas razumijem

Imate li ideju od čega sve ovisi hoće li nas dijete razumijeti i poslušati? Što je to što utječe da nas dijete zaista čuje i sluša? Kako pričati, a da to ne bude puko izgovaranje riječi koje ne daju rezultat?

Ponovili ste djetetu nešto bezbroj puta, ali ono jednostavno ne reagira na vaše riječi? Prije nego što pomislite kako ga niste dobro odgojili, pročitajte što može biti razlog ovakvog ponašanja.

Postoje tri kanala za prijem i obradu svih informacija koje stižu do nas, pa tako netko bolje "razumije" kada informaciju vidi, netko kada je čuje, a netko kada osjeti kako ona utječe na njega. Svi imamo sva tri kanala, ali nisu svi podjednako aktivni. Što to znači? Svaku informaciju naš mozak oblikuje, pretvara u formu koju ćemo najbolje razumijeti na osnovu kanala koji je za nas dominantan. Pa će tako, na primjer, osobi kojoj je vizualni kanal najrazvijeniji, prilikom kupovine odjeće biti puno važnije kako nešto izgleda nego kako se u tome osjeća i na osnovi toga će donijeti odluku o kupnji. Osoba kojoj je dominatan kanal za osjećaje će odluku o kupovini npr. automobila, donijeti na osnovi toga koliko joj je u njemu udobno i osjeća li se sigurno, a ne kako automobil izgleda, koji je model, boja i sl. Ljudi kojima je dominatan zvučni kanal odluke donose na osnovi toga kako je nešto rečeno, obraćaju pažnju na ton i boju glasa i ako im se ne svidi kako netko priča s njima, to će biti presudno za odluku.

Kako prepoznati ove kanale?

Korisno je da prvo prepoznate koji je vaš kanal, a onda djetetov, da biste uvidjeli kako vi govorite i onda prilagodili taj govor djetetu. To je najlakše primijetiti po riječima koje najčešće koristite, kao i ponašanju u svakodnevnim situacijama.

Na primjer, ako često zovete nekog da mu nešto pokažete umjesto da mu objasnite riječima, ako govorite "Vidi, Pogledaj, Pokaži…", ako rukama pokazujete oblike ili pokazujete rukom gdje sugovornik treba gledati, možete pretpostaviti da je vaš kanal vizualan.

Ako dok pričate vaš glas ima čitav spektar melodija, ako naglašavate riječi podizanjem ili spuštanjem glasa, ako imate dobar osjećaj za ritam (ovo se kod djece lako uoči), ako govorite "Slušaj me, Reci mi, Kaži…", vaš kanal je najvjerojatnije auditivni/zvučni.

Ako sporo i teško donosite odluke, ako radije kupujete stvari zato što vam je udobno u njima, a ne zato što izgledaju moderno, kupujete kruh zato što ugodno miriše i topao je, a ne zato što vam treba, ako govorite s većim pauzama "…Da razmislim… Hm… čekaj…", najvjerojatnije je da je vaš kanal u osjećajima.

I kod djece ćete ove razlike uočiti po riječima, i po tome na što reagiraju, a na što ne.

Kako ovo možemo primijeniti u komunikaciji s djecom da bi nas ona bolje razumijela?

Dok izgovaramo riječi mozak našeg djeteta ih "pretvara" u niz slika, niz tonova ili niz osjećaja. Ako koristimo riječi koje su specifične za naš kanal - vidi, pogledaj, pokaži mi, gle ovo… djetetu koje informacije razumije preko osjećaja ili zvuka to neće privući pažnju. Dakle, razumjet će nas odmah samo dijete koje ima isti kanal kao i mi.

Sigurno vam se dogodilo da ste više puta pozvali dijete da dođe na ručak, a da se ono nije odazvalo niti došlo za stol. U ovim situacijama je lako pomisliti da nas dijete namjerno ne sluša, ignorira, pa čak i da je bezobrazno. Na sreću, uglavnom ništa od ovog nije točno, već jednostavno ne pričamo tako da djetetov kanal registrira informaciju. Razlog za to je što mi pričamo uglavnom na nivou navike, pa uvijek na isti način izgovaramo iste rečenice u istim situacijama, i, pogađate, zato što uvijek govorimo kroz naš dominantni kanal. Sad kada znamo za ove kanale koji filtriraju informacije lakše je razumijeti da nema baš mnogo smisla ponavljati isti zahtjev na isti način.

Ako primijetimo da dijete ne reagira na to što govorimo, onda to trebamo izreći drugačije!

