Pitanje:

Želim vas pitati može li maloljetnik od 16-17 godina podnijeti tužbu protiv oca koji ne isplaćuje alimentaciju određenu sudom, donesenom odlukom pri razvodu roditelja. Otac je stanovnik SAD-a, a dijete i majka su državljani Federacije BiH. Ako je nešto takvo nemoguće, što savjetujete da je najbolje činiti u protivnom? Hvala unaprijed.

Odgovor:

Roditelj koji nije uzdržavao svoje dijete koje s njim ne živi u obiteljskoj zajednici, a bio je dužan to učiniti, dužan je djetetu isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i unatrag pet godina (zastarni rok za tu tražbinu) od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe.

Radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Ako roditelj koji je na temelju pravomoćne odluke dužan plaćati uzdržavanje djeteta, ne ispunjava svoju obvezu duže od 6 mjeseci neprekidno ili ako nije platio za 6 mjeseci s prekidima ukupno unutar razdoblja od sedam mjeseci, centar za socijalnu skrb dužan je na prijedlog drugog roditelja ili po službenoj dužnosti, donijeti odluku o privremenom uzdržavanju i u skladu s njom isplaćivati uzdržavanje sve dok roditelj-obveznik uzdržavanja ne počne ponovno ispunjavati svoju obvezu, u ukupnom trajanju od tri godine.

Krajnja kazna koja se može izreći roditelju koji ne uzdržava dijete je zatvorska kazna. Naime, člankom 172 Kaznenog zakona propisano je da onaj tko ne uzdržava osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a ako se uzdržavanje odnosi na dijete, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine. Njezin cilj je omogućiti djetetu ili djeci da ostvari zakonsko pravo na uzdržavanje koje mu vlastiti roditelj osporava.

U smislu međunarodnog prava, Konvencija UN-a o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inozemstvu iz 1956. jedna je od najstarijih konvencija kojom je uspostavljena globalna mreža središnjih tijela. U radu Vijeća Europe također se koristi ovaj vid pravosudne suradnje u prekograničnim obiteljskim predmetima. Konvencije Haške konferencije u kojih je korišten mehanizam središnjih tijela poslužile su kao prototip širokom prakticiranju u instrumentima EU.

Središnja tijela u svakoj su državi članici bazična struktura u učinkovitom pristupu pravnim i upravnim postupcima u kojima se mogu naći djeca i njihovi roditelji, kako u okviru Uredbe Brisel II. ali i Uredbe br. 4/2009. o uzdržavanju. Sukladno čl. 53. Brisel II., odnosno članku 49. Uredbe o uzdržavanju, svaka država članica određuje središnje tijelo kojemu su povjerene brojne opće i posebne zadaće. U načelu ova tijela promiču razmjenu informacija o nacionalnom zakonodavstvu i postupcima, međusobnu surađuju u primjeni odnosnih uredaba; olakšavaju komunikaciju između sudova i drugo.

Tekst: Blaženka Musulin, www.odvjetnicki-ured-musulin.hr

Foto: Profimedia