Ovih dana sam išla gledati film Joker i iznenadila se kad sam shvatila da pokraj mene sjede dva dječaka od nekih 11, 12 godina. Isprva sam mislila da su s roditeljima, ali nisu bili. Naime, film je iznimno nasilan i zbog toga je rangiran R, odnosno da djeca u dobi do 17 godina moraju biti u pratnji roditelja (U Hrvatskoj je rangiran za djecu od 15 godina.). Ali bez obzira na to, po meni taj film nije nikako primjeren za djecu, bili s roditeljima u kinu ili ne.

S tim da želim naglasiti da to nije zabavni Joker kojeg je glumio, recimo Jack Nicholson. Niti se radi o obiteljskom film koji se bazira na stripovskom ili lego verziji Jokera. Ovaj film je detaljna studija psihički oboljele osobe koja se ne može uklopiti u društvo, koja nastoji svom silom biti primijećena, a pritom ne bira sredstva. Osoba koja ima iskrivljene moralne vrijednosti i uživa u ubijanju. Sve to je prikazano kroz vrlo slikovite prikaze ubijanja kao recimo kada Joker zabija nož u vrat i oko svojem kolegi.

Dječaci koji su pokraj mene sjedili, kako bi umanjili osjećaj užasa, straha i gađenja, za to su se vrijeme trpala kokicama i napijali sokom. A kada bi se pojavile nove nasilne scene, tada su instinktivno navlačili majice preko očiju jer očito njihov mozak više nije mogao trpjeti taj užas.

Ništa manje nije nasilna ni scena kada glavni lik bez imalo grižnje savjesti uguši majku jastukom. Sve to uz njegov gromoglasni smijeh. Za to vrijeme ti isti dječaci su komentirali njegov smijeh koji im je bio zabavan. I dok mi odrasli možemo shvatiti da je njegov smijeh zapravo tužan smijeh, poremećen smijeh - djeca to ne mogu pojmiti jer ona povezuju smijeh sa srećom, veseljem, ugodom. Baš kao što ne razumiju i kompliciranu obiteljsku priču koja je u njemu potakla takvu agresiju prema majci.

Poruke iz filma djeca ne mogu shvatiti na ispravan način

Ono što je vrlo problematično je i činjenica da se Jokera u filmu prikazuje kao neku vrstu junaka i uzora kojem se ljudi okreću i s kim se poistovjećuju. On je prikazan tako da kod gledatelja izaziva suosjećanje. Mogli bi reći i da je u neku ruku i simpatičan. On predstavlja pobunu običnog, potlačenog čovjeka protiv bogatih koji gledaju samo svoje interese i zanemaruju osnovne životne potrebe svih ostalih. Mi odrasli možemo shvatiti kako je to uvjetovalo njegovu buntovnost, njegovu mržnju i bijes, zašto je posegnuo za nasiljem. Ali jedno dijete od 12 godina to ne može. Ono naprosto nema kapaciteta za takvo dublje promišljanje. Ono što dijete vidi je da ljudi veličaju ubojicu, da je nasilje način kako učiniti sebe vidljivim i prihvaćenim.

I onda se mnogi čude zašto se djeca međusobno tuku i vrijeđaju. Zašto to snimaju i imaju potrebu to puštati na društvenim mrežama. Pa, dragi roditelji, jer su to vidjeli u filmu, seriji, a nitko im nije objasnio prave uzroke takvog ponašanja i posljedice. Ono što je vama zdravorazumski i samo po sebi razumljivo, djeci nije. Ona nisu svjesna da kada nekoga cipelare da ga mogu ozbiljno ozlijediti ili ubiti. Nisu svjesna da je potreban samo jedan nezgodni udarac i da je život gotov. Nisu u stanju pojmiti psihičke posljedice svojih djela.

A kao šećer na kraju cijelog tog iskustva, na blagajni sam vidjela mamu kako vodi djecu u dobi od otprilike 7 do 10 godina na Jokera. Nisam mogla a da joj ne ukažem da film nikako nije za djecu. A njezina je reakcija bila da ona nije bila dugo u kinu i da nema pojma što igra, niti o čemu se radi u konkretnom filmu. Djeca su vidjela plakat i htjela ga pogledati. Samo da napomenem da plakat nije poput onoga Deadpoola koji aludira na zabavni film za djecu, već je mračan i nimalo dječji.

kina-su-puna-djece-na-filmovima-na-kojima-ne-bi-trebala-biti

Zato prije nego što djetetu dozvolite gledati bilo kakav sadržaj na Tv ili u kinu preporučujem da napravite sljedeće kako biste umanjili negativni utjecaj na djecu i njihovo ponašanje:

1. Pogledajte foršpan za film koji ste mislili dati djetetu da pogleda. Za to vam je dovoljno svega par minuta. Možete otići na stranice udruge Najsretnija beba na kojoj se nalaze recenzije medijskog sadržaja za djecu ili na FILM-mag.net

Za filmove koje tu ne nađete, posjetite stranicu Common sense media

2. Ako se pojave scene nasilja u filmu, razgovarajte s djetetom o tome. Što je uzrokovalo takvo ponašanje likova. Dajte do znanja da se problemi ne rješavaju tako. Pitajte dijete na koje nenasilne načine bi se problem mogao riješiti.

3. Usmjerite djetetovu pažnju na sadržaj koji je primjeren djetetovoj dob, koji pridonosi razvoju kreativnosti i potiče znatiželju, koji potiče empatiju, suradnju i pomaganje drugima.

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica, udruga Najsretnija beba Hrvatska

Foto: Profimedia