Kako?

Sljedeći put kada zovete dijete na ručak - Dođi za stol, gotov je ručak!, samo ono kod kojeg je aktivan zvučni kanal će se zaista odazvati, dok će djetetu vizualnog kanala informacija biti jasnija kada je tako oblikujemo - "Pogledaj, ručak je na stolu." Možemo mu čak i pokazati rukom, odnosno usmjeriti pogled prema stolu - "Vidi, sve je spremno." Za dijete kojem je kanal u osjećajima, poziv na ručak bi glasio - "Čeka te omiljeno jelo (ukusno), dođi dok je toplo. Idemo uživati u ručku. Mmmm, kako ovo ugodno miriše…"

Ovo je vrlo pojednostavljena priča o kanalima za prijem informacija, jer kao što sam na početku rekla, svi imamo sva tri, svi su aktivni, pa se može desiti da se na primjer dva isprepliću. Ono gdje ovu temu možemo maksimalno iskoristiti je da primijetimo kada to što govorimo daje rezultat, a kada ne, i da onda pokušamo to reći drugačije.

Ako ste vizualni tip i primijetite da govorite rečenice tipa - "Jel ti vidiš što ti ja govorim! Pogledaj kakva ti je soba. Gledaj me dok ti pričam! Pokaži mi da vidim kako ti to radiš…", a dijete ne reagira, napravite test i promijenite ih! Unesite malo melodičnosti u glas, možete i da bukvalno otpjevušite - "HeeEEJ, sluuušaj meee…" ili - "Reci mi želiš li da ti nagrabim još juhe. Kaži mi kada ćeš srediti sobu…", i promatrajte jeste li mu privukli pažnju, ima li reakcije i odgovora na vaša pitanja. Ako ima onda i ubuduće pričajte kroz ovaj kanal. Ako nema, probajte se "obratiti osjećajima" - "Jel ti ukusna večera? Kako se osjećaš u novoj jakni? Jesu li ti cipele udobne?" Ovaj tip djeteta će u kupovini, npr. džempera, reći "Ugodno mi je u njemu", dok će vizualni reći "Sviđa mi se!"

Ako primijetite da govorite - "Slušaj me dok ti pričam. Jel me ti čuješ?" ili stalno pozivate i dozivate dijete "Dooođi!", jasno je da koristite auditivni kanal, ali ako je dijete vizualac ili u kanalu osjećaja, neće uvijek reagirati na zahtjeve onako kako vi to očekujete i bit će mu mnogo jasnije kada mu se obratite "njegovim jezikom".

Ovo su zaista male razlike i nekada ih je teško uočiti, ali ako pažljivo slušate koje riječi dijete koristi i zatim ih ponovite u nekom zahtjevu, vidjet ćete kako se mijenja reakcija.

Sad je jasno da djetetovo ponašanje, odnosno neslušanje, nema veze s tim da vas ignorira, nego "samo" ne pričate na istom kanalu.

Kao i uvijek napominjem da je za sve potrebna vježba, a kada razumijemo kako ovi filteri funkcioniraju i kod nas i kod djeteta, lakše je da ih uočimo i mijenjamo.

Tekst: Dragana Aleksić, Family coach
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , , ,

Vezano uz temu

Vikanje i šutnja - dvije najčešće pogreške u komunikaciji s djecom

Kada dijete „ne posluša iz prve“, roditelji se…

Dijete vas ne sluša ili ne čuje, ne poštuje pravila? Promijenite način komunikacije!

Preporuučujemo radionicu naše kolumnistice Lane Kihas, namijenjenu roditeljima…

VIDEO: Prepoznajete li sebe u jednom od tipova roditelja u filmiću?

Možda ste primijetili da oko vas ima nekoliko…

Pročitajte i:

Razvod braka i zajednička nekretnina - problem na vidiku

Kad bračni drugovi imaju zajednička ulaganja u nekretenine, kredit, i sl., razvod braka nije jednostavan.…

Ne objavljujte na društvenim mrežama obavijesti o rođenju bez odobrenja bebinih roditelja

One su danas glavni izvor informacija, ali je li korektno na društvenim mrežama podijeliti tuđu…

Nova nada za osobe koje pate od migrena

Europska komisija ove je godine odobrila lijek za migrenu koji bi trebao donijeti olakšanje brojnim…

ekolosko ciscenje kuce

Kako čistiti kuću bez kemikalija?

Bilo da je riječ o začepljenom odvodu, pranju podova, održavanju spužvice za posuđe ili mirisa…