Intervju: Kino projekcije koje poštuju dječju senzibilnost i različitost

U današnje vrijeme kada se brojni filmovi, nažalost, pogrešno kategoriziraju kao obiteljski i namijenjeni djeci, lijepo je vidjeti da projekt senzornih projekcija stiže u sve više gradova u našoj zemlji

Razgovarali smo sa Sandrom Malenicom, dogradonačelnicom Varaždina i Evom Brlek, edukacijskim rehabilitatorom (defektologom) o projektu senzornih projekcija koja omogućuju i djeci sa senzornim poremećajima da s roditeljima odlaze u kino, ali i brojnoj drugoj djeci kojoj ne odgovaraju zamračena kina, preglasni zvuk i sadržaj upitne kvalitete i poruka. Uz pomoć ovakvih projekcija roditelji neće trebati pretjerano se preznojavati razmišljajući kakav ih film očekuje kad dođu s djetetom u kino jer je sadržaj pomno biran i mora zadovoljavati puno kriterija.

Sandra Malenica i Eva Brlek

 

Što vas je navelo na pokretanje ovog projekta i do kada se planira da će potrajati?

Sandra: Mnoga djeca nemaju jednake uvjete, a temeljni postav zdravog društva je upravo to – jednake šanse i mogućnosti za sve. Veliki je porast djece s teškoćama senzorne integracije i ona su osuđena na četiri zida. Integracija se najbolje radi u participaciji, stoga je ovo tek početak.

Eva: U svojoj se praksi kao edukacijski rehabilitator (defektolog) svakodnevno susrećem s roditeljima koji navode kako je naše društvo još uvijek samo na papiru inkluzivno, a u praksi postoji mnoštvo problema s kojima se susreću na svakodnevnoj bazi. Zbog toga neki roditelji odustanu i ne vode djecu na razne aktivnosti koje se nude u lokalnoj zajednici. Ovo je bila ideja da omogućimo svoj djeci da barem krenu u kino i da se na taj način uključe, naša želja je bila da sva djeca imaju jednake prilike u svemu pa tako i u odlascima i uživanju u filmovima i kinu. Senzorne projekcije prenose izuzetno važnu društvenu poruku, koja se ne odnosi samo na odlazak u kino i gledanje filma, već stvaranje zajedništva među djecom, poticanje tolerancije i prihvaćanja različitosti, te širenje pozitivnih društvenih vrijednosti. Ovaj koncept potiče izgradnju lokalne zajednice na različitostima i njihovu poštivanju.


Kakve su dosad bile reakcije javnosti, kolika je posjećenost i kako su protekle projekcije?

Sandra: Mnogi su iznenađeni da tako nešto postoji, odaziv je velik, svaki puta sve veći. Nisu roditelji ni djeca naviknuti da postoji mjesto gdje mogu biti ‘slobodni’.


Jeste li se već susreli sa slučajevima da vam se i roditelji djece koja nemaju senzornih teškoća žale na glasnoću prikaza animiranih filmova u kinima?

Sandra: Jesmo, ne samo s senzornim poteškoćama. U doba ludila, komercijalizacije i bespotrebnih stimulansa, bitno je djeca, ali i svima, pružiti prvenstveno kvalitetne sadržaje, a ne one koji ‘vrište’, a isprazni su.

Eva: Roditelji se žale kako kina, kazališta i druge institucije nisu prilagođene za djecu sa senzornim poteškoćama. Često puta su kina premračna, a prije filma je mnoštvo reklama što produžuje cijeli proces i boravak u kinu. Sami filmovi često puta nisu prikladni zbog mnoštva audiovizualnim podražaja, te onda se kod djece javlja niz nepoželjnih ponašanja, tako da su roditelji s djecom primorani napustiti projekciju.


Na koji način se odabiru filmovi koji će se prikazivati, koje su im karakteristike?

Sandra: Film ne smije biti s brzim izmjenama kadrova i ne smije biti naglih obrata u radnji. Boje moraju biti smirujuće. Malo filmova se radi jer oni nisu komercijalno isplativi. Nadamo se da će i ovaj projekt potaknuti izradu više takvih filmova, a onda i prepoznavanje takvih filmova od države te da će se uspostaviti poseban program financiranja filmova za djecu i mlade sa senzornim poteškoćama. Ne smijemo zaboraviti – danas djeca – sutra odrasli, a što prije počnemo prepoznavati potrebe za deset godina – to će nam svima biti bolje.

Eva: Film je izuzetno teško odabrati, iziskuje mnogo dana provedenih u pretraživanju i pronalaženju najboljeg mogućeg. Film za senzornu projekciju je pomno biran kako bi ga djeca sa senzornim poteškoćama mogla pratiti. Djeca sa senzornim poteškoćama mogu imati teškoće uzrokovane preosjetljivošću na jake boje, svijetlo, bljeskanje, uzorke i kontraste, nagle glasne zvukove, mnogo vizualnih i auditivnih podražaja istovremeno. Sukladno tome animirani filmovi koji su odabrani da sudjeluju u ovom projektu su senzorno prihvatljivi u auditivnom i vizualnom smislu za djecu sa senzornim poteškoćama. Također je izuzetno važna radnja i pouka koju nosi film, da bude poticajna u osvješćivanju temeljnih ljudskih vrijednosti. U prijevodu - nije svaki film pogodan za senzornu projekciju.



Koliko prosječno traju filmovi prilagođeni senzornim projekcijama?

Najidealnije bi bilo da film traje do 45 minuta, no to nije standardni format filma, jer je to vrijeme koliko uglavnom djeca mogu održavati svoju pažnju na jednoj aktivnosti, no takav film je teško pronaći, a da se svi ostali uvjeti o kojima smo govorili poklope. Tako da su svi filmovi koje smo do sada odabrali trajali od 60-90 minuta, a djeca imaju prilike i slobodu da kada osjete potrebu za kretanjem na senzornoj projekciji mogu to i učiniti. Tako da se mogu dići, prošetati, potrčati ili zaplesati, jer nema klasičnih kino pravila.


Koliko je učestali poremećaj senzorne integracije i na koje se načine manifestira?

Eva: Poremećaj senzorne integracije se iz godine u godinu prepoznaje kod sve više djece. Prema istraživanjima, jedno od deset djece u Hrvatskoj ima neku poteškoću u razvoju, a velik broj od njih uz svoje primarne poteškoće imaju i poremećaj senzorne integracije koji je još uvijek kod nas nedovoljno prepoznat. Primjerice oko 85% djece s poremećajem iz autističnog spektra ima i teškoće senzorne integracije.

Poremećaj senzorne integracije predstavljaju neurološko stanje u kojem prijem i obrada informacija zaprimljenih putem osjetila nemaju redovan tijek i ne rezultiraju odgovarajućim odgovorima u ponašanju. Djeca sa senzornim poremećajem su hipo ili hipersenzitivna, što znači da na određene podražaje okoline ne reagiraju ili reagiraju preintenzivno.

Teškoće senzorne integracije se manifestiraju kroz sedam glavnih grupa osjetilnih podražaja: auditivne, vizualne, taktilne, gustativne, olfaktivne, vestibularne i proprioceptivne. Tako da djeca imaju teškoće s ravnotežom, teško određuju svoju poziciju u prostoru, imaju motoričke probleme, preosjetljivi su ili neosjetljivi na određene vizualne efekte, zvukove, mirise ili taktilna iskustva. Takvi poremećaji značajno usporavaju napredak djeteta i izravno utječu na njegov redovan razvoj. Zbog tih teškoća djeca sve teže uče i usvajaju nova znanja, te s vremenom osjetnije zaostaju za redovnim razvojem svojih vršnjaka.

Teškoće senzorne integracije su prisutne kod većine djece s poremećajem iz autističnog spektra, no sve su češći i kod druge djece, a manifestiraju se kroz poremećaj pažnje i koncentracije, izostanak socijalne komunikacije, usporen psihomotorni razvoj, teškoće pri učenju i slično.

 

Kojem uzrastu odgovaraju vaši odabiri filmova i može li se već doznati koji će se prikazivati u budućnosti?

Senzorni filmovi su filmovi koji su odabrani toliko pomno da se prigodni za sve uzraste djece, također tijekom senzorne projekcije nije isključivo film u fokusu već cjelokupno iskustvo koje dijete doživljava. Dolazak na senzornu projekciju za svu djecu može biti čarobno iskustvo. S obzirom na to da su "pravila" na senzornim projekcijama drugačija, fleksibilnija, te da djeca imaju svu slobodu da budu svoji u punom smislu te riječi, nema nikakvih dobnih ograničenja niti za velike niti za malene.

Idući film koji će biti prikazan u prosincu je film blagdanskog ugođaja Niko-Božićna potraga.


Ovim projektom nije obuhvaćen samo Zagreb, koji su još gradovi uključeni i hoće li ih biti još više u budućnosti?

Sandra: Danas kao zamjenica gradonačelnika Varaždina, a nekada osoba koja je radila animirane filmove s djecom, programski vodila festival animiranih filmova djece i mladih i gradsko kino, mogu reći da se trudimo napraviti sustav potpore rane intervencije koji će roditeljima omogućavati rani rad s djecom te dugoročno spriječiti dodatne poteškoće. Bitno je djeci pomagati od malena. Varaždin je još prije desetak godina bio prvi grad koji je imao pomoćnike u nastavi, a danas imamo i pomoćnike u vrtiću. Uskoro pokrećemo i senzorno kazalište. Ideja je da Varaždin postane inkluzivni grad u najvećoj mogućoj mjeri – od postavljanja liftova u sve javne ustanove – nedavno je postavljen prvi lift u nacionalno kazalište upravo u Varaždinu, do nove knjižnice koja će biti u potpunosti prilagođena osobama s invaliditetom – tjelesnim oštećenjima, do senzornih poteškoća i slabovidnima.

Eva: Za sada su uključeni Zagreb, Varaždin, Pakrac, Samobor, Dubrovnik… Svake godine se bilježi porast gradova koji se uključuju u ovaj projekt, a ovim putem pozivamo sve gradove i sva kina da se uključe i podrže projekt, te time doprinesu integraciji djece s teškoćama u razvoju u lokalnu zajednicu.


Kakvo je vaše mišljenje o animiranim i obiteljskim filmovima koji se općenito nalaze na rasporedima kinematografa, o njihovoj kvaliteti, načinu na koji se predstavlja javnosti?

Sandra: Bitno je znati da je filmska industrija velika i ima samo jedan interes – zaradu, kao i komercijalna kina. Tim je više bitno očuvanje gradskih i nezavisnih kina koji pružaju alternativu, koja nisu tu samo da zarade, već program biraju na osnovi kvalitete.

Eva: Filmska industrija integrirana je u sve aspekte života, uključujući i najraniju dob. Mediji utječu na mnoge aspekte svih nas, posebice na razvoj djece i njihovog funkcioniranja, njihov utjecaj može biti pozitivan ako se koriste na siguran i primjeren način, ali može biti i itekako opasan i štetan po razvoj djece, ukoliko sadržaji nisu pomno odabrani. Svojim primjerom i navikama roditelji i druge odrasle osobe utječu na navike korištenja medija, te odabir adekvatnih filmskih sadržaja, stoga je izuzetno važno staviti naglasak na edukaciju kako roditelja tako i djece. Smatram da kvalitetni animirani filmovi mogu pozitivno djelovati na djetetov kognitivni, socio-emocionalni i govorno jezični razvoj, ukoliko su pomno odabrani.


Na koji način roditelji mogu biti sigurni da će animirani film biti primjeren uzrastu i karakteru njihovog djeteta, mogu li uopće?

Sandra: Danas, u doba interneta djelomična je odgovornost i na roditelju. I sama sam radila u kinu gdje se uzimaju unaprijed određene preporuke za dob gledatelja. Naravno, nisu sve sredine iste, ali ni sva djeca – gledatelji. Preporuka je da svaki roditelj prije nego dijete odvede u kino ili kazalište, da pogleda – bez obzira na preporuku – sadržaj i sam ocijeni je li sadržaj primjeren za njegovo dijete. Nemoguće je danas u doba individualaca predvidjeti smjernice za ukupnu dobnu grupu. Tim više je dobar i preporučljiv portal medijska pismenost na kojem roditelji koji žele odgovorno odgajati dijete u doba medija mogu naći sve potrebno i aktivno sudjelovati u odgoju i obrazovanju djeteta, a ne samo kao pasivni promatrači i konzumenti.

Eva: Roditelji bi trebali biti educirani o tome koliko je važno pomno birati sadržaje kojima izlažu svoju djecu, jer oni itetkako oblikuju ličnost djeteta. Djeca uče prema modelu, tako da izloženost djece agresivnim sadržajima može potaknuti da se i oni u sličnim situacijama agresivno ponašaju, no jednako tako vrijedi i za asertivna ponašanja. Stoga je najveća odgovornost na roditelju da se interesira i provjeri o kakvim se sadržajima radi prije nego dijete izloži njima. Često puta roditelji idu linijom manjeg otpora te vjeruju svemu što piše, no takav nekritički stav roditelja može dovesti do izlaganja djeteta nasilnim ili diskriminirajućim sadržajima, što dovodi do smanjenja djetetove osjetljivosti na nasilje i na diskriminaciju. A naš projekt senzornih projekcija je upravo suprotnost tome, stvaranje društva u kojem svi imaju jednake prilike za sve, koje prihvaća različitost, te uči djecu toleranciji i suživotu.

 

Razgovarala: Ivančica Tarade
Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , , , , , ,

Vezano uz temu

Obitelj je tamo gdje osjećam da pripadam

Tiskana je prva slikovnicu i snimljen animirani film…

Ovo je jedna od najljepših priča iz stvarnog života!

Donosimo priču o malom, a tako velikom prijateljstvu,…

Booksurfing u Zagrebu

Zagreb je deseti svjetski i četvrti europski grad…

Zabavna jesenska subota u Borovju za male i velike

U osnovnoj školi Borovje u Zagrebu subota 15.…

Pročitajte i:

Konvencija o pravima djeteta - i dalje samo obećanje mnogoj djeci

Imaju li sva djeca i mladi pravo ići u školu, provoditi slobodno vrijeme s prijateljima,…

Otac – zaboravljeni sudionik u djetetovu životu

Otac bi trebao djeci biti prvi i najvažniji učitelj, poticati njihovu kreativnost, učiti ih kako…

3 jednostavna koraka kako naučiti dijete pravilima

Pravila su važna jer djetetu daju okvire u kojima se kreće, ne dovode ga u…

Kad se ljutimo na dijete, na koga se zapravo ljutimo?

Naše reakcije na ponašanje djece često su nekontrolirane, impulzivne i potaknute duboko usađenim uvjerenjima i…